ZAMAH TRANSPERSONALNE PSIHOLOGIJE – JEDNE OD NAJMLAĐIH GRANA PSIHOLOGIJE

 

dodir psihologije i duhovnog iskustva

 

Radi se o psihologiji koja integrira psihologijske koncepte, teorije i metode s teorijama i praksom duhovnih disciplina. Zahvaljujući potonjem, područje zanimanja transpersonalne psihologije proąireno je na duhovna iskustva, mistična stanja svijesti, svjesnost i meditativne prakse, ąamanska stanja, rituale, ali i stanja uznemirenja poput psihoza i depresija, te transpersonalne dimenzije veza, sluľenja i susreta sa svijetom prirode

 

piše omer rak

 

Sve je počelo 1969. kada su Abraham Maslow, Stanislav Grof i Anthony Sutich pokrenuli Journal of Transpersonal Psychology, vodeći akademski ľurnal u tomu polju. Tri godine poslije toga, 1972., osnovano je i Udruľenje za transpersonalnu psihologiju (ATP). Godine 1996. osnovana je sekcija u Britanskom psiholoąkom druątvu za transpersonalnu psihologiju, pa ove godine pada prvi značajan jubilej te, jedne od najmlađih grana psihologije. Američko udruľenje psihologa, jedno od najjačih psiholoąkih druątava na svijetu, joą uvijek nije uvrstilo toga mladog potomka psihologije među svoje redove. Njima taj »klinac« miriąe na neku novu vrstu religije ili ideologije, teąko ga je odijeliti od new agea, i gotovo da je neodjeljiv od ufanja u metafizički entitet, ąto su sve nedvojbeni dokazi da je transpersonalna psihologija antiracionalna, dakle da ne spada u znanstvenu obitelj. S time se očito slaľu i u Hrvatskom psiholoąkom druątvu jer u svojih dvanaest sekcija nisu uvrstili taj pomalo skandalozan psihologijski pristup koji se, izgleda, ne oslanja mnogo na metode mjerenja mentalnih sposobnosti i procesa, tu psihometričnu ostavątinu pokojnog Ramira Bujasa.

 

onkraj (misli) ili osobnoga

 

Riječ transpersonalno znači onkraj (misli) ili osobnoga. Odnosi se na iskustvo u kojem postoji ekspanzija s one strane naąeg uobičajenog osjećaja sebstva, te osjećaj povezanosti sa ąirom zbiljom s mnogo većim značenjem. Religiozno ili duhovno iskustvo nerijetko se u očima transpersonalnih psihologa promatra kao srediąnji događaj, iako transpersonalno moľe značiti brinuti se ili poistovjetiti se s drugim ljudima, čovječanstvom, ľivotom, planetom ili prirodom.

U zapadnjačkim je druątvima dominantna kozmoloąka paradigma ona u kojoj ljudi, kao bioloąka tvar, ľive i umiru u svemiru kojim vladaju zakoni fizike. Takav svjetonazor ne dopuąta mogućnost ľivota poslije smrti, a različita stanja svijesti imaju značenje samo kao patoloąka zastranjenja od svjetonazora. U oątroj opreci takvomu viđenju stoje kozmologije drugih kultura – drevnih i suvremenih predindustrijskih – koje neporecivim drľe postojanje i nakon smrti. Umiranje za njih predstavlja jedan posve osebujan i značajan dio ľivota, dok je smrt putovanje za koji se pojedinac treba pripremiti. Eshatologijske mitologije slaľu se u tomu da duąa umrloga doľivljava raznolik niz pustolovina u svijesti. Posmrtna su putovanja duąe opisana gdjekad kao putovanja kroz fantastične krajobraze, unekoliko nalik zemaljskima; katkada su zabiljeľeni susreti s raznim arhetipskim bićima, a samo putovanje odvijalo se kroz izmjenu »ne-običnih« stanja svijesti. Popratni simbolizam uključuje često transpersonalne elemente.

 

»kartografija« duše

 

Moderna istraľivanja usmjerena k »ne-običnim« stanjima svijesti donijela su neočekivane nove spoznaje. Sustavno proučavanje pokusa s psihodeličnih sesija, rezultati jakih psihoterapija i spontane psihospiritualne krize, pokazale su da ljudi u takvim situacijama doľivljuju čitav spektar neobičnih iskustava, uključujući umiranje, prolazak kroz pakao, boľanski sud, ponovno rađanje, dosezanje nebeskih područja, kao i jasno sjećanje iz prethodnih utjelovljenja. Ta su stanja napadno slična stanjima opisanim u eshatologijskim tekstovima drevnih i predindustrijskih kultura. Postalo je jasno da su ti tekstovi zapravo mape unutarnjeg »teritorija« psihe uočenog u ne-običnim stanjima ili onima povezanim s bioloąkim umiranjem. Iskustvo o kojemu je riječ izgleda da nadilazi rase i kulture te da mu je izvoriąte u kolektivnom nesvjesnom. Moguće je provesti cjelokupan ľivot, a ne kuąati ta stanja, čak i ne biti svjestan njihova postojanja, sve do trenutka kada ćemo jednostavno biti bačeni u njih – za vrijeme smrti.

