Upisao:

mlabos

13. prosinca 2017.

OBJAVLJENO:

PROČITANO

3802

PUTA

OD 14.01.2018.

Projekcija,”sjena” i – prava priroda simptoma

Jungov koncept sjene sličan je generalnom psihoanalitičkom konceptu potisnutog sadržaja, nekog nesvjesnog aspekta naše ličnosti koji nismo osvijestili pa nam se vraća u obliku simptoma..............Osoba se opire svojoj sjeni, opire se nevoljenim dijelovima sebe, i zato ih projicira.

Jungov koncept sjene sličan je generalnom psihoanalitičkom konceptu potisnutog sadržaja, nekog nesvjesnog aspekta naše ličnosti koji nismo osvijestili pa nam se vraća u obliku simptoma.

Kako funkcionira cijela priča objašnjava Ken Wilber, tvorac integralne psihologije.

Poznavanje mehanizma projekcije pomaže u shvaćanju uzroka anksioznosti, depresije, emocionalnih tegoba i čestih razloga obiteljskih svađa.

Počnimo od mjesta na kojem se nalazi većina ljudi – u klopci persone.

Persona je manje ili više netočna slika o sebi.

Do stvaranja takve slike dolazi kad si osoba odbije priznati postojanje određenih težnji kao što su ljutnja, samopotvrđivanje, erotski impulsi, radost, neprijateljstvo, hrabrost, agresija, nagon, i tako dalje.

Međutim, ma koliko se trudila da porekne takve težnje, one time ne nestaju.

Pošto težnje JESU njene, sve što ona može napraviti jest pretvarati se da nisu i da pripadaju nekom drugom.

U stvari, bilo kome drugom, samo ne njoj.

Ona ne može poreći postojanje tih težnji, ali zato može poreći da ih ona posjeduje.

I tako počinje vjerovati da su te težnje nešto strano, nešto vanjsko, ne-sebstvo.

Da bi isključila te neželjene tendencije, osoba je morala suziti svoje granice.

Otuđene tendencije se sad projiciraju u vidu sjene (sjenke/shadow self), a osoba se poistovjećuje samo s onim što je ostalo; sa suženom, manjkavom i netočnom slikom o sebi, koju nazivamo persona.

I tako je povučena granica i počinje borba između suprotnosti: persone isjene.

Suštinu projekcije sjene lako je intelektualno razumjeti ali ju je teško ukinuti, zbog toga što ukidanjem ostajemo bez nekih od svojih najdražih iluzija.

Usprkos tome, na osnovu sljedećeg primjera postaje jasno do kojeg je stupnja to jednostavan proces.

Jack ima jaku želju očistiti svoju garažu, s obzirom na to da je ona stvarno neuredna a osim toga i već neko vrijeme razmišlja o tome da ju očisti.

Na kraju, on zaključuje kako je došao trenutak da to i napravi, i pošto je obukao svoje staro radno odijelo on s blagim entuzijazmom kreće u garažu.

Na ovoj točki Jack je još u velikoj mjeri u dodiru sa svojim NAGONOM, zbog toga što on zna da je, usprkos obujmu posla koji nije malen, to nešto što definitivno želi učiniti.

Doduše, dio njega nije baš oduševljen tom idejom da će sad morati raditi, no bitna je činjenica da je njegova želja da očisti garažu jača od želje da je ne očisti, inače ne bi ni prionuo na posao.

Ali čudna se stvar počinje odvijati u trenutku u kojem se Jack pojavljuje na dotičnom mjestu i na mjestu gdje je trebala biti garaža zatiče nevjerojatnu hrpu stvari.

U njemu se odjednom počinju javljati drukčije misli o cijelom tom problemu.

Međutim, još ne odustaje.

Umjesto toga, on čeprka po garaži, čita stare časopise, zabavlja se sa svojom starom rukavicom za baseball, sanjari, mota se amo-tamo.

U ovoj fazi, Jack počinje gubiti dodir sa svojim nagonom.

Ali, bitno je da je njegova želja da počisti garažu još uvijek prisutna, jer da nije on bi jednostavno napustio taj posao i radio nešto drugo.

On to ne čini jer je njegova želja da obavi taj posao još uvijek veća od želje da ga ne obavi.

Ali on sada već počinje zaboravljati na svoju namjeru, pa je u skladu s tim počinje i otuđivati i projicirati.

Projekcija njegovog nagona djeluje ovako: Jackova želja da počisti garažu je, kao što smo vidjeli, još uvijek prisutna.

Zbog toga što je nagon da očisti garažu još uvijek prisutan, Jack krajičkom svijesti još uvijek zna da netko od njega traži da tu garažu počisti.

I upravo zbog toga on još uvijek čeprka po garaži.

Kako bilo, Jack zna da netko od njega traži da očisti garažu, no na ovoj točki on je već zaboravio tko je taj netko.

Tako mu čitava stvar počinje smetati i ljutiti ga, i što vrijeme više protiče, on se sve više uzrujava radi cijele te situacije.

Sve što mu je potrebno da dovrši projekciju – to jest, da potpuno zaboravi na svoj nagon da počisti garažu - jest pogodna osoba na koju će prikačiti svoj vlastiti projicirani nagon.

