Nikome nije lijepo kada izgubi tlo pod svojim nogama, kada padne s trona kojega je dugo i teško stvarao. Kralj i luda stoje jedan nasuprot drugoga. Luda u svojoj ruci drži ogledalo i pokazuje kralju koja je njegova trenutna pozicija. Luda nije zauzela pristolje, ali ga je na neko vrijeme okupirala. Život poput lude ponekad nas prodrma i podsjeti da je jedino što je stalno u svijetu - promjena. Nije nam poznato koliko će biti potrebno kralju da se povrati i pitanje je da li će se ikada vratiti na svoju staru poziciju. Kada nas Život prodrma obično napravimo svojevrsnu inventuru onoga što jesmo. Napravimo račune kako bi vidjeli što je važno, a što nam ne treba. Dobro je to svako toliko napraviti, i olakšati Životu da nas On ne treba na to podsjećati!