Sve vrste tegoba, boleština, trauma, a u zadnje vrijeme sve raširenija depresija, imaju svoj uzrok prvensveno u nerazumijevanju ili nedovoljnom razumijevanju zakonitosti života i funkcioniranja mehanizama uma.

Ako nam se uporno ponavljaju neki životni udarci, ili stalno nailazimo na određeni tip muškaraca i žena, potencijalnih partnera, i uvijek ustanovimo kako to nije ono što bi željeli, to nam ukazuje da moramo nešto mijenjati u načinu naše percepcije.

Život oko nas je pozornica sa kulisama i glumcima koji nisu svjesni (više manje) da su samo glumci i da su akteri u filmu kojeg su sami nekad izrežirali i iskreirali da se zabave gledajući ga i živeći ga.

Ta životna pozornica i igra koja biva igrana od strane nas aktivnih glumaca, ima svoja pravila a jedno od najvažnijih je pravilo....ne učini nikome ono što ne bi želio da netko učini tebi...Zakonitost koja je ugrađena u samu igru je   zakon zrcalne slike, koji kaže da sve što vidimo oko sebe zrcali naš vlastiti um, pa ako te nešto smeta ili iritira kod tvoga bližnjega, znaj da je to psihički nabijena jezgra koju nosiš u svojoj podsvijesti ali ju ne prepoznaješ (ne vidiš) tako dugo dok ne staneš pred ogledalo, koje će ti jasno pokazati kakav si.

Kako mnogi ne poznaju taj ključni aksiom postojanja padaju neprestano u zamke osuđivanja, kritiziranja, ogovaranja, prosuđivanja itd., ne uviđajući da štogod pričaju o drugima, u stvari pričaju o sebi...:)))

Koliko bi dobrobiti imali svi kada bi se držali savjeta...nikada ne govori i ne čini ono, što bi ti bilo žao kada bi svi doznali....Tada si ne bi bespotrebno sve više opterećivali savjest gomilama psihološkog smeća koje neprestano, gore spomenutim lošim navikama, trpaju u svoju podsvijest do trenutka zagušivanja (zasićenja) kada se pali alarm i označava krajnji trenutak da se učini Shift u svijesti i napusti loša navika.

To saznanje o prezasićenosti psihološkim smradom, obično rezultira željom za generalnim pospremanjem...te se poželi posjetiti netko tko će preuzeti ulogu pomagača da se izbaci "smeće"...i tako kreme proces terapije koji ima bezbroj formi i i imena a samo sa jednim ciljem.

Taj cilj je izbrisati, spaliti ,štetan psihički naboj koji je vezan uz memoriju događaja i osoba iz bliske ili davnije prošlosti individue.

Joj nemoj mi samo njega(nju) spominjati... nikada mu neću to oprostiti što mi je napravio(la). A zašto ne želiš oprostiti i osloboditi se tereta koji ćeš bespotrebno nositi ko zna koliko dugo...ne, nema šanse da to oprostim...:))))

Kada bi ta osoba shvatila da je Bog prvo sebi stvorio bradu jer je nasebičnije Biće koje postoji, onda bi i ona iz vlastitog egoizma oprostila, ne zbog druge osobe nego zbog svog vlastitog oslobođenja...ali ne...sotona(ego) ne da...:))))

Ako uspijete uvjeriti dotičnu osobu u besmislenost nošenja tereta vlastite gluposti i neupućenosti, možda će i reći...ok oprostit ću ali ga ne želim više vidjeti....eto nove gluposti, dakle kakvo je to opraštanje..."fake"...

I konačko kad odluči da zaista oprosti sve svima radi sebe i svog mira, reći će ok, oprost ću ali neču nikada zaboraviti...!

Ok, to je to, reći ćete joj, da čak i da hoće neće moći zaboraviti, jer sve se bilježi i ostaje na uzročnom (kauzalnom ) planu u chitti (skladište uma...nesvjesni dio uma), pa neka ne brine o zaboravljanju.

Naša podsvijest je minsko polje posuto nagaznim minama, a to su figurativno sve memorijske jezgre koje u sebi, osim dotičnog sjećanja, imaju i emotivni (+ i -) naboj.

Umješnost terapeuta se sastoji u tome da osobi pomogne da u kontroliranim uvjetima deaktivira sve mine u svom podvjesnom minskom polju(oslobodi sjećanja od štetnih emotivnih naboja) . Kada se u tom procesu desi da više nema aktivnih mina, a što se vidi i po svakodnevnim reakcijama na okolnosti svakodnevnog života, tada nastupa period mira ili osoba postaje prirodna (prosvijetljen um), te igra novu životnu igru, jer je ulogu tragičara zamjenila ulogom "božanske lude"...:))))