Dragi naši čitatelji, možda je ovo najteža lekcija koju smo do sada imali, ali ona će pokazati kako možemo riješiti i prestati stvarati probleme i sve više kreirati sreću i ispunjenost u našem životu. Vidjet ćete kako bježeći od bola stvaramo daleko veću patnju, a koja se jedva može preživjeti. Zvuči paradoksalno, ali oni koji nas redovito slušaju znaju da su prividne suprotnosti na nižem stupnju shvaćanja na višem nivou dio veće istine. Već smo govorili da bismo izbjegli taj bijeg treba u svakodnevnim malim stvarima pogledati u sebe i potražiti onaj dio nas koji nazivamo ranjenim, destruktivnim djetetom u nama. Taj dio nas treba biti prepoznat i preodgojen. Ako potisnemo taj dio on prikriveno djeluje i pravi veliku štetu u našim životima, kao što ćemo to danas vidjeti. Prihvatiti znači dozvoliti tom djetetu da proživi konstruktivno negativne emocije i u dijalogu s njim objašnjavati kako svijet funkcionira, jer jednogodišnjak to ne zna.

Samo treba čuti glas tog prestrašenog dijela nas i voditi dijalog s njim i pri tome moliti Boga da nam pomogne u tome.
Mogli bismo reći da učiti ljubav znači transformirati taj negativni dio ličnosti u pozitivni. Jer negativnost u nama stvara takva životna iskustva koja su bolna. Svaki puta kad ne biramo iz ljubavi, posljedice su negativne i mi ponavljamo lekciju dok ne naučimo. To je onda obično kroz krizu. Što se više opiremo učenju, ili promjeni, to je kriza veća. Ogromna je razlika u osjećaju ispunjenosti između ljudi koji su svjesni da sami stvaraju svoju sudbinu, i onih koji još uvijek za to krive druge ili okolnosti. Oni koji su toga svjesni u svemu vide priliku za rast i ne osjećaju se više bespomoćno. Mogli bismo reći da je dobro i loše u životu učenje ili test, i da najveću bol stvara otpor učenju, a ne samo učenje.

Svjedoci smo stanja u društvu kod nas. Istraživanja pokazuju da u Hrvatskoj ljudi vjeruju jedni drugima između 12 - 18 %, dok je to primjerice u Švedskoj 66 %. Da bismo živjeli u sretnijem društvu jedini je način da počnemo mijenjati sami sebe. To je načelo proaktivnosti - mijenjajući sebe utječem na druge. Dakle, vlastiti primjer je najjači poticaj za promjenu kod drugih. Da bismo se mogli mijenjati moramo sagledati onaj tamni dio u nama, jer ono što je dobro, naša Istinska ličnost, to ne treba mijenjati. To također znači upoznavati sebe. U mjeri u kojoj poznamo sami sebe, u toj mjeri ćemo razumjeti i druge, pa im nećemo suditi. Suđenje drugima ima prikrivenu svrhu - to je prebacivanje odgovornosti na druge. Ako nam je društvo u krizi, tada svaki pojedinac u mjeri u kojoj još uvijek ne spoznaje svoju negativnost doprinosi stanju u društvu. Rekli smo da sagledati tamni dio ličnost još uvijek ne znači činiti samo iz ljubavi. Ali sagledavanje tog dijela ličnosti daje nam mogućnost da biramo ne činiti iz tog tamnog dijela.

Tako povećavamo naš osjećaj samopoštovanja i koji nam daje snagu da pozitivno djelujemo na druge. Svaki puta kad djelujemo iz Istinskog dijela nas samih, mi doprinosimo dobru i obrnuto. Ili drugačije rečeno, dobro se dobrim vraća, zlo zlim, tu nema prebijanja. To je načelo. Mjerom kojom mjerite, vama će se mjeriti. To znači prestati doprinositi lošem i postajati sudionikom dobrog.
Pogledajmo zbog čega se tako teško odričemo negativnosti i radije živimo u iluziji da su drugi ili okolnosti odgovorne za ono loše što nam se događa. Prođimo kroz pet stupnjeva razrješavanja naših iluzija i negativnih stvaranja u životu:

1. Kao prvi korak u tom procesu je pronaći, utvrditi, spoznati, prihvatiti, i promatrati naša negativna djelovanja, negativne misli, osjećaje, suptilne laži, kao i otpor dobrim osjećajima (spoznati ranjeno dijete). Sve navedeno su primjeri koji stvaraju negativne životne okolnosti. Ove činjenice treba postajati sve svjesniji, postajati nepristrani promatrač tamnog dijela u sebi. To znači ne suditi sebi. To obuhvaća prvi korak.

