Usprkos unutarnjim simetrijama, Paulijev vlastiti život kretao se prema sve većem i većem neredu. 1928. bio je postavljen za profesora teoretske fizike u Zürichu gdje je održavao zbrkana i loše pripremljena predavanja. Pored toga, njegovo kritiziranje postajalo je sve sarkastičnije i oštrije. Unutar jedne godine njegove profesure, majka mu se otrovala, a dvadesetdevetogodišnji profesor ženi se drugorazrednom kabaretskom pjevačicom koja ga napušta nakon nekoliko tjedana. Sada Pauli već naveliko pije, a jednom su ga zbog tučnjave izbacili iz bara. Na rubu sloma, potražio je stručnu pomoć posjetivši ordinaciju Carla Junga.

Jung se pridržavao profesionalne tajne svojih pacijenata, no danas je moguće povezati što se dalje događalo. Jung je o svom pacijentu napisao:

...fakultetski čovjek, intelektualac, prilično jednousmjeren. Njegovo nesvjesno se uznemirilo i aktiviralo, preslikavajući se na druge ljude, koji su mu se činili kao neprijatelji. Osjećao se strašno usamljenim, misleći da su svi protiv njega.

Ponovno piše:

...živio je na način koji je bio vrlo intelektualno usmjeren. Naravno da je i on imao određene potrebe i želje. Međutim, nije imao nikakovih šansi sa ženama, jer uopće nije razlikovao osjećaje. Odmah bi od sebe napravio budalu i naravno da s njime nisu imale strpljenja.

Jung je otkrio da je Pauli "krcat arhaičkim materijalom" i ne želeći utjecati na njegove snove i vizije, proslijedio ga je jednom od svojih studenata, koji je s njim radio sljedećih pet mjeseci.

U svojoj studiji o psihološkim tipovima, Jung je tvrdio da je svaka osoba rezultat uravnoteženog odnosa polariteta ( intuicija, mišljenje, osjet, čuvstvo).

Kod zdrave psihe mišljenje je u skladu s osjećajem, tako da logika i razum mogu na konstruktivan način djelovati zajedno s emotivnom stranom osobe.

Međutim, u Paulijevom slučaju, misao nadvladava čuvstvo, tako da su emocije prognane na mjesto koje Jung zove sjenovitom stranom ega. Drugim riječima, Paulijeva emotivna i osjećajna priroda nije se nikad u potpunosti razvila, već je postojala u sirovoj i visokoenergiziranoj formi, koja je težila da se izrazi u obliku iracionalnog ponašanja, snova i neuroze.

Misao, osjetivši što znače primitivne sile na djelu, još je više pritiskala poklopac, tako da se osjećaj našao u položaju užarena lonca pod pritiskom sa začepljenim ventilom. Posljedica toga je Paulijev besmisleni brak, njegovi sve češći sarkastični napadi na kolege i opijanja.

Prema Jungu, iscjeljenje nastaje izvlačenjem čuvstava iz sjene na svjetlost, gdje se ona mogu ispravno izražavati i povratiti sklad cijeloj Paulievoj ličnosti. Metoda primjenjena na Paulija bila je zbližavanje sa sadržajem njegovog nesvjesnog, preko snova i budnih fantazija.

Tijekom sljedećih mjeseci Pauli je napravio "preko tisuću snova i vizualnih dojmova," koje je Jung kasnije analizirao i koji su postali osnovom za jedno od njegovih važnih djela - Individualni simbolizam snova u odnosu na alkemiju. Psiholog je otkrio da je simbolizam u Paulijevim snovima bio izuzetno sličan onima srednjovjekovnih alkemičara.

Kulminacija ove serije snova bila je Paulijeva vizija svjetskog sata, slika "najuzvišenijeg sklada" koja ga se duboko dojmila. Jung je rekao da je to ono "što religioznim rječnikom nazivamo - obraćenje."

Svjetski sat. Impresija nacrtana od W.Byers-Browna na osnovu Paulijevog sna.

Svjetski sat ili velika vizija, kako ga opisuje Jung, pun je geometrijskih i brojčanih simbola cjelovitosti:

Sastoji se od okomitog i vodoravnog kruga sa zajedničkim središtem.

To je svjetski sat. Nosi ga crna ptica. Okomit krug je modra ploča bijela oboda,

podijeljena na 4 x 8 = 32 dijela. Na tome se okreće kazaljka.

Vodoravan krug sastoji se iz četiri boje. Na tome stoje četiri čovječuljka s njihalima, a oko njih je prije taman a sada zlatan prsten (prije su ga nosila djeca).

"Ura" ima tri ritma ili pulsa:

1.Mali puls:

Kazaljka modrog okomitog kruga se pomiče za 1/32.

2.Srednji puls:

Cijeli okretaj kazaljke. Istodobno se vodoravni krug pomiče za 1/32.

3.Veliki puls:

32 srednja pulsa čine jednu putanju zlatnoga prstena.

Ilustraciju svjetskog sata napravio je W.Byers-Brown na osnovu Paulijevog sna. Slika je preuzeta iz posebno zanimljivog predavanja, "Wolfgang Pauli - fizičar i sanjar," kojeg je Byers-Brown održao 13. travnja 1980. u Londonu za Znanstvenu i medicinsku mrežu.

