Paleta valova svijesti koji se tijekom života izmjenjuju vrlo je raznolika. Biti u tijeku znači biti prisutan u toj raznolikosti, primjećivati je i aktivno sudjelovati u njenom obogaćenju, jer trenutak nije statičan. Trenutak koji je ovdje i sada jeste tijek. Gibanje je sveprisutno i događa se u bezbroj varijacija, neprestano. Biti u tijeku znači biti prisutan u slijedu trenutaka.

Zanimljivo je da se željom za zadržavanjem tijeka tijek zaustavlja. On se ne može imati, ne može se posvojiti baš kao što se ni život ne može imati za sebe, jer nam je dan. Impuls za zadržavanjem postojećeg stanja znači djelomičnu odsutnost.

Taj koji je odsutan je onaj odcijepljeni dio nas koji trenutno stanje svijesti procjenjuje dovoljno vrijednim (ili do sada najdragocjenijim), pa se u njemu želi ostati.

Unutarnji procjenitelj je onaj koji stvarnost želi učiniti statičnom, jer se boji spuštanja iz stanja svijesti za koje osjeća ga 'drži' ili 'nosi'. Ono što se u stvari događa jeste da mi tog procjenitelja držimo ili nosimo jer ga smatramo potrebnim.

Prestajući određeno stanje svijesti vrednovati, odnosno precjenjivati ili podcjenjivati, učimo se na njemu surfati. Ne postoji val svijesti koji neće proći. Pitanje je samo, kakav će biti onaj koji će ga zamijeniti i koliko ćemo u njemu biti prisutni.