ja kao djevojčica

 ovdje sam već mama,oko 30

ovo je prije nešto vremena

Najnovije fotografije nema,zadnjih desetak godina se ne slikam baš olako,možda bude nešto povezano sa radom,kada bude bilo vrijeme

MOJE NAJVEĆE LJUBAVI (OSIM DJECE;JASNO)

moja Boni,moja najdraža

Boni kao mama

razuzdana družina

moji predivni,moji maleni Anastazija i Aleister-Byron

moj dom

za putnike namjernike da vide put

proljetni pozdrav

pozdrav suncu

oda radosti

 

Eto,upoznali ste me u slici...

Ovo su moje ljubavi i ovo sam ja kada sam sama sa sobom.

Retrospektiva: još kao dijete, imala sam dlanove koji zrače. Odrasla sam na Beogradskim padinama, na Tašmajdanu se prvi put zaljubila, Sanjala na Vojvođanskim ravnicama i ispjevavala stihove na Somborskim šetalištima. Na Dunavu sam plakala svoje suze i svoje tuge, tamo gdje je najširi i gdje su virovi tako duboki. U dvadesetoj se vratila u Hrvatsku, u Zagreb, udala, rodila djecu, prestala pisati, prestala sanjati. Ali ne zadugo. I evo me tu sa vama da dijelimo radost onima koji znaju da se raduju.

Ima poprilično stvari koje volim i to već znate. Ono što ne volim, pa ima i toga. Ali o tome drugi put.