4. predavanje ZEMLJA I MJESEC KAO MAGNETI

Zlatan Gavrilović Kovač

Dobar dan,

mi smo u prošlom predavanju govorili o Tesli I Talesu , o tim nekim relacijama, nekim analogijama , nekim sličnostima koje postoje između Tesle I Talesa . Spominjali smo Dielsa I spominjali smo Hegela, kako je to Hegel shvatio u svojoj Povijesti filozofije. Na koncu smo se dotakli I problematike magneta I pitanja svjetske duše. Poznato je kod Dielsa, to smo spominjali prošli put, da je on u predsokratičkim fragmentima o Talesu na stranici 67 rekao da je također nekako pomoću magneta I jantara dokazivao da I nežive stvari imaju dušu, rekao je da je počelo elemenata voda I da je kozmos živ I pun božanstava , obrazovanje je stekao kod svećenika u Egiptu… a umro je kao starac samotnjak promatrajući atletsko natjecanje malaksao od žege. Znači mi smo vidjeli ovdje da je magnet , zato što privlači željezo bio dokaz da I nežive stvari imaju dušu , odnosno, kao što smo rekli prošloga puta, da I mrtve stvari imaju dušu. Ova ideja bila je proslijeđena u srednjem vijeku na nebeska tijela I u ovoj problematici znanstvene filozofije mi ćemo dotaknuti I ovaj problem dokazivanja da nebeska tijela imaju dušu. Poznato je da su Muslimani u srednjem vijeku smatrali da nebeska tijela imaju dušu. Nebesko tijelo je tijelo sa dušom I ova ideja je bila dalje proslijeđena do Williama Gilberta I drugih u 16 stoljeću a onda nanovo pala u zaborav sve do najnovijega vremena kada se u okviru zapadne logic of science I spoznajne teorije stalo držati da su nebeska tijela prije svega Zemlja nešto poput Gae koja ima svoju narav, svoje karakteristike , svoje pravilnosti, svoju logiku, svoje mišljenje I konačno svoju dušu kojom ona prožima svako biće na planeti Zemlji.

