''Ljubav je svrha i cilj svakog svjesnog bića i naše najvažnije poslanje. Gdje na tom putu posrćemo i padamo u današnje vrijeme piše samo za Sensaklub najpoznatiji hrvatski prekognicist Alen Jakovina

Radosna mirnoća

Da bih vam govorio o ljubavi, moram vam najprije opisati kako je ja kao prekognicist percipiram kod ljudi. Kroz svoju praksu vidio sam mnoge emocije, uvijek unikatno satkane od djelića osobnosti, spola, stanja svijesti, karaktera, iskustava i usvojenih znanja, ali tek kad se naše emocije uspiju dignuti u najfiniju frekvenciju kroz ukupnost naših djelovanja, poprimaju sliku uvijek iste bijele svjetlosti. To je topla i zvonka, harmonična energija “radosne mirnoće”. Ta jedinstvena vibracija je stanje ljubavi.

Dok u emocijama mogu razaznati odraz spola, dobi, naravi i ega, u vibraciji ljubavi nestaju sve te različitosti, spajajući se u jednu univerzalnu harmoniju. Meni je to najljepša impresija koju mogu vidjeti u čovjeku. Drugima ona postaje vidljiva kad se ta naša najfinija i najviša vibracija proširi kroz sva naša tijela; emotivno, mentalno, duhovno i fizičko. Tada jedni drugima govorimo – ti sjajiš ili izgledaš drugačije! To “proljepšanje” događa se kad je svaka naša stanica dodirnuta tom energijom bijele svjetlosti.

Probuđena energija koja liječi

Mnogi ljudi tada dožive manifestacije proširene svijesti; sanjaju prekognitivno, imaju razne stupnjeve telepatije, predosjećaju događaje, ali mogu i drugima poslati tu probuđenu energiju koja onda doslovno može i liječiti. Većina ljudi koje sam sreo doživjeli su to stanje, bez obzira na stalno mjerenje, uvjetovanje i određivanje ljubavi prema onom što se smatra njenom vanjskom manifestacijom.

Ljubav traje i raste kao krajnje svjesno stanje ako nas u tom stanju ne pobijede pogrešna i egom uvjetovana očekivanja uzvraćenosti. Svi mi imamo mentalne blokade skupljene i nametnute kroz život, koje prvo ograniče, zaguše, a potom spuste tu finu vibraciju na razinu rascjepkanih i često zbunjujućih emocija straha, ljutnje ili nemoćnog bijesa. Iako mnogi i tada tu svoju emociju zovu ljubavlju, ona više nije u svojoj jasnoj punini, nego u titrajima njihovih pomiješanih emocija. Najčešće to napravimo sami sebi i onda nalazimo tisuću razloga zbog kojih je netko drugi za to kriv.

Stepenica s koje padamo

Zašto je to tako? Zato što živimo u neskladu sa sobom, nastojeći sustići svijet koji nas okružuje. U zbunjenosti onog što se “mora”, vrlo brzo se naviknemo na to stanje i ostajemo u njemu jer stalno razmišljamo o tome kako bismo se trebali ponašati da se u njega uklopimo. Umjesto unutarnjih - vanjske impresije govore nam što je normalno. Zbog toga smo u stalnom stresu u kojem zaboravljamo taj početni osjećaj ljubavi koji zovemo zaljubljenošću.

Kad osjetimo da to nije dobro, da to nismo mi, da se gušimo, da padamo u tu tužnu iluziju, ne činimo ništa i onda se tako zarobljeni navikavamo na taj pomak pa nam on postaje normalan. A nije. Pomak se dogodio, zbog čega su naši osjećaji usmjereni prema partneru, djetetu ili prijatelju već iskrivljeni, a nama se čini da su dubinski ispravni i stvarani. To je stepenica s koje padamo.

Gubitak harmonije u nama

Iako postoji dubinska težnja i pozitivan naboj za ljubavlju, polučujemo nešto sasvim drugo, ali ne ono što se želi premda se istinski osjeća. Drugim riječima, upućujemo pogrešnu vibraciju koja onda otvara nove krugove nesklada. Stvara se domino efekt ili spirala jada iz koje se ne možemo izvući. Tada ljudi kažu – mi se više ne razumijemo, ništa ne funkcionira, što se više trudim, sve je gore. Počinju racionalizirati, hvatati se za bizarne sitnice ili se rastaju s riječima – on ili ona nije za mene, odnosno – više me ne voli.

Dakle, gubitak vlastite harmonije dovodi do pomaka u finim vibracijama koje su nositelji ljubavi i one se raspadaju. Mi i dalje samo mislimo da dajemo pozitivan naboj, a zapravo dajemo onaj drugi kao konstantno krivo odsviranu notu. Meni je to današnja slika bolesti življenja. Mi odrađujemo umjesto da živimo. U današnjoj životnoj dinamici, dostupnosti informacija i znanja, svega onog što se smatra vrijednim u suvremenom svijetu, gubimo unutarnji sklad, komunikaciju sa samim sobom, pa je ne možemo ostvariti ni s drugima.

Najvažnije poslanje

Kroz uvide u mnoge ljudske živote primijetio sam da se neka ljubav jednostavno dogodi i pobudi naše biće bez obzira na uzvraćenost i trajanje odnosa. Druga se dogodi da bi pobudila druga bića kroz razne životne odnose i partnerstva. Neka se dogodi kroz davanje da bi mogla primati, a druga kroz dominantnije primanje da bi se mogla dati.

A tek kroz tako pobuđenu ljubav naša je svijest u stanju primiti i doživjeti božansku bezgraničnu ljubav koja je upravo u toj najfinijoj vibraciji sveprisutna i dana nam kao istinsko sjedinjenje. Gotovo je najvažnije poslanje svakog svjesnog bića da to prepozna, shvati i prihvati da bi bilo u harmoniji kojoj teži svaka duša. Ljubav je svrha i cilj svakog svjesnog bića, a sudbina je tek varijacija puta, odnosa, stanja i događaja koji nas njoj navode u našoj dubokoj težnji da je ostvarimo.

ALEN JAKOVINA, autor članka, najpoznatiji je hrvatski prekognicist koji je u 25 godina rada stekao uvid u 40 tisuća života, a posredno preko njih vidio i 200 tisuća drugih. Samo za Sensu govori o svom iskustvu temeljenom na prekognicističkom talentu koji mu omogućuje da sagleda našu prošlost, sadašnjost i budućnost..."---''

https://www.sensa.hr/clanci/blogovi-strucnjaka/mnoge-su-nijanse-emocija-ali-jedna-je-slika-ljubavi