Teškoće na putu samospoznaje nastaju kada se ne razumije ispravno sam taj pojam "SAMOSPOZNAJA".

NETKO KRENE PUTEM SAMOSPOZNAJE, A DA NEMA JASNU IDEJU ŠTO ILI KOGA U STVARI ŽELI SPOZNATI.

Jastvo (naše istinsko Biće-Bitak-Apsolutna Stvarnost), postoji samo po sebi, jer je sinonim za svijest, život, koji nema rođenja i smrti. Ego pak se rađa, postoji neko vrijeme i umire, poput mjehura od sapunice.

Potrebu spoznaje samog sebe ima dakle ego, koji onda stvara uvjete za svoj vlastiti suicid (egocid), a da još toga nije svjestan, jer misli da će ostati isti, ali obogaćen za još jednu tako veliku spoznaju kao što je "samospoznaja".

Tek nakon mnogo muke u pokušaju da spozna samog sebe, i uvidjevši da je to skoro nemoguća misija, ako shvati da on sam treba nestati prije nego se "prosvjetli", nastupit će kriza.

Sjetimo se Riječi božjih iz Biblije....MENE SE NE MOŽE VIDJETI I ŽIV OSTATI...Bog (Jastvo) poručuje da se ne može spoznati Njega (Sebe-Jastvo) i zadržati ego (vreću pretrpanu psihološkim smećem).

Samo hrabri nastavljaju put beskompromisno se izlažući svim vrstama umiranja vlastitih zabluda o tome što je "prosvjetljenje".

Treba jasno uvidjeti da je ono što umire, ionako nestvarno, prolazno....ne umiremo mi (jastvo), jer smo vječni kao čista svijest, ali umiru naše iluzije, isprazne tlapnje, zablude, ljubomore, zavisti, sebičnost, posesivnost, samovažnost, bahatost, oholost, prepotencija (koja može biti jako dobro zakamuflirana, i samo iskrena čežnja za potpunom slobodom je može raskrinkati, a time i uništiti), legije ispraznih želja, ljutnje, gorčine, neurotične opsesivnosti, perverzna nagnuća.....

I ako se očistimo od svega navedenog, ostajemo čista, slobodna, blažena svjesnost postojanja i tek tada smo u poziciji za koju smo žrtvovali vlastiti ego, a to je pozicija slobodnog, ispunjenog, mudrog, blaženog Bića koje više ne robuje vlastitim mislima, koncepcijama, emocijama, osjećanjima, idejama....

Da bi se postigao takav cilj, potrebna je bezuvjetna iskrenost i neutaživa čežnja za slobodom, apsolutnom istinom, Bogom. Tako dogo dok postoji i najmanji oslonac, ego će upotrebljavati najlukavije i najsuptilnije oružje (trikove) da se održi na životu.....stoga treba postepeno porušiti sve oslonce (koncepcije) na koje se on može oslanjati i odrediti si samo jedan istinski oslonac na koji ćemo položiti svu svoju vjeru, nadanje i ljubav...na Boga, koji je naše vlastito Jastvo.

Ljudi većinom nirvanu (nirvikalpa samadhi) poistovjećuju sa ništavilom, voidizmom (void-praznina), što je neispravno shvaćanje.

Nirvana ili kraljevstvo božje je stanje svijesti koja je pročišćena od iluzija, a budući da smo prionuli tako čvrsto za iluzije, onda mislimo da nestajanjem iluzija nestajemo i mi. Te pogrešne ideje se treba osloboditi....naprotiv teka kada pročistimo svoj um, ćemo istinski živjeti, jer život ega je sjena istnskog života.

Nirvana nije utrnuće našeg života, nego je utrnuće (smrt) naših zabluda i iluzija o sebi i svijetu....Nirvana je istnski život u samsari (svijetu iluzija).

Dakle umiranjem ega ne umiremo mi, nego naše predrasude i iskrivljene ideje o Sebi.

"TKO ŽELI SAČUVATI SVOJ ŽIVOT (EGO), IZGUBIT ĆE GA, A TKO IZGUBI SVOJ ŽIVOT RADI MENE (JA SAM PUT ISTINA I ŽIVOT), NAĆI ĆE GA (JASTVO ILI ISTINSKOG SEBE)!"

 

P.S.  O potankostima direktnog puta do Sebe, praktičnim uputama, korak po korak....možete pročitati na mom blogu..

http://vijnana-atma-vichara.blogspot.com/