Ovako  stoji stvar sa njima..To su obično ljudi koje poznaješ...koji ti zalaze u kuću...A ti u dobroj namjeri ih pažljivo saslušaš...nastojiš ih utješiti, dok ti oni raspredaju sve svoje probleme satima..I već si ulovljen u zamku...isišu ti tvoju pozitivnu energiju...kad konačno odu.. ti se osjećaš težak i umoran..Jesi li im pomogao... jesi .. ali ne na način na koji ti misliš...Oni su glumeći ulogu žrtve isisali tvoju energiju....i otišli dalje do druge dobrovoljne žrtve... a ti si ostao prazan .Neki nisu ni svjesni da to rade.. to je njihov obrazac...ranjenih duša.. koje nose u sebi.. neke davne povrede iz djetinjstva.. pa su tako stavili tu masku.. uživili se u ulogu žrtve.. jer jedino tako i mogu opstati.Ima i onih drugih.. nažalost.. iako manje.. koji to potpuno svjesno rade.. da privuču tvoju pažnju.. jer tako njihov ego raste do nebesa...i naravno .. ni jedni ni drugi neće priznati da su si sami većinom krivi za sve što ih je snašlo.Ako im to otvoreno kažeš.. ako im pokažeš da znaš koju ulogu igraju...začas će se iz prijatelja pretvoriti u tvog zakletog neprijatelja...Iako si  im zapravo pomogao da osvijeste taj dio sebe...ti izvučeš tanji kraj..Znam da nisam ništa novog otkrila....o tome je prije mene dobro pisao slavni Jung...i još poneki psihoanalitičari...Ovo je samo moje malo razmišljanje...iskustvo koje sam na sebi bezbroj puta osjetila...i koje je samo potvrdilo ono o čemu sam čitala..
Kako to izbjeći.. veoma teško... ali ima samo jedan način...da im ne dozvoliš da se razmašu...na lijep im način dadeš do znanja..da ne želiš o tome slušati...pokušaš okrenuti temu.. pričati o nečem lijepom i veselom što se tebi dogodilo...okreneš sve na humor..ali ako ni to ne upali...jednostavno nastojiš takve ljude izbjegavati...Možda izgubiš tako nekog prijatelja...možda bude ti neko vrijeme i žao....ali sebi si dugoročno pomogao..Naravno tu se ne radi o tome da postaneš bezosjećajan...utjeha kad je izrečena i pomoć kad je pružena u pravo vrijeme... zlata vrijedi.. ali ja o tome nisam ni pričala..da ne bi netko pogrešno shvatio, jer svi se mi nađemo u svakodnevnim problemima.. težim ili lakšim.. i nekad nam je potrebno da nas netko sasluša.. netko nama blizak i drag...ali sve je to u granicama...normalnog odnosa između ljudi... jer okolnosti oko sebe možemo mjenjati jedino na način da krenemo od sebe..postanemo bolji ...jer ako sami sebe ne volimo.. ta tko će nas zapravo i voljeti.. i kako možemo drugom .. svome bližnjem pružiti ruku podrške u momentu i času kad mu je to najpotrebnije..Jer u dubini duše svatko nosi to malo ranjeno dijete..samo je potrebno da ga sam osvijesti .. i sam iscijeli...i onda mu uloga žrve više neće ni trebati...