Tamo je svakodnevno meditirao od 12 - 16 sati dnevno, a ne tako rijetko, znao je provoditi dane i noći u božanskoj meditaciji i kontemplaciji, da bi kroz tako rigoroznu praksu bio i nagrađen te okrunjen najvišim mogućim duhovnim iskustvom, iskustvom Nirvikalpa Samadhia na Noć Šivinog bdjenja (veliki indijski duhovni blagdan) u veljači 1933.g.Upravo to najviše stanje svijesti koje čovjek u ljudskom tijelu može postići, jest ono što se misli pod Duhovnim Uskrsnućem, ili prvim Uskrsnućem. Duhovnom Uskrsnuću neposredno prethodi "tjelesna" smrt, odnosno smrt ego-svijesti. To se naziva prva smrt i isto je tako poznata zapadnim školama misterija, koje isto tako vode svoje aspirante kroz misterij smrti ego-svijesti. Ta takozvana prva smrt dolazi kao posljedica potpunog podizanja Kundalini Šakti do Sahasrare, najvišeg centra svijesti na vrhu glave, gdje se nalazi statičko sjedište Kundalini Šakti i Šive. Kako je prije tog iskustva Šakti imala svoje dinamičko sjedište u najdonjoj Muladhari čakri, sada potpunim podizanjem u Sahasraru gasi se dinamo nervnih struja u Muladhari, prekida se dotok i distribucija nervnih struja u čitav organizam, pa tako i do srca i pluća, te prestaje rad srca i proces disanja. Kada se to desi osoba se doima kao mrtva. Slijedi opis iskustva Nirvikalpa Samadhia od samog Swami Narayananande:

        "Osoba koja je jednom ušla u, i iskusila stanje Samadhia, dobiva potpunu satisfakciju i potpuno blaženstvo. Nema više straha, napetosti, briga, a niti ideje o bilo čemu odvojenom od Jastva. Osoba vidi, percipira svoju vlastitu istinsku prirodu, svugdje i u svim pravcima. U tom stanju Samadhia, osoba doživljava Sebe kao sveprostiruću Beskonačnost. Čak i bezumnik, kada jednom uđe u to stanje, stiče potpunu Mudrost. U tom stanju sve misli iščezavaju, nestaju sve želje, a svi grijesi bivaju spaljeni, i osoba više nije ograničena dualnošću ili pokretana parovima suprotnosti. Tada osoba nadilazi ideju vremena, prostora i uzročnosti, a isto tako i tri Gune (Satva, Radžas i Tamas). Cilj, svrha i ""Summum bonum" života, je postignuće tog stanja Samadhia.

        Kada jednom postigne to najegzaltiranije stanje Nirvikalpa Samadhia, jedna obična duša, ne može više doći natrag na nivo relativne svijesti. Ta osoba zadržava tijelo dvadeset i jedan dan, a tada ga ostavlja mrtvog*. Međutim postoje neke velike Duše, već rođene savršene, kao što su Inkarnacije Boga, Mesije, Proroci i drugi veliki Sveci, koji dolaze na ovaj svijet sa velikom Božanskom porukom, koja se treba ispuniti, i ti ljudi, čak i nakon postizanja Nirvikalpa Samadhia, dolaze dolje na krajnje neshvatljiv način**. Oni spuste Kundalini Šakti natrag do šeste ili najniže do pete čakre. Oni zadržavaju pročišćeni ego (funkcionalni ego,  prim.prev.), i rade za čovječanstvo koje pati. Oni predaju svoju Poruku i pokazuju put Mokše ili Oslobođenja ( Uskrsnuća, prim. prev.). Ti ljudi mogu ući u Samadhi po svojoj volji. Oni mogu po svojoj volji odvesti Kundalini Šakti do Sahasrare, iz Višude ili Ađne čakre, a mogu također i vratiti Kundalini Šakti, po volji do bilo koje od tih čakri. Čovjek, nakon što je jednom imao iskustvo Nirvikalpa Samadhia, te došao natrag dolje u područje relativne svijesti, nije više niti malo zaveden bilo čim materijalnim ili duhovnim, ljudskim ili Božanskim. To je zato što jasno vidi Božju ruku i svrhu, iza života i smrti, vrline i mane, sreće i nesreće, dobra i zla te iza svih parova suprotnosti.

