Luda je krenula na put. Gleda nas kao da ima namjeru pozdraviti se s nama. Tamo u daljini, iza brda, nalazi se njezin cilj koji je označen s krunom.

Luda je slobodna, nije vezana uz mjesto, onda jednostavno ide gdje želi,  kuda je život odnese. Nije opterećena prtljagom, čak se i njezin ego, koji je označen lutkom kralja, nalazi u svežnju kojega nosi na leđima. U drugoj ruci ima štap, koji je pomalo neobičan. Izgleda kao da se na vrhu nalazi korijenje, što nam jasno daje do znanja da ova persona je svoje korijenje izvadila iz zemlje i sada traži novo mjesto gdje će opet pustiti da se ukorijeni u zemlju. Štap joj sada pomaže pri hodanju, ali u svakom trenutku on se može transformirati u neki novi alat.

Luda je ponovno na početku, ostavila je sve iza sebe i sada je spremna za novu avanturu.

Luda nas podsjeća što je to sloboda. Ona nas uči da se ponekad nasmijemo sami sebi i našim problemima iz kojih ne vidimo izlaza. Ona zna iskoristiti svaku priliku i situaciju kako bi rasla i učila. Put prema slobodi uključuje „otpuštanje“ problema, ograničenja i skučenog pogleda na svijet. Luda nema plana i programa, ona je otvorena za sve što joj život donese i stoga sa sobom ne vuče teške kufere, nego na ovo putovanje ponijela je samo sebe.