U Božjem naumu ljudski rod trebao je biti blagoslovljen i opskrbljen. Prvi ljudi nisu poznavali oskudicu ili nedostatak na bilo kojoj razini potrebe. Za današnje prilike život u edenskom vrtu bio je nestvarno idiličan. Stanje se promijenilo padom u grijeh i sotoninim preuzimanjem duhovne vlasti nad svijetom. Strah od oskudice postao je čovjekova sjena koja ga svugdje prati. Izraelci su na putovanju kroz pustinju trebali izgraditi odnos s Bogom pun ljubavi, odanosti i obostranog povjerenja. Upravo su zato više puta bili dovedeni u naizgled bezizlazne okolnosti koje nikako nisu mogli nadvladati ljudskom snagom. Pustinja nije bila slučajno izabrana kao mjesto obuke. U okruženju lišenom stalnih izvora hrane i vode, svaka opskrba bila je nepobitan dokaz Božje brige za svoj narod.

Cilj obuke bio je da svi ljudi dođu do točke priznanja: “Bog uistinu brine za nas. Sigurni smo i zaštićeni pod Njegovim okriljem. Nikada nas neće ostaviti gladne i žedne! On ispunjava sve naše potrebe!” Nažalost, većina ljudi koji su izašli iz Egipta nisu dopustili da njihov način razmišljanja bude promijenjen. Duh straha utjecao je na njihov odnos spram Božjeg vodstva. Iako su bez prestanka viđali dokaze Njegove brige i na najmanju naznaku oskudice činili su iste greške - mrmljanje i prigovaranje. Nekome se može činiti da nije pretjerano važno kako se odnosimo prema Božjim obećanjima brige za naše osnovne životne potrebe. Ipak, moramo znati da su Izraelci promašili svoju svrhu upravo na tom pitanju. Ironija je u tome da ih sotona nije uspio pobijediti upotrebljavajući faraonovu vojsku, nego strahom od oskudice.

Isus kaže da se ljudi koji ne poznaju Boga (pogani) tjeskobno brinu za jelo, piće i odjeću (Matej 6:31). Duh straha uvijek optužuje Boga za nebrigu. Padnu li ljudi pod njegov utjecaj, onda počinju zapomagati: “Bože, nemamo novca, hrane, pića, odjeće, zaposlenja! Zašto si nas ostavio bespomoćne? Ne brineš se za nas!” Opasnost ne leži samo u nevjeri u Božju brigu, nego i u Njegovom optuživanju.
To je sotonin konačni cilj; dovesti čovjeka do točke kad će se naljutiti na Boga, optužiti ga i prokleti.

Pavao nam jamči “da će Bog ispuniti u Kristu Isusu svaku našu potrebu, raskošno prema svom bogatstvu”. (Filipljanima 4:19) Duh straha će nam pokušati skrenuti pogled s Božjeg obećanja na vidljivu okolnost. Tome se u vjeri moramo žestoko oduprijeti! Ono što gledamo određuje što ćemo vjerovati. Zato naš pogled uvijek mora biti na Isusu. Trebamo li hranu, piće, odjeću ili bilo što drugo, nemojmo okretati pogled u krivom smjeru. Gledajmo uvijek u Njega! On je naš jedini izvor koji nikada neće presušiti.

Strah od prirodnih sila svijeta

“... i da se ne bi, kad digneš svoje oči prema nebu te vidiš sunce, mjesec i zvijezde - svu nebesku vojsku - dao zavesti da im se klanjaš i iskazuješ im štovanje.” (Ponovljeni zakon 4:19)

Ljudi su gubitkom duhovne bliskosti s Bogom potpali pod dominantni utjecaj prirodnih sila svijeta. Svemirska tijela poput sunca, mjeseca, planeta, kometa i zvijezda postala su božanstva kojima se iskazivalo štovanje. Ista ocjena vrijedi za vremenske prilike. One su u ljudima izazivale strahopoštovanje zato što nisu mogle biti ukroćene. U mnogim religijama prinošene su žrtve bogovima grmljavine, kiše, vjetra i sunca kako bi se udobrovoljili i iskazali naklonost onima koji ih štuju. Štovanje lažnih bogova zamračilo je ispravnu spoznaju Božje suverene vlasti nad prirodnim silama svijeta.

Upravo su zato Božji sudovi nad grijehom u svijetu vrlo često bili izvedeni vremenskim neprilikama, isto kao i danas. Prva velika prirodna katastrofa zabilježena je u sedmom poglavlju Knjige Postanka. Noa je živio u vremenu velike izopačenosti ljudskog roda. Primio je riječ od Boga o nadolazećem potopu, iako do tada nikad nije padala kiša. Razmjeri Božjeg suda bili su takvi da je cjelokupno stvorenje bilo uništeno, osim Noe, njegove obitelji i parova svake životinjske vrste.

Isus nas upozorava na stanje svijeta i znakove koji će uslijediti pred Njegov drugi dolazak: “Pojavit će se znakovi na suncu, mjesecu i zvijezdama. Na zemlji će narodi biti u TJESKOBI I NEIZVJESNOSTI zbog huke morskih valova. Ljudi će UMIRATI OD STRAHA u očekivanju onoga što će zadesiti svijet, jer će se uzdrmati Nebeske zvijezde.” (Luka 21:25,26) Isusove riječi doslovno se ispunjavaju. Tsunami je poharao obalu Indonezije. Visoki valovi izazvani potresima doslovno su zbrisali s lica zemlje mnoga naselja. Procjenjuje se da je poginulo oko devedesetak tisuća ljudi. Stravične slike uništenih naselja obišle su svijet i užasnule ga. Strava je nastavljena pojavom zaraznih bolesti, gladi, žeđi i izopačenih ljudi koji su nesreću tamošnjeg stanovništva i prisutnih turista iskoristili za pljačku i otimanje djece koja su prodana kao seksualno roblje diljem svijeta.

Uragan Katrina izazvao je dosad neviđenu katastrofu na južnoj obali SAD - a. Grad New Orleans razoren je visokim valovima koji su nezadrživo prodrli u njegovu unutrašnjost.

Mnogi ljudi poginuli su trenutno, zarobljeni u svojim domovima ili mjestima gdje su se zatekli. Najteže su stradale najnemoćnije skupine stanovništva (beskućnici, starci, invalidi). Milijuni ljudi su u samo nekoliko trenutaka pretvoreni u izbjeglice bez doma, izvora prihoda i nade u bolju budućnost.

Koliko god spomenuti događaji jesu bili katastrofični, oni su samo uvod u ono što predstoji u bliskoj budućnosti. Svjetska javnost postaje svakim danom svjesnija da uslijed globalnog zatopljenja dolazi do nezaustavljivog topljenja polarnog leda. To uzrokuje postupno podizanje morske razine. Znanstvenici predviđaju da će zbog toga mnogi priobalni gradovi diljem svijeta u bliskoj budućnosti biti potopljeni. Za ljude koji ne poznaju Boga ili su samo nominalni vjernici, sadašnje, a pogotovo nadolazeće vrijeme, bit će obilježeno “UMIRANJEM OD STRAHA”.

Pogledajmo što Isus poručuje svojim sljedbenicima: “Kada to počne bivati, uspravite se i podignite glave, jer je blizu vaše oslobođenje.” (28) U ovom slučaju vidimo da će svi ljudi promatrati sadašnje i nadolazeće strahote, ali one će na njih izvršiti različite utjecaje. Mi moramo izabrati između umiranja od straha i spasonosne vjere u uskrslog Krista.