Subjektivni je dojam da se brzim, instant-životom u informacijskom kaosu vrijeme ubrzava. No, ono ipak teče pravocrtno, odnosno upravo onako kako smo se dogovorili – sekunda za sekundom, minuta za minutom, dan za danom. Mada često imamo osjećaj da nemamo vremena, bilo bi logičnije reći da u vremenu nema nas. Ono teče, a mi smo van njega. Iz trenutka u trenutak, živimo van trenutka. Nalazimo se na mjestu s koje se pruža prekrasan pogled, ali nismo prisutni jer se bavimo zaostalim računima za firmu; razgovaramo s prijateljima, a misli nam bježe u unutarnje dijaloge sa zamišljenim šefovima. Plutati prošlošću i budućnošću ustvari je naše uobičajeno, normalno stanje. Biti prisutan, biti tu je anomalija, rijetkost koja se događa u rijetkim situacijama kad nas zadesi snažan doživljaj ljepote ili iznenadna životna opasnost. A vrijeme nije ništa drugo doli tijek sadašnjih trenutaka. "Ništa se nikada ne događa u prošlosti - dogodilo se u sadašnjem trenutku", u knjizi Moć sadašnjeg trenutka piše Eckart Tolle, "Ništa se nikada neće dogoditi u budućnosti - dogodit će se u sadašnjem trenutku. Prošlost i budućnost očito nemaju vlastite stvarnosti. Oni svoju stvarnost posuđuju od sadašnjeg trenutka." Tko će taj misteriozni sadašnji trenutak među svim tim obavezama dohvatiti? Tko će ga primijetiti? Tko će se u njemu odmoriti? U trci za novcem, životno vrijeme smo ponekad skloni sasvim obezvrijediti. Jedan od osnovnih razloga tome je pomanjkanje motivacije za ostvarenjem vlastitih životnih želja i ambicija. Izuzetno je malo ljudi koji rade posao koji vole i od njega žive. A kada je posao protjeran iz života i kada ga se radi isključivo zbog preživljavanja ili gomilanja bogatstva, vrijeme provedeno u takvoj vrsti djelovanja nas ne ispunjava, već troši. Kako bi se klupko počelo odmotavati i unutarnji svijet se počeo aktivnije izražavati važno je na svoj, jedinstven, osoban način se pokrenuti. A to se neće dogoditi u budućnosti (još manje u prošlosti), već jedino - u sadašnjosti. |
Autor: Tomica Šćavina
izvor: www.net.hr