A pošto zna da ga je netko tjerao da počisti garažu, davio ga s tim, i kvario mu raspoloženje, on stvarno želi i naći tu „drugu“ osobu koja ga je na to „tjerala“.

Pojavljuje se žrtva koja ništa ne sluti: Jackova žena proviruje kroz vrata garaže i upućuje mu nevino pitanje je li završio s čišćenjem.

Lagano uzrujani Jack joj odbrusi da mu se „skine s grbače“.

Jer on sad ima osjećaj da nije on taj koji želi da on očisti garažu, nego da je to upravo njegova žena.

Projekcija je završena, pošto Jackov nagon sad prividno dolazi izvana.

On ga je projicirao, stavio na drugu stranu žice, i sad mu se čini da ga on otamo napada.

Jack možda ima osjećaj da ga njegova žena pritišće, no pritisak koji on stvarno osjeća je pritisak njegove vlastite želje da očisti garažu, želje koja je sad projicirana.

Jack će u toj točci vjerojatno dreknuti na svoju ženu, i reći joj da uopće ne želi čistiti tu glupu garažu, i neka ga prestane daviti s tim.

Ali da Jack stvarno nije imao ni najmanju želju da očisti garažu, da je zaista bio nevin po tom pitanju, on bi naprosto odgovorio da je promijenio odluku i da će je očistiti neki drugi dan.

Međutim, on to nije učinio zbog toga što mu je negdje u podsvijesti ostalo da NETKO zaista traži od njega da garaža bude očišćena, no pošto to „nije“ on, to „mora biti“ netko drugi, a žena je zaista najpogodnija osoba za to, i čim se ona pojavljuje na sceni Jack prebacuje svoj nagon na nju.

Ali što bi bilo da je Jackova žena stvarno upala u garažu sa zahtjevom Jacku neka je počisti?

Zar to ne bi izmijenilo tok čitave priče?

Ne bi li se Jack tada imao pravo osjećati pritisnutim?

Ne bi li to bio stvarni pritisak žene na nedužnog Jacka?

Ovo u podlozi ne mijenja tok cijele priče, jer bi takav pristup žene samo OLAKŠAO Jacku da prikači svoju projekciju na nju.

Kažemo da je ona dobra udica jer ispoljava istu težnju koju će Jack uskoro projicirati na nju. (…)

Osnovni pritisak same projekcije je, dakle, veoma jednostavan.

Impuls (u vidu nagona, želje, ljutnje) koji se pojavi u vama i prirodno je usmjeren prema okolini, kada se projicira, pojavljuje se kao impuls koji je iz okoline usmjeren prema vama.

Radi se o efektu bumeranga, gdje se čitava stvar završava hrvanjem s vlastitom energijom.

Više ne pokrećete sami akciju, nego imate osjećaj da ste gurnuti u nju.

Premjestili ste impuls s druge strane granice sebstvo/ne-sebstvo, i nije ni čudo što on napada vas izvana, umjesto da vama pomogne da napadnete okolinu.

Sad vidimo da postoje dvije glavne posljedice projekcije sjene.

Prvo, vi smatrate da projicirani impuls (osobina ili težnja) nikako ne potječe od vas.

A drugo, izgleda kao da se on pojavljuje izvana, u okruženju, najčešće u drugim ljudima.

Ne-sebstvo se uvećalo na račun sebstva.

Ali, bez obzira na neugodnost čitave situacije, osoba koja projicira žestoko će braniti svoje pogrešno viđenje stvarnosti.

Kada biste, u situaciji dok viče na svoju nevinu ženu, prišli Jacku i pokušali mu objasniti da se u osnovi njegovih osjećaja pritiska i gušenja krije njegov vlastiti nagon, vjerovatno biste mu se gadno zamjerili.

Jer osobi koja projicira jako je važno da dokaže da su njene projekcije zaista vanjska prijetnja.

U svakom slučaju, većina se ljudi zaista jako opire tome da prihvati sjenovite dijelove svoje ličnosti, i da prizna da se radi o njihovim vlastitim projiciranim impulsima i osobinama.

Otpor je, u stvari, glavni uzrok projekcije.

Osoba se opire svojoj sjeni, opire se nevoljenim dijelovima sebe, i zato ih projicira.

Jer gdje god da postoji projekcija, postoji i neka vrsta otpora u blizini. (…)

Sad počinjemo uočavati jedan važan pokazatelj da se radi o projekciji.

Stvari u našem okruženju (ljudi ili pojave) koje nas snažno uzbuđuju umjesto da nas samo informiraju predstavljaju naše projekcije.

Stvari koje nas gnjave, uznemiruju, izazivaju gađenje, ili nas, pak, privlače, opsjedaju ili nagone na prisilne radnje- obično su odraz djelovanja sjene.

Kao što kaže jedna stara izreka:

Gledao sam, gledao i na kraju vidio

Onaj za kojeg sam mislio da si ti i samo ti,

Bijah samo ja,i nitko drugi.

Rad s Osho tarot simbolima, jedna je od najučikovitijih metoda otkrivanja nesvjesnih (potisnutih) obrazaca, kroz 'razgovor' sa samim sobom...dokazano mojim dugogodišnjim radom kroz vlastito iskustvo i iskustvo ostalih sudionika!