AL- MAMUNOV KONJ

 

Al-Mamun je bio bagdadski kalif. Imao je čudesnoga, prekrasnoga konja. Njegov rođak Omar nudio mu je za konja cijelo stado deva, ali se Al-Mamun nije htio rastati od životinje. To je tako rasrdilo Omara da je naumio domoći se konja lukavstvom i prevarom.

Pratio je kuda se Al-Mamun kreće. Kada je utvrdio da često jaše jednom cestom izvan grada, on se prerušio u tobože bolesna prosjaka, i sjeo uz rub ceste. U Al-Mamuna bijaše dobrostivo srce. Kad je ugledao prosjaka, koji se činio bolestan, sišao je s konja, prišao prosjaku, i ponudio mu da će ga odvesti u grad.

“Avaj!” jaukao je prosjak. “Već nekoliko dana nisam ništa okusio, i nemam snage da ustanem!”

Na te riječi Al-Mamun nježno podiže prosjaka, i pomogne mu da se smjesti u sedlo. Kad je htio sam uzjahati iza njega, preobučeni prosjak obode konja, i natjera ga u trk. Al-Mamun je pojurio za njim vičući mu da stane. Kada se Omar našao na sigurnosnoj udaljenosti od Al-Mamuna, zaustavio je konja i okrenuo se.

“Hej ti, koji si mi ukrao konja!” povika kalif. “Nešto bih te rado zamolio!”

“Što?”

“Da nikomu ne kažeš na koji si se način domogao konja!”

“Zašto ne?”

“Zato što će ljudi, čuju li ovu priču, početi obilaziti istinski bolesne prosjake, misleći da su varalice!”

 

(Arapska priča)

Preuzeto iz knjige PRIRUCNIK ZA PREDSJEDNIKE I PRINOZNIK ZA NAROD koju je, kao zbornik priča NAJLJEPŠE OD NAJLJEPŠIH sačinila Vesna Krmpotić