Da je smiješno - je, da je već viđeno, viđeno je.Nevjerojatno i glupo je u putovanjima i susretima sa „uzvišenim umovima“ i ostati svoj, dok nezasitni ego „uzvišenih“ ima stav vjetra nedodirljivosti. Kako to lijepo zvuči: ja i samo ja, i onda opet ja – ga…ga….ga …

 

Ljubav, mir,sklad? Ha.. ha.. ha …malo sutra. Uvijek će se naći ego koji će finim nitima bezgraničnosti dodirivati tuđu  stvarnost. Pritom uzburkati mirne vode koje teku u ocean magičnog otoka. Pri tom neće vidjeti, željeti, shvatiti da smo svi jedno, da nema uzvišenih, boljih. Na žalost uživat će u svojim igrama, i nabačenom osjećaju žrtve.

Svaki ego koji smatra da je iznad drugih uživa u svom ja… ja.. i samo ja. Svi ostali su (kako netko reče) ovce, stoka sitnog zuba, piljarice,glupi neuki stvorovi.

Što reći, kako se postaviti?

Vrlo jednostavno:

Ne dozvoliti svom egu da se uvali u vir „uzvišenog“. U konačnici taj mirni,pitomi ego ispast će uzurpator koji guši „nevinu žrtvu“  Nije potrebno obazirati se na smicalice i igre ega koji na sve načine želi dokazati da je iznad svih.

 

Eto… moj se ego danas pobunio… ne u želji da bi bio „uzvišen“, već da izađe iz mutnog vira - svakog divljeg ega. -

 

Idem dalje, da na svom putovanju skupljam obične neobičnosti.

Do vidova.