2. Drugi korak je da duboko u sebi počnemo istraživati pojedinačni osjećaj i ponašanje kao i namjeru koja stoji iza takvog ponašanja.Tada ćemo na svoje čuđenje pronaći neku vrstu uživanja zbog kojeg se ne želimo odreći takvog ponašanja. Suštinski je važno da se to osjeti i prizna samom sebi (uživanje u ogovaranju, osveti, bijesu itd.). Bez ove spoznaje nećemo moći prestati patiti, niti spoznavati dublje sebe. Do ove spoznaje je najteže doći.

3. Treći korak je mukotrpno spoznavanje posljedica takvog ponašanja, odnosno stvaranja negativnih životnih okolnosti. Spoznaja i precizno razumijevanje o povređujućem djelovanju na vas i na druge mora postati veoma jasna. Vaš osjećaj krivnje neće ublažiti tvrdnja da to činite samo sebi. Trebate uvidjeti da ne možete povređivati sebe, a da pri tome ne povređujute druge. Jer smo mi svi djeca Božja. Primjerice, mržnja okrenuta prema sebi je nesposobnost za ljubav, ili čak prisila da se mrze drugi. To se spoznaje kako rad na sebi napreduje. Treći korak obuhvaća i shvaćanje da uživanje koje proizlazi iz negativnog stvaranja nikad nije vrijedno cijene, tj. žrtvovanja radosti, mira, samopoštovanja i rasta te življenja bez straha. U ovom koraku spoznajete da se ne morate odreći radosti ako se odreknete negativnog stvaranja. U stvarnosti radost će početi proizlaziti iz pozitivnog stvaranja - bratstva sa svim ljudima. Tako postajete karika u lancu života, vaša sreća služi ne samo vama, nego i drugim ljudima. Tek spoznajom između uzroka i posljedice, rezultata i povezanosti, postaje moguće da se odreknemo negativnih stvaranja.

Da objasnimo pojam uživanja, jer to će biti najteže za shvatiti. Zbog toga se uglavnom uživanje povezuje s hedonizmom, dakle negativno je aspektirano jer služi da bi se izbjegli osjećaji usamljenosti, bespomoćnosti i bola. Počnimo s očitim, a to je primjerice pušenje. Svatko zna da je pušenje štetno, pa ipak toliki ljudi puše. Da nema uživanja koje je ovdje u funkciji kompenzacije za pravi užitak, dakle to je negativni užitak, nitko ne bi pušio. Hedonizam je takva kompenzacija, odnosno droga. Problem s nadomjescima je u tome, budući da nisu pravi užitak, da ih s vremenom treba sve više jer ne ispunjavaju, da uništavaju one koji kompenziraju život. Isti princip je na djelu s psihološkim kompenzacijama. Ali je ovdje skriven da bi se izbjegao osjećaj krivnje, ali on se samo potiskuje. Uzmimo npr. užitak u ogovaranju, bijesu, uživanje kad netko "loš" bude kažnjen što je podloga linča itd. Da ovdje nema skrivenog užitka svi bi se odrekli takvih reakcija.
I ovdje možemo pronaći odgovor na to u djetinjstvu. Malo dijete još nije sposobno razlikovati između pozitivnih i negativnih životnih okolnosti. Ono voli svoje roditelje i treba njihovo prisustvo da bi se osjećalo sigurnim.

