Transpersonalno – što je to?

 

 Najteže pitanje koje možete postaviti nekom transpersonalcu je ono najjednostavije: što je to transpersonalni pokret? Nedavno su, Britanca, Johna Drewa, predsjednika EUROTAS-a u prethodnom mandatu, pitali što znači “transpersonalno” i može li to objasniti nekom skupu zainteresiranih britanskih službenika i poslovnjaka na Bliskom istoku.

  

Evo kako im je to Drew objasnio što je to transpersonalno:

  

“Transpersonalno” je riječ kojom se opisuje kako pojedinac iz svoje usko osobne, prelazi na zanimanje za duhovne, a ponekad i planetarne perspektive života. U našem društvu koje se ubrzano globalizira, sve je više zanimanja za taj koncept. Neki razviju svoj transpersonalni pristup zbog ograničenja u čisto znanstvenim tumačenjima onoga što mi podrazumijemo kad kažemo “svjesnost”. Drugi su privučeni stoga što osjećaju da u mističnim ili vjerskim pristupima postoje ograničenja  u tumačenjima sveukupnosti života i postavci da je čovjek nadzornik planeta, a ne njegov sastavni dio.

 

Transpersonalno je pokušaj da se uspostavi brak ili barem veza između znanosti i misticizma. Može uključivati znanstveno istraživanje različitih razina svjesnosti. Može uvažiti jedinstvo svega živoga i potrebu da se djeluje ili istražuje s viših razina svjesnosti. Nije ni sekta, ni vjerski pokret.

 

Transpersonalna psihologija razvila se u posljednjih 50 godina u četvrtu silu po snazi u suvremenoj psihologiji, nadovezujući se na učenja analitičke, behaviorističke i humanističke psihologije. Rodila se u kasnim 60’ u SAD-u, gdje su vodeći psiholozi tog vremena kao što su to Abraham Maslow, Anthony Sutich, Stan Grof, nastojali uspostaviti novi pristup ljudskoj psihi, koji se usredotočuje na duhovnu dimenziju postojanja, i osloboditi potragu za značenjem od pozitivističkih i redukcionističkih trendova prošlosti – pristup koji je još ranije zagovarao Jung kad je primijetio da se konvencionalnom terapijom i psihologijom tog vremena ne obuhvaća i duhovna dimenzija mnogih njegovih pacijenata.

 

Transperonalno se ne bavi s vjerskim nego duhovnim aspektima pojedinaca. Iako je široko zamišljen koncept, nije, međutim, u srazu s nijednom religijom, iako ga religije mogu i ne moraju smatrati kompatibilnim s onim što propovijedaju.

 

Trend je da prigrli, istražuje i uključi svu silu dotad zanemarivanih pristupa – istočnjačkih i zapadnjačkih – mističnih i ezoteričnih, drevnih, mitskih, terapeutskih, umjetničkih i znanstvenih. To prihvaćanje filozofija i praksa sa svih strana, znači da transpersonalna psihologija i dalje ostaje široki i fleksibilan okvir za njih. Za razliku od svojih prethodnica, nema ni unificiranog učenja, ni knjige propisa, ni ikakvog središnjeg autoriteta ili vlasti. Štoviše, njeno je brzo širenje po svijetu osiguralo da njen  temeljni cilj – potraga za individualnom duhovnom stvarnošću koja je sastavni dio velike univerzalne cjeline – bude obojen i obogaćen životnim tradicijama i običajima iz zemalja sudionica. Ovo je najočitije u stalnom proširivanju članstva u EUROTAS-u, Europskoj transpersonalnoj asocijaciji, čija se komunikacijska mreža proteže danas na 28 zemalja i još više asocijacija.

 

Transpersonalno razlikuje između religije i duhovnosti. Duhovnost se može definirati kao nešto što uključuje tzv. vrhunska iskustva, koja su uvidi u naprednu duhovnost, a mogu se zbiti na gotovo svakom stupnju razvoja i u bilo kojem uzrastu. Isto tako može se smatrati nečim što uključuje najviše razine ljudskog razvoja u, na primjer, znanosti, umjetnosti, filozofiji ili sportu. Stoga se transpersonalno, kao zasebna razvojna linija per se, može ostvarivati i putem meditacije, molitve, rituala i kontemplacije. Ili može jednostavno biti stav prema ljubavi, povjerenju, vrijednostima i etici.  

 

 “Transpersonalno” ima specifično značenje u terapiji i psihologiji, ali i općenitije značenje kad se primijeni na pojedince iz različitih uljudbi, religija i regija svijeta. Svima neće biti privlačno – jednima preširoko postavljeno, drugima previše maglovito. Međutim, ono danas predstavlja pogodan okvir – dobro razvijen, dobro istražen i prakticiran u svojim mnogobrojnim sastavnicama – za razmatranje velikih pitanja svijeta: Tko sam? Odakle sam? Kamo idem? Ne nameće kruta pravila ni propise, nego – bez obzira odakle mu se približite – sa znanstvenog, mističnog ili duhovnog stanovišta - pruža svakomu mogućnost, tko to želi, da promišlja o tim vječnim pitanjima i traži odgovore na njih u svom prijelazu iz osobne u širu duhovnu perspektivu – onu koja uvažava sveukupnost života i potrebu da se djeluje s više razine svjesnosti – pristup koji je izuzetno potreban u ovim burnim vremenima. Vojske su u pokretu, ali naši su filozofi, znanstvenici i duhovni vođe možda pozvaniji nego ikad da dadu svoj doprinos. Hodočašće je moćan koncept –  putovati s nadom je bolje od samog dolaska na odredište. Ideja je razvijati transpersonalno duhovno kao i materijalno hodočašće kroz život.