        On nadilazi, pobjeđuje sve poteškoće i sve probleme, te uvijek i u svim okolnostima zadržava mirno i spokojno stanje uma. Takva ravnoteža i spokojstvo uma nikad se na narušava, bilo kakvim događajem pod "kapom nebeskom". Ljudski zakoni više ga ne mogu ograničavati. Sveti spisi za njega gube svrhu i više mu ne koriste. Same njegove Riječi postaju Sveti spisi, a njegovi postupci postaju Smritiji(pravila ponašanja iz Svetih spisa). Poznavalac Brahmana (Boga), sam postaje Brahman (Bog). Znalac Stvarnosti postaje Bog sam, budući da u njemu više nema ostatka grijeha, neznanja i ropstva, i ono što ostaje nakon Samadhia je Bog i samo Bog***.

        Osoba koja se vratila dolje iz stanja Nirvikalpa Samadhia, vidi svijet, vidi mnogobrojne objekte, ali sada na sasvim drugačiji način. Njegov čitav kut gledanja na svijet se mijenja. On vidi Vrhovnog, najvišeg Duha iza svih imena i oblika. Osoba vidi svoje vlastito Jastvo u svemu i svugdje. Nema sumnje, tijelo, um i osjetila funkcioniraju na normalan način, ali za njih više nema nikakve vezanosti. Um je od njih odvojen. Najveći dio uma uvijek živi u Jastvu. Vizija Jastva se nikad, čak ni za sekundu ne gubi iz vida. On ga je pod svim okolnostima uvijek svjestan. Nije više zaveden osjetilima i njihovim objektima. Najveći dio uma uvijek je fiksiran i utemeljen u Jastvu, baš kao igla na mornarskom kompasu. Na koju god stranu okrenuli kompas, igla se uvijek postavlja u smjeru sjevera i samo sjevera. Isto tako i čovjek nakon postizanja Nirvikalpa Samadhia, te vraćanja natrag dolje, uvijek živi u Bogu. Svaka želja, svaka misao i svako djelo takvog čovjeka, postaje vrsta darivanja, jedan vid štovanja i čašćenja Boga. Takav čovjek živi za Boga, spava za Boga, pa čak i svaki otkucaj srca takovog čovjeka postaje darivanje Boga i samo Boga."

Zvjezdicama sam označio mjesta koja bi želio usporediti sa izvještajima iz Novog Zavjeta.

* -U 7. citatu gdje Sv.Pavao govori tajnu da neće svi umrijeti ali da će se svi preobraziti, možemo razumjeti da misli na žive ljude koji će tek nešto doživljavati. Smrt prethodi Uskrsnuću, pa se obične duše kada dožive Uskrsnuće Duha, više ne vraćaju u tijelo, već ga ostavljaju mrtvog nakon 21 dan. Stari čovjek sa svojim fizičkim tijelom ostaje mrtav, dok novi - Duhovni čovjek uskršava u slavi Sina Božjega. Kako uskrsnuću prethodi smrt, kada osjetimo da se približila i da zaista umiremo, može nas uhvatiti strah, pa bi se željeli vratiti (taj strah sam i sam osjetio što ću u daljnjem izlaganju opširnije opisati), ali Krist nas upozorava:

           "U onaj dan tko bude na krovu, a stvari mu u kući, neka ne siđe da ih uzme. I tko bude u polju, neka se ne okreće natrag. Sjetite se žene Lotove! Tko god bude nastojao život svoj sačuvati, izgubit će ga; a tko ga izgubi, sačuvat će ga. Kažem vam, one će noći biti dvojica u jednoj postelji; jedan će se uzeti, drugi ostaviti. Dvije će mljeti zajedno; jedna će se uzeti, druga ostaviti. Dva će biti na njivi; jedan će se uzeti, a drugi će se ostaviti." - Upitaše ga na to: "Gdje to, Gospodine?" A on im reče: "Gdje bude trupla ondje će se i orlovi okupljati." 