U okviru razvoja zapadne kulture I znanosti nama je od posebnoga značenja mišljenje koje se u Europi počelo probijati baš nekako zahvaljujući Gilbertovim radovima da predmeti I stvari na Zemlji doista imaju dušu pa se onda često uzimao primjer Talesa I njegova mišljenja o magnetu I jantaru kod kojih karakteristike privlačenja ili odbijanja drugih metala ili papira pokazuju baš da je tu riječ o duši I djelovanju duše I kod anorganskih materija pa da je sve prema tome, čitav svijet prema tome, da je svjetska duša koja prožima sve. Kao što svjedoči Diels u svojim Predskoraticima Tales je također nekako pomoću magneta I jantara dokazivao da I nežive stvari imaju dušu, a da je duša nešto što potiče kretanje, nešto što potiče gibanje , to je stranica kod Dielsa 75. Mnogo stoljeća kasnije ove ideje našle su svoje opravdano mjesto u stajalištima velikoga Britanca Williama Gilberta za kojeg se može reći da je bio prvi Englez koji je bio advokatom kopernikanskoga pogleda na svijet držeći da fiksne zvijezde nisu na istoj distanciji od planete Zemlje. Znači mi ćemo ovu problematiku Tesle I predsokratičke filozofije malo proširiti pa ćemo se pozabaviti ovim pitanjem magneta I u novije vrijeme . Najveća zasluga Gilberta britanskoj znanosti ukoliko gledamo I njegove doprinose pomorskoj navigaciji jesu njegove refleksije o magnetu . Tako je poznata njegova knjiga O Zemlji kao velikom magnetu . Ova je knjiga pobudila veliku pažnju kulturne Europe toga vremena tako da je Kepler iskazao sve počasti na utjecaj kojeg je Gilbert izvršio na znanstveni svijet dok je Galileo koji je prvi ukazao na značajke magnetizma poslije čitanja Gilberta rekao da je riječ o velikom slaganju između znanstvenika. Bacon je opet smatrao da je rast općeg sistema magnetizma koji je otpočeo Galilejem I Gilbertom od najvećega značenja pa je čitav jedan Gilbertov paragraf naveo kao svoj vlastiti . Gilbertova knjiga O magnetu I magnetskim tijelima I velikom magnetu Zemlji štampana je 1600 godine. Možda su najzanimljiviji dijelovi ove knjige Gilbertovo raspravljanje o ponašanju magnetne igle kompasa zavisno od toga da li smo na Atlantiku, Mediteranu ili negdje drugdje ili pak na Južnoj hemisferi iz kojih razmišljanja je došao na ideju da planeta Zemlja nije ništa drugo nego jedan veliki magnet sa svojim južnim I sjevernim polom. Mnogo je vremena proteklo dok ove ideje nije zamijetio naš veliki Nikola Tesla koji nema nikakve sumnje jeste poznavao Gilberta I on spominje Gilberta u svojoj Bajci o elektricitetu mada ne postoji nikakvo Teslino direktno opširno upućivanje na njega. Isto tako ne postoji koliko je meni poznato niti jedan Teslin patent koji bi bio u nekoj svezi sa Gilbertovim razmišljanjima a vidjet ćemo koji je to patent koji ima veze sa Gilbertom uzimajući u obzir I one spoznaje koje su Tesli bile poznate još od Faradeya. Postoji jedna jako značajna evidencija kod Tesle koja govori o tome koliko je riječ o značajnoj ideji I jako važnom razmišljanju . Ovoj ideji Zemlje kao magneta Tesla je dodao zavojnicu u svojoj ideji Prstena oko Zemlje kako nam svjedoči u svojem autobiografskom djelu Moji pronalasci koja je prvi puta štampana kao serija tekstova 1919 godine. Prema ovoj ideji a zahvaljujući zavojnici oko Zemlje inducira se struja na takav način da možemo graditi vlakove koji će ići brzinom većom od 1000 kilometara na sat I Tesla daje viziju planete Zemlje I stanja čovječanstva u jednoj takvoj supermodernoj civilizaciji. Ja ne mislim sada posebno o tome govoriti kako je to Tesla zamišljao ali ima jedna jako važna reperkusija ovoga prstena oko Zemlje . Naime s obzirom na činjenicu da bi pitanje izvora energije bilo riješeno čovječanstvo bi čekalo novi izazov a to je pokušaj da zemlje članice planetarne zajednice baš ovim Teslinim prstenom omoguće prvu našu uspješnu borbu sa predstojećim klimatskim promjenama koje očekujemo u slijedećih 2000 godina

Jer naime prema predviđanjima klimatologa kao I prema stajalištima Milankovića ledeno doba na Zemlji može biti razumljivo u terminima promjene orijentacije Zemlje u prostoru I u obliku njene orbite oko Sunca gdje se u galaktičkoj putanji u kozmosu produciraju klimatski ritmovi od 26 tisuća, 40 tisuća I 100 tisuća godina. S obzirom na današnje stanje naših spoznaja, s obzirom na današnju geografiju Zemlje prirodno stanje naše planete jeste ledeno doba koje varira od interglacijalnoga stanja kakvo je ono danas do jako hladnog stanja u ritmovima o kojima smo maločas govorili . Tako je prema Milankovićevom zapažanju riječ o ritmu koji je 90 tisuća godina ledenog doba, 10-15 tisuća interglacijalnoga kakvo je ono danas kojeg opet smjenjuje ledeno doba. Mi smo trenutno pri kraju interglacijalnoga doba . Prema tome sigurno je da je velika istina da su Gilbert I Tesla postavili neka jako važna pitanja kao što su dali neke jako važne solucije problematike o kojoj je riječ I sa kojom ćemo se sve češće susretati u našim nastojanjima da razumijemo centralna pitanja današnjice

