Da li se vjerovanje u reinkarnaciju kosi sa vjerovanjem u uskrsnuće? Ideja reinkarnacije nam objašnjava zašto se ljudska bića rađaju sa tako različitim početnim uvjetima. Uzmimo četiri različita primjera:

Jedno dijete se rodi sa velikim hendikepima,slijepo i gluhonjemo, a k tome još i sa sakatim udovima.

Drugo dijete se rodi potpuno zdravo i mentalno i fizički u kući dobrih, poštenih i bogobojaznih roditelja.

Treće dijete umre odmah nakon porođaja.

Četvrto dijete se rodi u kući kriminalaca i od malena biva odgajano u tom duhu.

Ideja o samo jednom rođenju u ovom fizičkom tijelu, a potom smrt i božji sud, nakon kojeg se ide ili u raj, ili u čistilište ili u pakao, je besmislena i protivi se logici zdravog rasuđivanja i ideji da je Bog apsolutno pravedan.

Što će biti sa bebama koje su umrle prilikom poroda ili neposredno nakon poroda, jer one nisu imale vremena niti da sagriješe niti da skupljaju blago za nebesa.Katolička crkva je stoljećima nudila naivnom puku ideju da za takovu i nekrštenu djecu postoji četvrta mogućnost, a to je neki limb koji nije niti raj niti pakao....ali u skorašnje vrijeme su ukinuli taj dekret..:))), kao da to papa i klerikalna hijerarhija odlučuju o sudbinama ljudskih duša nakon što napuste tijelo. Djeca koja umru prije nego su išta iskusila od ovozemaljskog života ne idu niti u pakao jer nisu načinila nikakav grijeh, a iti u čistilište, jer se nemaju od čega čistiti kada se nisu niti stigla isprljati nekim grijehom. Dakle logika zdravog rasuđivanja nas usmjerava na treću mogućnost, a to je raj.

Zaključak je da neka rođena djeca imaju privilegiju nad drugom djecom, te dobivaju direktnu nezasluženu kartu za raj!

Da li smijemo sumnjati, ako je tome tako (a sva sreča da nije), da Bog nije pravedan? Naravno da bi trebalo takvog Boga dovesti pod sumnju, osim ako Bog ima neke druge kriterije ocjenjivanja pravde i nepravde. Ako nam je taj isti Bog dao dar zdravog razuma onda bi onda bi pod sumnju trebalo staviti zdravo rasuđivanje. I tako bi došli do toga da to nisu dva ista Boga.

A da ne govorimo o tome da li je isti Bog koji je naređivao klanja žena i djece, davao pravila kako da mu se prinose krvne žrtve životinja, klanice i paljenice, da bi taj "isti Bog", po drugim prorocima u neka kasnija vremena govorio kako mu se gade žrtve klanice i paljenice.....Očito se i tu ne radi o Bogu već o evoluciji ljudske svijesti ili bolje rečeno uma.

Krščani nemaju odgovore na sva ta pitanja iako ih muče, jer ima njihovi pastiri govore da je sve to volja božja i da su to tajne božje, a ljudi i dalje pate i ne razumiju te i takve božje hirove.

Ali blago onima koji su gladni i žedni istine i pravde, oni će se nasititi i istinom i pravdom ali ih neće nasititi njihovi pastiri koji i sami žeđaju za odgovorima već će ih zasititi Duh Istine ili DuhSveti koji će ih, ako su krajnje iskreni u traženju apsolutne istine, uvesti u svu istinu i spoznaju.

Odmakoh se od glavne teme reinkarnacija i uskrsnuće. Kršćani tvrde da se ta dva pojma kose, a ja tvrdim da su ta dva pojma potpuno kompatibilna i nadopunjuju se. Duhovna duša se tako dugo reinkarnira dok ne postigne onaj stupanj svjesnosti kada se počinje poistovjećivati sa svojim stvoriteljem, svojom vlastito Sviješću.

Kada prepozna Sebe kao vječnu, nerođenu, besmrtnu, blaženu Svijest, tada se više nema razloga vraćati u fizičku stvarnost jer je postigla svoj cilj i tada duhovno uskršava(jivan mukti) već u  ovome tijelu (uskrsnuću prethodi egocid), a nakon fizičke smrti, budući da je već duhovno uskrsnula(već živi u božjem kraljevstvu koje je u njoj), samo prelazi u duhovni svijet.Sjetimo se za kraj što je Isus poručio svojim slušateljima koji su ga tada, prije 2000 godina slušali:

"Uistinu velim vam, ima nekih ovdje nazočnih koji sigurno neće umrijeti dok ne vide kraljevstvo Božje."             

                                                       Mk. 9:27

".....jer gle kraljevstvo Božje je među (u) vama..."