                                                                          Lk. 17:31-37

Vidimo upadljivu sličnost sa Narayananandinim opisom Nirvikalpa Samadhia. Stari čovjek - fizičko tijelo  (ego, niži um), će se ostaviti, dok će se drugi novi-Duhovni čovjek uzeti, uskrsnuti.

U ovom kontekstu pročitajmo još jednom prethodne citate  1 - 5, koji jasno upućuju na istu stvar koju smo već razmatrali.

**--Ovdje Swami govori o povratku na relativni nivo svijesti iz vrtoglavih visina Nirvikalpa Samadhia. O tome i Sv.Pavao piše u poslanici Efežanima -

             "Za to govori: izišavši na visinu zaplijenio si plijen, i dade dare ljudima. Ono "iziđe"- što drugo znači, doli to da i siđe u donje krajeve, na zemlju? Koji siđe, isti je onaj koji i uzađe ponad svih nebesa da sve ispuni."                                                   Ef. 4:9-10

 

Ponad svih nebesa je najviše stanje svijesti Nirvikalpa Samadhi, i u tom stanju zaista, Svijest sa kojom se "osoba" poistovjetila, ispunja sve, sveprisutna je. U tom stanju Samadhia, kaže Swami, osoba doživljava Sebe kao sveprostiruću Beskonačnost. Opisi se potpuno podudaraju i objašnjavaju sami sebe. To stanje svijesti Jedinstva ili Kristove svijesti je stanje Samadhia koje je postigao Isus, i pozivao svoje slušatelje i sljedbenike da postignu isto, rekavši da tko god sluša njegove Riječi i tvori ih, spoznat će Istinu i Istina će ga osloboditi, ili uskrsnuti, i Isus je molio Oca da u "posljednji dan", uskrsne sve koje mu je Otac povjerio. Sudeći po opisima i izvještajima koje se pripisuju Sv. Pavlu, on je bio veliki posvećenik.

          Zaplijeniti plijen u stvari znači postići tu savršenu čistoću svijesti, bez i najmanje trunke grijeha, steći tako savršenu Svetost i savršenu Mudrost. I Isus i Narayanananda se nakon tog najvišeg mogućeg poostignuća nisu držali kao nešto posebno od drugih, dapače čak što više dijelili su čistu Ljubav i Milost gdje god bi bili i širili su tu predivnu, radosnu vijest o Samadhiju ili kraljevstvu Božjem kao nešto što se sasvim približilo svim ljudima preko njih koji su to već postigli. Zato Sv. Pavao i govori da je Isus prvenac a potom svi drugi koji ga slijede. Isto nam je govorio i Swami, da je postignuće Samadhia samo pitanje vremena i naše determiniranosti i snažne želje da ga postignemo i ostvarimo Božje Kraljevstvo u svojoj svijesti već ovdje na zemlji. Poput Isusa upozoravao je nas učenike da kada se to desi u meditaciji ili bilo gdje drugdje, da se ne plašimo već da dozvolimo da se proces dovrši do kraja, pa , govorio je , čak i ako umrete imate Oslobođenje - Uskrsnuće od mrtvih.

***--Ovdje Swami govori da nakon Samadhia, ono što ostaje je Bog i samo Bog. Nakon pobjede nad svim neprijateljima (grijesima), posljednji koji se pobjeđuje je smrt. Vidjeli smo da nas proces čišćenja uma, uvodi u sve viša i viša stanja svijesti, na sve viša i viša nebesa. Što smo pročišćeniji, to smo u višem stanju svijesti i kada do posljednjega, sav grijeh očistimo i otplatimo sav dug (Prarabdhu karmu), ego-svijest odnosno poistovjećenje sa tijelom prestaje, i nastupa "smrt", kao posljednji neprijatelj. Nakon iskustva "smrti" slijedi Uskrsnuće i poistovjećenje sa Kristom koji nas je vodio do tog trenutka. Sada smo u Kristu i jedno smo s njim, jer se naš statusni ego(niži um)stopio sa Sviješću. Krist se sada potpuno stapa sa Ocem, i ono što ostaje je Bog i samo Bog. Usporedimo citat br.6, gdje je isti opis dao Sv.Pavao u poslanici Korinćanima.

 

                                  NASTAVLJA SE !