Swami Narayanananda, nakon što je postigao Nirvikalpa Samadhi, i nakon što se, zaplijenivši plijen, vratio, sa tih vrtoglavih visina ponad svih nebesa, dolje na zemlju, na relativni nivo svijesti, ostao je još živjeti u osami, te je 1947.g. "...Ne držeći se ljubomorno plijena koji je zaplijenio...", započeo svoju svetu misiju koju mu je Otac namijenio, poslavši ga da naviješta radosnu vijest o Božjem kraljevstvu- Samadhiu.

        Kao što je Isus krštavao vatrom odnosno Duhom Svetim, a ne samo vodom kao Ivan Krstitelj, njegov preteča (jer nije ni mogao budući da nije ostvario Kristovu svijest),tako je i Swami prilikom inicijacije (krštenje), svom novom učeniku dao osim Mantre (Mantra-dikša) i Duhovno tijelo kao sjeme koje će u učeniku rasti onom brzinom i intenzitetom kojom učenik radi duhovnu praksu (Sadhanu). Ako učenik ima vrlo prijemčiv um, i ako je potpuno otvoren u ljubavi prema svome Učitelju, duhovni rast će biti brz. Sjetimo se opet Kristovih dragocjenih Riječi:

               " Zakon i Proroci do Ivana su, a otada se navješćuje kraljevstvo Božje i svatko se u nj silom probija",  ili u drugom prijevodu isti citat glasi: "Do Ivana sežu zakon i Proroci. Otada se navješćuje Radosna vijest o kraljevstvu Božjem. I svatko u nj navaljuje."                    

                                                                               Lk. 16:16

               "Od vremena Ivana Krstitelja do sada navala je na kraljevstvo nebesko i siloviti ga prisvajaju."        

                                                                             Mat. 11:12

      Učenikovo Srce je plodna zemlja, duhovno tijelo je dobro plemenito sjeme, molitva i meditacija su zalijevanje vodom. Sunce koje je potrebno da sjeme proklija, Božja je Milost (Božja Milost i Milost Učitelja-Sat-Gurua je jedno te isto), krepostan, neporočan, čist, svet i jednostavan život, visoko je kvalitetan gnoj. Sada je do nas kako ćemo se brinuti o biljčici kada proklija iz sjemena. To predstavlja rađanje i rast Novog Čovjeka sve do punine Kristove. Tek niknula biljčica će možda biti pod utjecajem raznih vanjskih nepogoda, vjetrova, tuča, bezobzirnih prolaznika itd. Morat ćemo ju dakle nekako zaštititi, a kada naraste već velika mladica tada ćemo zaštitu moći ukloniti jer bi joj sada umjesto da joj pomogne samo odmagala. Kada duhovno stasamo u veliko drvo više nikakve zaštite u vidu dogmi i doktrina, nisu potrebne. Tada nas jedino Duh Istine kojeg smo primili od Učitelja, poučava u Srcu i vodi nepogrešivo do našeg Uskrsnuća ili Samadhia. To je tzv. prvo Uskrsnuće. Drugo Uskrsnuće kada kroz smrt napuštamo fizičko tijelo i prelazimo u Vječni Život (To se zove Maha - Samadhi).

 KRAJ TREĆEG NASTAVKA NA TEMU "NIRVIKALPA SAMADHI I USKRSNUĆE"