Otpor je beskoristan!

Potiskivanje naravno ne znači da je time ono potisnuto iščezlo iz profila osobnosti. Srdžba koja, ukoliko ima dovoljno vremena; često završava kao ubojita srdžba, usmjerava se protiv nas samih te postajemo potajno ili otvoreno nepodnošljiva bića. Nepodnošljivost je također prikriveni čin agresije. Destruktivne karakterne osobine odrasle osobe nastaju iz mnoštva malih nelagodnih događaja i započinju tražiti izlaz na površini već u  ranoj mladosti.

I ubojita se srdžba akumulira iz mnogih sitnih ljutnji i često je uzrok pokušaja samoubojstva jer se ne smješta ispravno.

Zamislite mlijeko bio proizvođača koje je nagrađeno zlatnim medaljama, ali umjesto da ga se pije, ostavlja ga se na kuhinjskom stolu. Što se drugo može dogoditi osim što će se mlijeko ukiseliti i kao takvo se jedino još može iskoristiti na nižoj razini za daljnju preradu. Ništa drugačije se ne zbiva ni s nama kad kažemo da iako ne bi bilo ispravnije.

 

 

 

 

„Što dugo vrije, na kraju pobjesni“

Agresije djeluju poput otrovnih tvari u tijelu, dovodeći do zagađenja unutarnjeg svijeta. Misli, osjećaji kao i riječi imaju moć povrijediti nas. Misli prožete negativnim osjećajima su veoma agresivni psihički elementi te mogu nanijeti štetu ili čak ubiti. Prekrivena destruktivnost je kao hrđa na autu koja tijekom vremena učini ogromnu štetu. Sve se mijenja, pa se i ono dobro u nama ljudima brzo promijeni u frustraciju, ako ne naiđe na priznanje.

Neartikulirani osjećaji, kakve god vrste bili, zbog toga se zagađenja  unutarnjeg svijeta razvijaju u negativne osjećaje, koje onda u neznanju ili stvarnoj uzročnoj povezanosti nazivamo depresijama. Dakle, kad god govorimo o depresiji, bilo bi bolje govoriti o „pogrešno protumačenim agresijama“.

Ovaj mehanizam jasno pokazuje i zbog čega upravo žene tako često pate od depresija. Naime, naročito se malim djevojčicama još uvijek usađuje u glavu da budu dobre i pokorne. Kasnije one onda postaju buntovne, brane se i vjerojatno doživljavaju kao agresivne, neženstvene žene kojima se po mogućnosti treba skloniti s puta. Više nego ičega drugoga na svijetu, žene se boje da ih se naziva neženstvenima. Stoga im se čini pametnijima, koliko mogu, držati „jezik za zubima“, potiskivati srdžbu sve dok se ona prije ili kasnije ne okrene protiv njih samih u obliku raka i počnu plaćati račun.