Kada vas netko povrijedi bilo riječima ili postupcima, kada doživite bilo kakvo traumatično iskustvo, kada budete iziritirani nekim ili nečim, kada vam se gadi neka osoba, ili voditelj ili voditeljica neke TV emisije vam ide na živce....itd., sve su to neka negodna doživljavanja na razini uma i tjelesnih osjeta. Kad sretnete osobu koju ste dobro izogovarali, nije vam baš ugodno u njenoj blizini jer krijete stvarne osjećaje prema njoj pa glumatate...sve to stvara neku nelagodu.

Sada se vraćam na prethodni tekst..ZAKON OGLEDALA... gdje smo objasnili kako  sve ono što o nekome mislim ili osjećam govori najviše ili potpuno o meni. Ako prihvatim tu zakonitost kao istinitu, kako ću onda moći osuđivati, ogovarati, kritizirati i to sa velikom dozom emotivnog naboja, kada u stvari znam da je to sve upućeno meni, da u biti sebe gledam u "ogledalu" dotične osobe i pričam o sebi. Neću više moći to činiti a bez neke vrste osječaja krivice ili grižnje savjesti, jer savjest je Božji glasnik koji nas upozorava kako valja živjeti a da ostvarimo maksimalnu sreću.

Kada dakle dođemo do te vrste osvještenosti i prestanemo s ogovaranjima, tračarenjima (debatama...:))), kritizerstvom, osuđivanjem, klevetanjem pa čak i prosuđivanjem, jer nikada nemamo sve argumenta za ispravnu prosudbu, tada ćemo se početi više baviti sobom a manje drugima. Sada dolazimo do pitanja kako izbrisati sve one štetne emotivne naboje koje smo godinama, pa i životima skupljali u skladište nesvjesnog uma....(kauzalni ili uzročni plan).

Po meni jedna od najefikasnijih metoda je metoda osvještavanja svojih podsvjesnih obrazaca koji nas po sili inercije nastoje stalno navesti na neke postupke za koje smo svjesno ustanovili da su štetni po naš unutrašnji mir. T u praksi znači da kada se nađemo u situaciji da bi najradije reagirali emotivno na neku osobu ili situaciju jer u nama okida upravo tu dotičnu specifičnu psihičku jezgru, to ne učinimo nego ostanemo nekoliko trenutaka bez reakcije. Kako se u nama probudila dotična, štetnim emotivnim nabojem nabijena jezgra sjećanja, ona će u nama izazvati tjelesni osjet poput jačeg lupanja srca, ubrzanog disanja, iopćenito neku vrstu nelagode na tjelesnom-osjetilnom planu.

TO JE KRITIČNA TOČKA...ako se uspijemo suzdržati i biti svjesni da bi ta reakcija, ako joj dopustimo da se manifestira, još samo pridodala štetnom naboju već postojeće štene emotivne jezgre sjećanja (prošla iskustva u vezi dotičnog objekta koji u nama izaziva reakciju), tada ćemo svjesmo odtrpjeti nelagodu na tjelesno-osjetilnom planu bez da reagiramo dodatno, shvačajući potpuno svjesno da na taj način uništavamo dotičnu nagaznu minu, kojih u minskom polju naše posvijesti hvala Bogu ima na pretek, i to kontrolirano...poput mungosa...:))). Taj negativni naboj koji osjetimo kada nagazna mija eksplodira, ali sada u kontroliranim okolnostima, je naš naboj, on je dio naše sjene, naše tamne demonske strane naše personalne osobnosti i na taj način ga efikasno uništavamo i tako se malo po malo oslobađamo vlastitog psihološkog smeća, te postajemo sve slobodniji i slobodniji.

To znači prihvatiti sve i svakoga upravo takvima kakvi jesu bez etiketiranja, evaluiranja...Prosvjetljeni um promatra i doživljava svijet oko sebe upravo takvim kakav on je, ne dodajući mu svoje vlastite boje, okuse i mirise. Jedno je registrirati da je nešto ružno ili licemjerno, a drugo je na isto emotivno reagirati. Sve ono na što emotivno reagiramo nosimo u svojoj podsvjesti kao nerazriješen naboj koji traži razriješenje tako da podsvijest oslobodimo od svih krivih programa na koje je bila u danima neznanja programirana.

Sad hajdemo to pretvoriti u praksu jer gram prakse vrijedi više od tona teorije. Kada sljedeći puta budete u nekoj situaciji gdje bi planuli gdje bi se nagazna mina na koju vam neko stane rasprsnula prema van i napravila još više štete, neka sada eksplodira u vama ali budite svjesni da ako odreagirate na van, još ćete dodati štetnog naboja već postojećim kontingentima u sebi, a ako svjesno "odtrpite" smrad svoje vlastite podsvijesti, on će biti korak po korak uništavan.

I još za kraj ponavljamo...SVE ŠTO OSUĐUJETE ILI OGOVARATE (s emotivnim nabojem) kod drugoga, to u stvari osuđujete sebe jer se ne vidite direktno nego u ogledalu. Hajdemo sada to nastojati primjeniti u svakodnevnom životu.

POSTOJI SAMO JEDAN KOZMIČKI UM KOJI JE U SVIM TIJELIMA, A KOLIKO GA MI OGRANIČIMO VLASTITIM NEZNANJEM (Mayom, avidyom), U TOJ MJERI ON POSTAJE NAŠ MALI OGRANIČENI INDIVIDUALNI UM !Probudimo se iz dugotrajnog sna privida i živimo slobodno u ljubavi sa svime i svima!!!