U tumačenju sna Jung je poistovjetio točku rotacije diskova s mističnim spekulumom, jer oboje sudjeluju u ritmičkom kretanju ali su ipak izvan njega.

Dva diska pripadaju univerzumima svjesnog i nesvjesnog, koji se sijeku u ovom spekulumu. Cijela slika zajedno s razrađenim unutarnjim kretanjem je zapravo mandala Jastva, koja je istovremeno u središtu i na rubu svjetskog sata.

Pored toga, san bi mogao biti modelom samog univerzuma i prirode vremena i prostora.

Sam Jung je primjetio da u konstrukciji sata i brojčane podjele postoji zapanjujuća sličnost kabalističkim sustavima. Međutim, treba isto tako naglasiti, da je Pauli kao fizičar također nastojao otkriti unutarnje jedinstvo između elementarnih čestica i njihovih apstraktnih simetrija.

Viziju svjetskog sata moguće je objasniti na mnogo razina i ta doista posebno bogata slika odjekuje značenjem.

Paulijev preporod kao "savršeno normalne i razumne osobe...potpuno prilagođene" bio je rezultat osjećanja duboke unutarnje simetrije njegova vlastita uma, dinamičnog uzorka kojeg su rasvijetlili još u simboličnim vremenima rani Gnostici, srednjovjekovni alkemičari i Taoisti drevne Kine.

Prema Jungu, Pauli je bio "izliječen" od teškog pijanstva, dijagnoza koju Paulijevi prijatelji nisu podržali.

U svojem životopisu H.B.G.Casimir opisuje mučnu vožnju od Luzerna do Züricha nakon što je Pauli konzumirao dosta pića. "Ich fahre ziemlich gut," derao se Pauli vijugajući s jedne na drugu stranu ceste.

Jasno da je Jung pretjerao u opisu dosega Paulijeve "preobrazbe." Međutim, sigurno je bio na pravom putu, opisujući novo Paulijevo zanimanje za unutarnji sklad i simetriju. Pojam simetrija u prirodi i u psihi zaokupljao je fizičarevu pažnju do kraja života.

Rezultati su potvrdili Jungova otkrića u svezi onog što on naziva arhetipovima, dinamičnim silama i mozaicima energije unutar kolektivnog nesvjesnog, koji nam se simbolično otkrivaju preko snova, fantazija, umjetničkih djela i mitova. U narednim poglavljima saznat ćemo više o tim arhetipovima i ulozi koju mogu imati u sinkronicitetu.

Ohrabren Paulijem, Jung je sada mogao proučavati pitanje skrivene simetrije unutar univerzuma sa stanovišta fizike i psihologije.

Također, uz Paulijev poticaj Jung je konačno tiskao svoje uvide o sinkronicitetu, jer nakon Paulijeve analize, obojica su postali kolegama u svojoj potrazi za unutarnjim obrascima prirode.

Pauli je prisustvovao susretima ciriške grupe psihologa, dok je Jung bio predstavljen mnogim vodećim suvremenim fizičarima, koji su često pokazivali naklonost preme njegovim gledištima.

Prije nego što napustimo Paulija, bilo bi korisno ispitati "Paulijev efekt", fenomen koji je ušao u znanstvenu mitologiju. Dok su mnogi teoretičari krajnje alergični na eksperimentalni rad i laboratorijske uređaje, u Paulijevom slučaju to je doseglo apsurdne proporcije.

Govorilo se da Pauli treba samo ući u laboratorij da bi vakuumska posuda implodirala ili se osjetljivi mjerač raspao. Mnogi se primjeri "Paulijevog efekta” još prepričavaju među fizičarima, a posebno zanimljiva anegdota dolazi od profesora J.Francka.

Jednom prilikom se pokvario jedan složeni dio uređaja u njegovom laboratoriju u Göttingenu. Franck je pisao Pauliju, s obzirom da je teoretičar stanovao u Zürichu, da teško da se može u ovom slučaju okriviti Paulijev efekt. Međutim, Pauli mu je odgovorio kako je on u to vrijeme putovao za Kopenhagen i da se njegov vlak zaustavio na postaji u Göttingenu u vrijeme nezgode!

Jedna od najčudnovatijih priča je Paulijeva zaokupljenost brojem 137. Jedna od velikih neriješenih misterija moderne fizike je vrijednost konstante fine strukture, jer dok su druge fundamentalne konstante u prirodi neizmjerno male ili velike, izlazi da je ova konstanta fine strukture 1/137 ljudska veličina broja.

Broj 137 i njegovo mjesto na ljestvici univerzuma posebno je intrigiralo Paulija, kao i fizičare današnjice. Bila je to tajna koju je Pauli odnio sa sobom u grob. Prilikom dolaska u bolnicu, rečeno mu je da će biti smješten u sobu 137.

Prema jednoj verziji ove priče, nakon što je saznao za broj sobe, Pauli je izjavio, "Nikada neću odavde izaći." Ubrzo nakon toga fizičar je umro.

Autor: F.David Peat

Prevela: Maja Laboš Cvjetanović

Izdavač: Dvostruka duga