Moje najmlađe dijete, predivan devetnaestogodišnjak koji je ujedno i moj suradnik i prijatelj rođen je sa kroničnom astmom koju smo liječili godinama kako klasičnom medicinom tako i alternativnim načinima liječenja. Bio je to vrlo ozbiljan slučaj astme, gotovo svakodnevno sa teškim problemima disanja, više puta hospitaliziran. Godinama sam kupovala čajeve gospodina Plečka i njegov rad veoma poštujem jer sam iz vlastitog iskustva vidjela koliko pomaže. Usprkos poslu i obavezama pročitala sam svu moguću literaturu i sama sam brala ljekovito bilje te od njih kuhala sirupe i čajeve koji su također pomagali o čemu se spremam napisati članak za Magicus.

Međutim to trenutno nije moj najveći problem što se tiče njegovog zdravstvenog stanja. Prije dva mjeseca je obolio gotovo bez ikakvog razloga o čemu sam već pisala (vaša svjedočanstva) i to je bio moj prvi kontakt s vama s kojima sam se zaista evo na ovaj način sprijateljila i volim vaše primjedbe i savjete. Inače odličan đak, maturirao je s odličnim, ima stalnu djevojku već tri godine, psihički veoma inteligentan i stabilan dečko, financijski situiran ima zaista sve što može poželjeti jedan mladić njegovih godina (osim obitelji koju je neizmjerno volio-živi sa mnom proteklih šest mjeseci a do tada je živio sa ocem deset mjeseci), praktički nema razloga za zabrinutost, međutim ipak je negdje u tijelu postojao neki okidač za koji nismo znali i aktivirao - napadaj panike. Vrlo teška bolest po mom mišljenju.  U protekla dva mjeseca bili smo više puta u hitnoj, dijagnosticirano mu je sve i svašta npr. gastritis, oštećenje jetre, stavili su ga na strogu dijetu, smršavio je deset kg, prošli smo nekoliko privatnih ambulanti, posjećuje i privatnog psihoterapeuta, od prije tri dana smo ipak pribjegli antidepresivima iako smo bili zajednički odlučili da ćemo pokušati sve da ih izostavimo iz terapije jer su napadaji panike učestali. Neprekidno pričamo, nemamo tajni, nikada nije zlostavljan ni na koji način, nije dobio ni po turu čak ni kao malo dijete, veoma voljen i mažen, no ne prerazmažen, odrastao baš u pravog čovjeka  sa svim kvalitetnim karakternim osobinama, a sad smo pred zidom. I noćas mu je bilo loše. Primjenjujem reiki tretmane, svu moguću literaturu sam pročitala, molim se Bogu, i brinem.

Može li mi netko dati savjet jer u to nisam sigurna - naime da li moji reiki tretmani možda mogu naškoditi njegovoj psihi iako se zaista trudim da ih odradim korektno u skladu sa Reiki načelima?

Mogu li koristiti nešto od čajeva koji bi mogli zamijeniti antidepresive s obzirom na njegovu sklonost alergijama na lijekove?

S uspjehom smo izliječili astmu, već godinama nema nikakvih alergijskih tegoba osim povremeno na alergen s kojim je u direktnom kontaktu a bio je alergičan gotovo na sve: grinje, kućnu prašinu, vlagu u zidovima, nikotin, peludi trave i stabala, mlijeko, banane, lješnjak, čokoladu, neke vrste lijekova. Napominjem da smo što klasičnom medicinom (hiposenzibilizacijom) što alternativnim metodama (a ja vjerujem najviše molitvom)  uspjeli zaista eliminirati bolest, međutim ne znam kako sada riješiti situaciju. Po prvi puta mi je zaista teško jer mislim da nisam dovoljno  jaka da to riješim sama, a obilazeći liječnike, savjetnike, terapeute nailazim na puno različitih pitanja i odgovora od kojih mi je teško razlučiti koji je najkorisniji i najbolji.

Može li aktivacija DNK eliminirati reakciju njegovog mozga da šalje signale o bolesti koji u stvari ne postoje nigdje osim u psihi?

Hvala svima vama na suradnji i savjetima koje ću rado poslušati i primijeniti....