Tako dijete osjeća užitak kad god je s roditeljima, bez obzira kako oni postupaju s njim. Ako se s djetetom postupa okrutno ili se ga ponižava, ili odbacuje, dijete povezuje ljubav i užitak koji osjeća za roditelje s njihovom negativnošću. Osjećajući užitak dijete negira osjećaj bespomoćnosti i patnje. U odraslom dobu će ono ponovno stvoriti iste situacije zato što sada osjeća užitak ponovno proživljavajući negativne sklopove iz djetinjstva. Dijete koje je bilo povređivano postaje samodestruktivno, ili može osjećati užitak u osjećaju nadmoći nad drugima. To ovisi o mnogim čimbenicima, ali svaka negativna crta u ličnosti će biti povezana s užitkom vezanim za rano povređivanje, tj. izbjegavanje osjećaja neispunjenosti i patnje. Ako smo najdublje pošteni sami sa sobom, svi mi u sebi možemo pronaći mjesta u kojima osjećamo zadovoljstvo kad povređujemo sebe ili druge. No, te crte mogu biti duboko pokopane i negirane, ali one proizvode osjećaj krivnje kad god je riječ o užitku. Taj osjećaj krivnje je odgovoran za potiskivanje svih osjećaja. Iz toga slijedi da ako je užitak povezan s destruktivnošću, tada se ne možemo odreći destruktivnosti. To se osjeća kao da smo se odrekli života. Ovaj aspekt našeg života je najteže spoznati kada se počinjemo mijenjati. No, bez njegovog spoznavanja ne možemo transformirati negativnost u nama.

Da bismo vidjeli što nas motivira da budemo negativni pitajmo sebe: " Koja je to vanjska situacija u ovom trenutku koja stvara neprestani bol i mojem životu?" Provjerite sva područja u vašem životu - brak, obitelj, posao, prijatelje i dr.
Na drugom koraku, gdje još istražujemo kako se ne želimo odreći nekih negativnih ponašanja, još uvijek ne sagledavamo kako nam ta ponašanja štete. Sve dok ne budemo svjesni štete koju sami sebi činimo, mi se nećemo moći odreći takvih ponašanja. Da ponovimo da je na putu spoznavanja sebe ovo najteži korak - spoznati kako sami kreiramo negativne situacije u životu. Kad bi ljudi bili svjesni posljedica svih njihovih odabira, nitko više ne bi griješio. No, tek s ovom spoznajom polako uzimamo sudbinu u svoje ruke, jer ako smo mogli kreirati negativne životne okolnosti, zašto ne bismo mogli kreirati pozitivne? U mjeri u kojoj prestanemo okrivljavati druge i svijet, počet ćemo stvarati prekrasna životna iskustva i cijeli svijet će nam se početi otvarati.
Da bismo otkrili pozitivno stvaranje moramo se pozabaviti sa svojom maskom i posljedično s ulogama koje igramo. Sve maske su lažne i one pokušavaju pokazati suprotnost onome što u sebi odbacujemo ili ne volimo. Maske nas povređuju daleko više no što smo ikad bili povređivani u djetinjstvu. Tek kad pogledamo ispod maske i vidimo negativnost u nama, počinjemo se suočavati s istinom koja nam daje mogućnost poštenog izbora u budućnosti. Jer maska prikriva suprotnost od onog što pokazujemo sebi i drugima, ne samo stvarnu negativnost, nego i onu za koju neistinito vjerujemo da je beznadna i neprihvatljiva. Što ćemo više uviđati kako u takvom pretvaranju gubimo, to će nas to više motivirati da se počnemo mijenjati. Jačat ćemo svoju slobodnu volju. A to će nas voditi u četvrti korak koji vodi u stvarnu promjenu.

4. Moleći i meditirajući treba moliti za pomoć da bismo sagledali sebe. Također treba formulirati pozitivne misli koje će pomoći u promjeni. Primjerice: "Bože, moja volja i Tvoja volja su jedno." Prvo će se pojaviti osjećaj povrede, ali on nije realan kao ni maska. Svaka spoznavanje varanja koje je opravdavalo neprijateljske osjećaje prema drugima i iskustvu u životu dati će nam snagu da budemo dublje u istini, da odbacimo varanje i suočimo se pošteno sa životom. Uz neprestanu molitvu, to će nam pomoći u četvrtom koraku. Neprestano se pitajte: "Kako mogu živjeti bez da varam? Kako da se ponašam?" Odgovori će doći. To je proces kreiranja pozitivnih životnih okolnosti. Ljubav koja je već u našem Istinskom ja doći će do izražaja.
5. Nakon toga bavit ćete se više negativnošću koja se pojavljuje kao reakcija na tuđu negativnost. Ma kako drugi bili negativni, oni u vama više neće buditi negativne osjećaje, defenzivna ili agresivna ponašanja. Polako ćete i na tuđu negativnost odgovarati konstruktivno tako da se tada i drugi, poučeni vašim primjerom, možda počnu mijenjati.