Naš ego traži zadovoljenje svoje potrebe za emotivnom ljubavi, i ako to ne dobije onda dolazi u reakciju. Naša reakcija je plod neuzvraćene emotivne ljubavi koju mi usmjeravamo prema Duhovnom Učitelju.

      Njegova neuvjetovana (čista) ljubav nadilazi emotivnost i puno je više frekvencije, pa kada prepoznamo da nema fitbeka kako smo mi zamislili, na emotivnom planu, tada je reakcija samo pitanje vremena. Učitelj zrači univerzalnu ljubav koja po svojoj prirodi nije emotivna, jer da je emotivna onda bi i on bio u opasnosti da mu mi ne uzvratimo ljubav, a kako je on potpuno oslobođen od bilo kakvog očekivanja od svojih učenika, samim time je i neovisan o nama na svaki način. Mi ovisimo o njemu, ali ne i on o nama. Sunce ne ovisi o onima koje grije, ali oni koji se griju itekako ovise u sunčevoj toplini, a sad je na njima hoće li se grijati ili ne. To nije više problem sunca.

        Sebična ( emotivna, ljudska, uvjetovana ) ljubav je različita od Božanske ljubavi, jer traži zauzvrat istovjetne emocije pa ako ih ne dobije onda nastaje patnja i frustracija. Ne mora se uništavati ali se može kultivirati, transformirati kroz razumijevanje patnje koju neminovno, prije ili kasnije, donosi. Tako možemo ispravnim razumijevanjem, sebičnu ljubav transformirati u čistu ljubav koja će biti lišena nepoželjnih neugodnih reakcija i patnje. Emotivna ljubav, ukoliko se potrudimo razumjeti mehanizme  kako djeluje i što sa sobom nosi, može biti milošću učitelja pretvorena u čistu ljubav kroz transformaciju ega i njegovih očekivanja. Tako naša emotivnost ispravno shvaćena i stavljena u službu Bogu, može postati moćno sredstvo našeg duhovnog napretka kroz Bhakti-Yogu.

        Jezik ljubavi je univerzalni jezik koji svatko, tko želi, može razumjeti. Kada srce srcu govori, riječi su suvišne.

Jednom prilikom kada je Swami Narayanananda, dok je još bio bez učenika, hodočastio Indijom, i stigao do ašrama Ramane Maharšija, ostao je tamo desetak dana i jedini razgovor koji su dva sveca-mudraca imala bio je govor srca - srcu u tišini bez potrebe izgovorene riječi. Ljubav je put koji vodi direktno do oslobođenja od svih patnji, jer patiti može samo ego, koji, kada padne kao plijen Sat-Gurua, više ne postoji kao uzrok patnje. Isus je pozvao ribara Petra da ostavi ribarenje riba te da krene sa njim "loviti" ljude za Božje kraljevstvo.

        Na ovom mjestu bi spomenuo i predivan hvalospjev ljubavi, Sv. apostola Pavla koji je napisao u  prvoj poslanici Korinćanima:

        

HVALOSPJEV LJUBAVI

Kada bih sve jezike ljudske govorio

i anđeoske,

a ljubavi ne bih imao, bio bih mjed što ječi

ili cimbal što zveči.

Kad bih imao dar prorokovanja

i znao sva otajstva

i sve spoznaje;

i kad bih imao svu vjeru

da bih i gore premještao,

a ljubavi ne bih imao - ništa sam!

I kad bih razdao sav svoj imutak

i kad bih predao tijelo svoje da se sažeže,

a ljubavi ne bih imao -

ništa mi ne bi koristilo.

Ljubav je velikodušna,

dobrostiva je ljubav,

ne zavidi,

ljubav se ne hvasta,

ne nadima se;

nije nepristojna,

ne traži svoje,

nije razdražljiva,

ne pamti zlo;

ne raduje se nepravdi,

a raduje se istini;

sve pokriva, sve vjeruje,

svemu se nada, sve podnosi.

Ljubav nikad ne prestaje.

Prorokovanja? Uminut će.

Jer djelomično je naše spoznanje,

i djelomično prorokovanje.

A kada dođe ono savršeno,

uminut će ovo djelomično.

Kad bijah nejače,

govorah kao nejače,

mišljah kao nejače,

rasuđivah kao nejače.

A kada postadoh zreo čovjek,

odbacih ono nejačko.

Doista, sada gledamo kroza zrcalo,

u zagonetki,

a tada - licem u lice!

Sada spoznajem djelomično,

a tada ću spoznati savršeno,

kao što sam i spoznat!

A sada: ostaju vjera, ufanje i ljubav

- to troje -

ali najveća je među njima ljubav.

1. Kor. 13

Vjerujem da nema nikoga tko posjećuje ovaj portal a da nije čitao, uvijek iznova se nadahnjivajući, ovom predivnom odom Ljubavi, i da će i ovo, ne znam koje po redu čitanje ponovo nadahnuti srce i dušu !