Majka je prva osoba s kojom novi život dolazi u kontakt. Nerođeno dijete u utrobi svoje majke osluškuje kucanje majčinog srca i osjeća njezino biće. Majka i dijete jedan su organizam, ona je neophodna kako bi na svijet došlo dijete.
„Prenatalni period razvoja nije nikako nevažan. Iako se on još i danas zapostavlja. U toku razvoja u majčinoj utrobi djetetu ne samo da se formiraju svi organi pa tako I živčani sustav I osjetila, nego već postoje Izvjesne psihičke reakcije. Zbog toga je važno da majke paze u toku trudnoće osobito na svoje zdravlje i prehranu. Prema nekim učenjacima na psihičko zdravlje djeteta može utjecati umor i uznemirenost majke. Posve sigurno znamo da kod svakog emocionalnog uzbuđenja dolazi do hormonalne aktivnosti, a hormoni iz majčine krvi prelaze preko posteljice u tijelo fetusa I tako utječu na još nerođeno dijete. Dakle, zdravlje I način života buduće majke značajno utječu na pravilan razvoj još nerođenog djeteta.“
(iz članka: Psihički razvoj djeteta od rođenja do 12. godine)
Prva godina djetetovog života jako je bitna za njegovo mentalno zdravlje. Majka je osnovni uvjet za normalan i zdrav razvoj djeteta. Dijete se identificira s majkom. Ako majka zadovolji njegove osnovne potrebe, onda se u djetetu stvara osjećaj povjerenja prema njoj, a to rezultira sigurnošću koja je bitna za razvoj psihički zdrave osobe. Majka usađuje djeci osjećaj povjerenja ne samo količinom hrane i njege nego puno više kvalitetom odnosa prema djetetu. Ovaj temeljni odnos djeteta i majke odražava se na našu osobnost kroz cijeli naš život upravo zato što je on usađen u svaku stanicu našega bića.
Karta majke predstavlja duboku simboliku. Majka se izdiže iz vode ili mora, dolazi iz svijeta emocija, koji je pomalo valovit i buran. Evolucija kaže kako je život nastao u vodi. Najraniji oblici života, jednostavna zbirka organskih spojeva, razvili su se i zadržali u vodi. Svijest je izronila iz podsvijesti. Voda je element koji neprestano mijenja svoj oblik i kruži. Iz tekućeg stanja prelazi u plinovito ili u led i onda se opet vraća svoje prvobitno stanje. Lik žene predstavlja Bogorodicu koja drži dijete. Ona je Majka svih živih, ona nam ukazuje na našu prirodu, na ono što uistinu jesmo. Njezina haljina ukrašena je ljiljanima - nevinošću. To je nova Eva koja je pomogla „posrnulom“ svijetu. To je poruka nade da naše unutarnje dijete može biti iscijeljeno.
Noć je, vide se zvijezde i pun mjesec koji se reflektira na površini vode. Noć predstavlja vrijeme kada nema sunca, vrijeme spavanja, počinka i pasivnosti. Ponekad noć može predstavljati opasnost i prijetnju ili teško životno razdoblje, međutim zvjezdano nebo možemo vidjeti samo onda kad je mrak.
Mjesec ukazuje na emocije, osobnost, projekcije koje imamo prema svijetu. Mjesec je pasivna energija, on nema vlastitu svijetlost već je reflektor sunčeve svijetlosti i topline. On je predstavnik majke, ženskog aspekta u odnosu na sunce. Mjesec može utjecati na našu kreativnost i stvaralački izraz, intuiciju, emocije, podsvijest,snove…
Možda je vrijeme da se zagledamo duboko u sebe i pogledamo da li se u nama nalazi jedno malo dijete. U nekim situacijama ono može upravljati našim životima. Unutarnje dijete ima razna lica, od onoga nevinog do ranjivog. Taj arhetipski obrazac snažan je u našem životu. Ako ga nismo svjesni mogao bi nam podmetnuti nogu. Ako dijete u nama prigrlimo - vratili smo se kući, svojim osjećajima, ženskom aspektu i možemo dozvoliti sebi da budemo iscijeljeni.