Međutim ovaj prsten oko Zemlje , prsten oko magneta, je istovjetan s obzirom na još jedan moment . U svojoj Kozmologiji zlatnoga prstena ja sam razmatrao da su I muslimanski znanstvenici I filozofi kroz cijeli srednji vijek I dosta kasnije isticali kako su nebeska tijela tijela sa dušom . Isto tako muslimanski su filozofi već prilično rano znali da planeta Zemlja jeste unekoliko kugla koja plovi kozmosom. Ja bih samo skrenuo pažnju na 8 I 9 stoljeće koje je za muslimanske znanstvenike postavilo pitanje veličine Zemlje. Za vrijeme vladavine Kalifa Al-Mamuna koji je vladao od 813 do 833 godine postojalo je nekoliko pokušaja da se izmjeri velika površina Zemlje . Tako je formirana jedna ili nekoliko ekspedicija koje su htjele iskoristiti ravnu površinu Sirijske pustinje . Onda su promatrači išli dalje prema sjeveru I prema jugu ove pustinje mjereči prevaljenu udaljenost I ovo mjerenje je nastavljeno sve dok ekspedicija nije stigla do mjesta gdje je geografska dužina bila 1 stupanj različita od početne točke polazišta. Onda je distancija koja je prevaljena dužina meridijana u stupnjevima . Tako je izračunato da je 1 stupanj geografske dužine ekvivalentan 56 2/3 arapske milje I kada se ovi podaci multipliciraju sa 360 stupnjeva I podijele brojem Pi dobije se dijametar Zemlje . Naravno ovo mjerenje postavlja problem preciznosti . Ovaj problem je istraživao Nalino u 19 stoljeću I zaključio da 56 2/3 arapske milje jeste ekvivalentno 111.8 kilometara za 1 stupanj što je nevjerojatno blizu, zapanjujuće blizu realnoj vrijednosti od 111.3 kilometra. Ovoj slici planete Zemlje kao kugle koja je slika bila poznata muslimanskom filozofima I znanstvenicima Gilbert je u Britaniji početkom 17 stoljeća dao preciznije značenje smatrajući planetu Zemlju velikim magnetom a Tesla početkom 20 stoljeća opet ovome magnetu dodaje svoj prsten po uzoru na zavojnice koje nalazimo kod transformatora. Na temelju ove slike koju danas imamo zahvaljujući Tesli moguće je također govoriti o tome da je planeta Zemlja primarna zavojnica. Za nas je u cijeloj ovoj ideji važno da shvatimo da Mjesec također može biti zavojnica jer on ima regije, ima magnetske regije , on nema veliko magnetsko polje ali postoje magneti koji predstavljaju takozvanu sekundarnu zavojnicu u našem planetarnom transformatoru . Tako razmišljajući oba ova nebeska tijela predstavljaju sistem planetarnoga transformatora koji nam može omogućiti uspješnu obranu od kozmičkih projektila kao što nam može omogućiti uspješnu borbu protiv predstojećih klimatskih promjena koje prema Milankovićevim predviđanjima predstoje u neposrednoj budućnosti a cijeli efekt čovječanstvo počinje osjećati već danas.

Važno je ovdje reći, kada smo već kod ovih imena znanstvenika I filozofa, da na umu moramo imati da je ovdje riječ o jednom produktivnom prožimanju različitih kultura I različitih znanstvenih tradicija gdje je riječ o tome da je važno da imamo pogled na pluralizam tih kultura koji kani te različite tradicije shvatiti iz njihovih vlastitih socijalnih I povijesnih pretpostavki. A za tako nešto važno je imati unutrašnju slobodu , odlučan stav prema Istini , otvorenost prema iskustvima drugih ljudi svagda imajući na umu da treba ustrajavati na takovu načinu mišljenja kojem će biti strana svaka mitologizacija I apsolutizacija vlastite kulturne, filozofske I znanstvene tradicije. Hvala!