Da ulovim malo vremena za staviti par razmišljanja na papir tj. u PC - by the way, primjećujete li da vrijeme zaista leti - vrijeme se sažima samo mnogi to nemaju vremena ni primijetiti.

Dakle, napisala bih par o politici, vjeri i svjesnosti - velike teme, a malo je vremena, sve manje (vidi pod gemini1 text Urušavanje vremena)...

Narod šuška i grinta među sobom već godinama. Okrivljuje najviše političare. Voljela bih da shvatite da oni nemaju pravu moć, oni su jadne marionete. Pravu moć ima 300 OBITELJI U SVIJETU. Tko daje moć obiteljima u svijetu?! Ne novac, koji će nestati - euri, dolari itd. će ionako nestati u vremenu koje dolazi - nego SOTONA im daje moć vjekovima.

Sistem je jednostavan - zavladajte medijima - zavladali ste ljudima. Bacite im malo novca i moći - pograbit će se. Jer strah od egzistencije, kao i svaki drugi strah - vrlo je JAK! Najjači je impuls za preživljavanjem! Kao što je moja prijateljica rekla - mi ćemo biti mirni i gledati ih sa strane kako se tuku i bore za svaki komadić materijalnog!

Vjerojatno zbog duhovnih inkarnacija i povećane svjesnosti od malena, ne razumijem kako brat brata, prijatelj prijatelja, muž ženu itd. može izdati, opljačkati, kako dolazi do agresije, kako si kolege mogu svakodnevno podmetati međusobno, sve zbog novca (opp.a.: papiri i metal) i materijalnog?! Kolike su se zajednice raspale zbog toga?! Osobno sam doživjela da mi je uža obitelj dala do znanja da očekuje sve od mene (jer nemam nasljednika), što je apsurd, jer nemam ni novca ni nekretnina.

Moramo shvatiti da smo svi različitih svijesti i da svatko ima svoj izbor.

Dakle, (opet odmak od teme), političari nisu krivi što su jadne slabe lutke i marionete. Daju se prekrasna obećanja narodu, ali kad se dođe na vlast, sve se zaboravlja pod vlasti ega. Moje, tvoje, njegovo, više, najviše, nikad dosta ... Kod nas se gleda tko ima skuplji kaput, da li susjed ima bolji auto, natječe se tko će djetetu u vrtiću već kupiti skuplji mobitel, sve vodi u nove i nove apsurde. Ne gleda se tko će biti moralniji, ispravniji, bolji, više pomagati ...

Ujutro kad idem na posao vidim da je najviše vozača samo u autu. Kako je alijenacija uzela svoj danak, "bilo bi ispod časti" da se susjedi, kolege, prijatelji i rodbina dogovore pa da svaki put vozi netko drugi radi opće uštede i ekologije. U razvijenim zemljama sjeverne Europe dužnosnici i političari, čak i jedan premijer, voze se javnim prijevozom.

Kinezi su milijunski narod, ali su uvijek bili mudri i sve će nadživjeti. Zdravo se hrane, gimnasticiraju, voze se svuda biciklima, pa i na posao.

U vremenu kraja, kad novaca nema, pad čovjeka sve je veći, pada se u sve dublji ponor. Dok ovo pišem na radiju govore o sve žešćim sukobima i borbi za vlast. A zna se tko je glavni i odgovoran koji baca koščice da bi se stoka sitnog zuba pograbila. A taj nije političar ni dužnosnik.

Bliže se blagdani. Potrošit  će se milijarde na darove, gledati tko je kupio skuplju marku i baviti se tričarijama. U manjini su oni koji će se sjetiti bolesnih, siromašnih, osoba s kojima su u svađi a ego im ne dozvoljava da se pomire. Usredotočenost na JA EGO ne dozvoljava da se okrenemo oko sebe, sagledamo tuđe probleme i mislimo globalno.

To počinje od sitnica - odnijeti nekom višak hrane, garderobe, obuće, namještaja, udijeliti par kuna ili više, donirati napuštenima i u potrebi, volontirati, razmišljati ekološki i paziti gdje što odlažemo, uštediti na zabavi da bi potrošili tamo gdje je korisnije itd. itd.

Promjene treba započeti malo po malo, ali kad ih jednom ukorijenite, djelovat ćete na neke osobe, pa tako i na mase. To je jedini i puno bolji način nego da nekog vučete za rukav i pričate mu. Jer čuje samo onaj koji ima uši.

To je zato jer mi živimo u mayi, lažnom svijetu, u kojem su vrijednosti izokrenute. Kad u utrci jednom podmetnu nogu i on padne zbog istine, rulja će ga jednostavno pregaziti trčeći dalje. Intuicija mi kaže, a intuicija je Božanska iskra i istina u nama, da će jednom ipak doći kraj ovom ludilu, jer ovo je vrijeme koje izgleda kao dno dna.

Postalo je apsurdno živjeti na način da se cjelodnevno radi samo za malo loše hrane i za račune; u životu u kojem radeći do navečer nemate vremena ni za molitve i meditacije, rijetko se vidite s prijateljima jer žive kao i vi, a na žalost, što je najveća tragedija ovog vremena, nema se vremena ni za pošteno odgajati djecu. Jer trči se za novcem, a dosta njih i za prestižem. A svi vidimo što se događa danas s djecom i omladinom na kojima svijet ostaje. (Čast iznimkama, ali sjetila sam se primjera u odvjetništvu kad je jedan dečkić bio psihopat, mučio drugu djecu i životinje, a roditelji su svuda pričali da imaju najbolje dijete na svijetu, što je karikiran primjer, ali bojim se da su se temeljne neke vrijednosti izgubile, jer ako dijete u školi ne pristane biti zločesto kao grupa, samo dobije batine. A svako malo čitamo kako je neki dečko pretučen iz čistog mira i to nasmrt.

Mi rijetki koji se nećemo dati povući u tu utrku "pregazi da preživiš", nećemo okrenuti leđa onom kojeg maknu i sruše (mislim na hrabre osobe koji vole istinu i pošteni su, a ostaju bez posla, pa im mnogi  preko noći okrenu leđa) i ostali smo svjesni, a svjesnost nam raste uslijed ovog stanja sve više, veliki smo sretnici. A još su veći oni koji su pravi vjernici i žive istinsku  duhovnost - molim da me se ne shvati kao nekog religioznog fanatika, jer ne pripadam formalno nijednoj religiji, osim što sam na putu.

Jer ostati svjestan svojih postupaka kad živite u ovakvim vremenima, i truditi se biti ispravan i odgovoran, velik je dar. Vrlo je teško stalno se preispitivati - svoje riječi i postupke inače, a svi griješimo. U svijetu su stalna iskušenja, a u svemu vlada dijalektika - sve ima svoju suprotnost. U jednom ste momentu sretni, u slijedećem očajni. Nema trajne sreće, osim vratiti se Atomu iskre duha, što će svi napraviti prije ili kasnije.

Zato vam opet kažem - nisu krivi političari koji su jadni jer si stvaraju lošu karmu, a ego im ne dozvoljava da uvide da oni nisu ti glavni koji imaju moć. (Ego, um i ponos su Sotona, to se zna).

Sotona je taj vladar svijeta iluzija koji se igra i veseli, baci par kuna ili bilo što materijalno i gleda kako se ljudi glože ili kako im nje nikad dosta, i zato željno iščekujmo Zlatno doba i veselimo se kolektivnom prosvjetljenju, kako bi mu pomrsili račune. Jer najslađe se smije, tko se zadnji smije.

Tko se neće mijenjati u skladu s događajima, biti će prisiljen na promjene u vremenima koja dolaze.