Bolest, kažu da je to bolest, ali ja ju ne mislim liječiti, odnosno ne mislim liječiti onoga tko je bolestan i podnijeti tu žrtvu. Nisam zla, nisam kriva, nosim ogroman teret zbog krađe identiteta oca od mog sina koji nam je na taj način učinio veliko zlo. I ne samo nama. Željela sam da umre, onda su mi rekli da to nije dobro željeti, ne znam. Moram spasiti sina to mi je jedini cilj. Spasiti sina koji obožava svog tatu psihopatu, bolesnika, ne, ne mogu napisati tu riječ... Sve nas je obmanuo, sve. Kako ću se tog tereta osloboditi, da li ću se ikada osloboditi? Kako će moj sin živjeti s tim???