Na našim predavanjima o znanosti disanja i „Programu božanskog zdravlja“ često spominjemo povezanost našeg disanja s emocijama. Ljudima je to najlakše predočiti kroz situacije koje su svi iskusili. Na primjer, ljudi kada su sretni veći im je fokus na udahu, a disanje je mirno i duboko. S druge strane kada su suočeni sa stresnom situacijom, kao primjerice situacijom u kojoj ih je strah, smo disanje će im biti plitko, površno i sa većim fokusom na izdah. U ovom članku ću probati pobliže objasniti zašto je to tako.

Počeo bih sa podjelom ljudskog bića, kao što su to činili i mudraci koji su prenjeli ovo znanje, na šest sustava (ili tijela,kako su ih još zvali) radi lakšeg promatranja. Prvi sustav je ovo naše fizičko tijelo sa svim svojim „podsustavima“, npr. dišni sustav, krvožilni sustav, živčani sustav, endokrini sustav itd. Sljedeći je eterički ili pranični sustav koji je predstavljen našim „bioelektricitetom“(još nazivan i pranom), tj. električnim i magnetičnim efektima generiranim u našem tijelu. Nakon eteričkog imamo još emocionalni sustav (predstavljen našim emotivnim nabojim), mentalni sustav (predstavljen umom i misaonim procesima), spiritualni sustav (duhovno tijelo), te kauzalni sustav (tijelo uzroka i posljedica). Uglavnom ću se zadržati na prva četiri sustava budući da su većini ljudi, kao i meni samome, lakše predočivi i iskustveno puno bliži.

Svi ovi sustavi su međusobno jako povezani. Mislim da je ovu tvrdnju najlakše objasniti primjerima. Recimo da čovjek pojede neku lošu hranu, tj. hranu koja ne paše njegovom tijelu. Ta hrana stiže do želuca i tamo, svojom razgradnjom, stvara kiselinu. Sama krv se zagađuje i postaje također kisela. Sve to uznemiruje i otežava protok bioelektriciteta kroz naše tijelo. Ta uzburkanost eteričkog sustava stvara „čudan“ emotivan naboj koji pokreče negativan način razmišljanja.

Ovu putanju možemo promatrati i u drugom smijeru. Neki čovjek stalno razmišlja o tome kako ima veliki nos. To njegovo razmišljanje stvara u njemu osjećaj nelagode i potištenosti. Sama ta misao i osjećaj su električni naboji, koji ometaju rad eteričkog sustava. Možemo reći da se uznemiruje naš unutarnji bioelektricitet i ta uznemirenost bioelektriciteta se odražava na naše fizičko tijelo u obliku nekih senzacija, ili u krajnjim slučajevima u obliku bolesti.

Naše disanje je jako povezano s eteričkim sustavom. Od tuda i dolazi riječ pranayama, tj. vježba disanja, koja u doslovnom prijevodu znači kontrola bioelektriciteta (prane). Mi disanjem unosimo kisik koji je glavno gorivo za naše tijelo. Glavna odlika kisika je upravo elektricitet koji smiruje, čisti i revitalizira naš živčani sustav. Samim time pospješuje protok bioelektriciteta kroz naše tijelo. Dakle sa ispravnim disanjem mi obnavljamo i jačamo naš eterični sustav. Ovdje treba obratiti posebnu pažnju na izraz „ispravno disanje“. Ispravno je ono disanje kojim unesemo dovoljnu količinu kisika u naše tijelo. Problem ljudi današnjice je što većina diše tzv. prsnim disanjem, kojim koriste samo oko 40% svojeg punog plućnog kapaciteta. Takvim disanjem naš eterični sustav „puca“ pod pritiskom naših svakodnevnih aktivnosti i to se odražava na sve naše ostale sustave. Dakle disanje je povezano s emocijama, kao i emocije s disanjem putem eteričkog sustava.

Za kraj bih se još osvrnuo na svjesno disanje, koje je ujedno i osnova svih tehnika disanja. Sama naša svijest je stvaralačka energija. Kao što smo već napomenuli, svaka negativna emocija stvara negativan naboj koji ometa rad našeg eteričkog sustava. Kada zatvorimo oči i prebacimo pozornost na tijelo, te smetnje ćemo uspjeti i osjetiti u obliku neugodnog osjećaja negdje u našem tijelu. Ako usmjerimo svijest na taj dio gdje osjećamo smetnju i ujedno smirimo i produbimo dah(pri ovome treba paziti da ne prenapregnemo pluća, nemojte ništa forsirati već udahnite koliko možete bez osjećaja zatezanja i neugode), u to područje šaljemo većinu energije dobivene disanjem koja ujedno biva još dodatno pojačana našom pozornosti. Ta energija doslovno razgrađuje blokadu u tom području i omogućava stabilno protjecanje bioelektriciteta. Kako je uklonjena smetnja u našem eteričnom sustavu, tako se i emotivni sustav stabilizira.

Principi svjesnog disanja su vrlo jednostavni, ali je ipak potrebna praksa da se savladaju. Uistinu bih preporučio svakome da proba ovo primijeniti u svom svakodnevnom životu budući da su dobrobiti vrlo velike. Nadam se da će ovaj članak pomoći nekome da unaprijedi kvalitetu svog života i time ispuniti svoju svrhu. Ostavljam Vas sa jednom misli koja će, nadam se, djelovati kao motivacija: „Tko ovlada svjesnim disanjem brzo doseže prosvjetljenje.“(drevni siddhe)