Upravo su te spoznaje, dobrim dijelom, potaknule zamah transpersonalne psihologije, znanosti koja se smjestila u području dodira psihologije i duhovnog iskustva. Radi se o psihologiji koja integrira psihologijske koncepte, teorije i metode s teorijama i praksom duhovnih disciplina. Zahvaljujući potonjem, područje zanimanja transpersonalne psihologije proąireno je na duhovna iskustva, mistična stanja svijesti, svjesnost i meditativne prakse, ąamanska stanja, rituale, ali i stanja uznemirenja poput psihoza i depresija, te transpersonalne dimenzije veza, sluľenja i susreta sa svijetom prirode. »Transpersonalno« u ovom smislu znači onkraj ličnosti. Time se ľeli naznačiti da se unutarnji ljudski »rast« događa onkraj i izvan dosega ličnosti i da smjera ka ąirim područjima svijesti. Jedan od najpoznatijih pripadnika transpersonalnog integralnog pristupa Ken Wilber, u svojoj knjizi »No Boundary« objaąnjava o čemu je riječ: »Neąto se uistinu jednostavno dogodi kada odgovorite na pitanje 'tko sam ja?' Kada opisujete ili objaąnjavate ili, naprosto, ćutite vaąe sebstvo, ono ąto zapravo radite, bez obzira znate li to ili ne, jest da crtate mentalnu liniju ili granicu preko cijelog polja vaąeg iskustva, i sve ono ąto je unutar te granice nazivate vaąim sebstvom, dok za ono izvan granice tvrdite da nije vaąe sebstvo. Vaą osobni identitet, drukčije kazano, ovisi u potpunosti o mjestu gdje nariąete tu graničnu liniju... Ono ąto je najzanimljivije u tomu je da se granična linija moľe pomicati, i da se nerijetko i pomiče, odnosno moľe biti ponovno narisana. Slikovitije kazano, osoba moľe načiniti novu 'kartografiju' vlastite duąe te pronaći teritorij koje dotad nije izgledao ni moguć, ni doseľan ili, čak, poľeljan.«

 

kako najbolje surađivati sa psihom

 

Nalazi u proučavanju psihospiritualnog rasta u okvirima transpersonalne psihologije ili modernih istraľivanja svijesti sugeriraju da smo tek započeli istraľivanja ljudskog potencijala, s uzbudljivim putovanjem onkraj granica i međa dosadaąnjeg znanja o sebi samima. Proces psihospiritualnog rasta moľe obuhvatiti brojne stupnjeve i iskustva, primjerice iskustvo jedinstvene ili kozmičke svijesti, iskustva smrti ega i ponovnog rođenja, sjećanja iz »proąlih ľivota«, razne fine energetske pojave, paranormalna iskustva ili, jednostavno, povećane senzacije ili percepcije sklada i zadovoljstva. Jednako tako, ovaj proces moľe uključiti i manje ugodna iskustva, poput onih, popularno nazvanih »tamne noći duąe«.

Izmijenjena stanja svijesti, duhovna iskustva i psihospiritualni rast neprekidno su bili opisivani tijekom povijesti i postoje pouzdane naznake da su ta iskustva urođena ljudskoj psihi, te da su na njima poloľeni temelji svjetskih religija: budizma, islama, krąćanstva, judaizma i drugih. Naposljetku, transpersonalno viđenje ljudskog razvoja ukazuje na to da sva ljudska bića posjeduju potencijal za takva iskustva, tj. da mogu dosegnuti razinu razvoja i znanja najvećih svjetskih proroka i duhovnih učitelja.

Prema materijalističkoj znanosti, bilo koja memorija zahtijeva materijalni supstrat poput ľivčane mreľe u mozgu ili DNK. Čeąko-američki psihijatar Stanislav Grof, jedan od utemeljivača transpersonalne psihologije, tvrdi da je nemoguće zamisliti ikakav materijalni medij kojim bi se mogli prenijeti brojni oblici transpersonalnih iskustava. Ta se informacija ne moľe jednostavno zadobiti tijekom ľivota pojedinca pomoću uobičajenih sredstava, ąto će reći, osjetilnim opaľanjem. Izgleda da ona postoji neovisno o materiji i da bi je valjalo smjestiti u samo polje svijesti ili u neki drugi tip polja koja se ne mogu otkriti znanstvenim instrumentima. Stoga, nije na nama odlučivati ąto ljudska psiha moľe ili ne moľe napraviti kako bismo je uglavili u naąe, otprije zamiąljene ideje. Otkrijemo li ikad kako najbolje surađivati sa psihom, bit će to onda kada joj dopustimo da nam otkrije svoju pravu narav, smatra on.

 

»Moraš biti spreman prihvatiti mogućnost«, zaključuje Ralph Metzner, »da postoji ničim omeđena svjesnost za koju mi naprosto joą nemamo riječi; ona moľe zaći onkraj dosega ega, tvojega sebstva, tvojega obiteljskog identiteta, onkraj svega ąto si naučio, onkraj tvojih pojmova o prostoru i vremenu, onkraj razlika koje obično razdvajaju ljude jedne od drugih i svijeta oko njih«.

Koliko takvoj »ničim omeđenoj svjesnosti« znači sumnjičav stav Američkog ili naąeg udruľenja psihologa nije teąko pretpostaviti. Činjenica jest da znanstvene institucije i udruľenja teąko prihvaćaju takvu volatilnu istinu koja poput ľive izmiče njihovom petrificiranom instrumentariju. Utoliko gore po njih. »Ničim omeđena svjesnost« ionako je s druge strane institucijske uskogrudnosti i akademske rezerviranosti.

 

/ Napomena: Objavljeno u Novom Listu, subota 16.09.2006., pod rublikom "pogledi" "DODIR PSIHOLOGIJE I DUHOVNOG ISKUSTVA" /