Prigovaranje je jedna od najdražih strategija ega za vlastito osnaživanje. Svaki prigovor je mala priča kojeg vam um servira na način da u njega povjeruješ. Prigovarali vi glasno ili samo u mislima nema nikakve razlike. Neka ega koja možda nemaju ništa drugo sa čime bi se identificirali lako preživljavaju samo s prigovaranjem. Kada ste u rukama takvog ega, prigovaranje i žaljenje posebno na druge ljude, postaje uobičajeno i naravno nesvjesno, što znači da vi zapravo ne znate što radite. Pripisivanje negativnih mentalnih etiketa na druge ljude, direktno u lice ili što je češći slučaj kada s drugima razgovarate o njima, često je sastavni dio ovog obrasca. Nazivanje drugih pogrdnim imenima najokrutnija je varijanta takvog etiketiranja i potreba ega da bude u pravu i trijumfira nad drugima. Izrazi poput „kreten, majmun, kučka“ – su definitivni izričaji s kojima se teško prepirati ili argumentirati.

Nadalje, sljedeće na ljestvici nesvjesnosti imamo viku i svađanje, i ne mnogo niže je fizičko nasilje.

 

Ljutnja je emocija koje ide zajedno s prigovaranjem, a mentalno etiketiranje ljudi daje još jaču energiju egu. Ljutnja znači da ste ogorčeni, srditi, ožalošćeni i povrijeđeni. Ljutite se na pohlepu drugih ljudi, na njihovo nepoštenje, na nedostatak integriteta, na ono što oni rade, što su učinili u prošlosti, što su rekli, što nisu učinili, što su trebali ili nisu trebali učiniti. Ego to obožava. Umjesto što smo previdjeli nesvjesnost u drugima, mi smo to učinili njihovim identitetom. Tko to radi? Nesvjesnost u vama, ego. Katkada 'nedostatak' kojeg u drugome vidite zapravo i nije tamo. Radi se o potpuno pogrešnoj interpretaciji, o projekciji uma koji je uvjetovan da vidi neprijatelje i da sebi dokaže da je u pravu i da je superiorniji. U drugom slučaju, nedostatak može biti tamo, ali samim fokusiranjem na njega i isključivanjem svega ostalog, vi ga uvećavate. Ono na što reagirate kod drugih, pojačavate kod sebe.

 

Nereagiranje na tuđi ego je jedan od najučinkovitijih načina, ne samo u nadilaženju svog vlastitog ega, nego i u otapanju kolektivnog ljudskog ega. Ali, vi jedino možete biti u stanju nereagiranja, ako možete prepoznati nečije ponašanje koje dolazi iz ega kao izraza kolektivne ljudske disfunkcije. Kada shvatite da to nije osobno, nema više kompulzivne potrebe za reakcijom, kao kad bi bilo osobno. Ne reagiranjem na ego, često ćete biti u prilici da doprinesete zdravom razumu kod drugog, a što je neuvjetovana svjesnost za razliku od uvjetovane.

 

Katkada ćete možda trebati poduzeti određene korake da bi se zaštitili od duboko nesvjesnih ljudi. To možete učini a da ih ne pretvorite u neprijatelje. Međutim, vaša najveća zaštita je biti svjestan. Netko postaje neprijateljem ako personaliziramo nesvjesnost koja je ego. Nereagiranje nije slabost već jakost. Druga riječ za nereagiranje je oprost. Oprostiti znači namjerno previdjeti, ili možda još bolje, progledati kroz nešto. Kada to zaobiđete tada gledate u zdrav razum svakog ljudskog bića koji je njegova suština.

Ego se voli žaliti i prigovarat, kao i ljutiti, ne samo na druge ljude nego i na situacije i pretvoriti ih u svoje neprijatelje. Implikacija je uvijek ista: ovo se ne smije događati; ne želim biti ovdje; ne želim ovo raditi; nepravedno se sa mnom postupa itd. A, za ego, najveći neprijatelj od svih je, naravno, sadašnji trenutak, a što je život sam.

 

Nemojmo prigovaranje pobrkati s informiranjem nekoga o pogrešci ili nedostatku, tako da bi se to moglo ispraviti. Isto tako uzdržavanje od prigovaranja ne znači da pristajemo na loše ponašanje ili kvalitetu. Nema ega u tome ako konobaru kažete da vam je juha hladna i da bi je trebalo pogrijati – ako se držite činjenice, koja je uvijek neutralna. Ali,'kako se usuđujete servirati mi hladnu juhu...' to je prigovaranje. Ovdje je 'ja' koje se voli osjećati osobno povrijeđeno hladnom juhom i koje će od toga maksimalno profitirati, 'ja' koje uživa da nekoga okrivi. Prigovaranje koje ovdje spominjemo je u službi ega, a ne u službi promjene. Nekada je očito da ego zapravo ne želi promjenu već mogućnost da nastavi s prigovaranjem.

 

Probajte ako možete uhvatiti, odnosno primijetiti, glas u glavi, možda baš u trenutku dok se žali na nešto, i prepoznati o čemu se radi: o glasu ega, ništa više od uvjetovanog obrasca uma, misli. Kadgod zapazite taj glas, također ćete shvatiti da vi niste taj glas, već onaj tko je njega svjestan. Ustvari vi ste svjesnost koja je svjesna toga glasa. U pozadini je svjesnost. Ispred je glas, mislilac. Na ovaj način vi se oslobađate ega, oslobađate se od neopaženog uma. U času kada postanete svjesni ega u vama, doslovno rečeno, to više nije ego već samo stari uvjetovani umni obrazac. Ego uključuje nesvjesnost. Svjesnot i ego ne mogu zajedno postojati. Stari umni obrazac ili mentalna navika još uvijek mogu preživljavati i jedno se vrijeme ponovno javljati jer iza sebe imaju tisuće godina kolektivne ljudske nesvjesnosti, ali svaki puta kada je prepoznat, on slabi.

 

Priredila Maja Cvjetanović Laboš

Eckhart Tolle

A NEW EARTH/Awakening to your life's purpose