Konkretan odgovor katoličkoga nauka na Vaše pitanje na izvrstan način donosi dokument Papinskoga vijeća za kulturu i Papinskoga vijeća za međureligijski dijalog »Isus Krist - donositelj vode žive. Kršćansko promišljanje o 'New ageu'«. Čini nam se da su i današnji kršćani, barem neki među njima, i sami postali »žrtvom« medijskoga i inog terora kojim se propagiraju »nova naučavanja« koja su nespojiva s katoličkom vjerom. Učenje o reinkarnaciji i karmi/karmama spadaju upravo u takve. Navedeni dokument ističe da se u New ageu reinkarnaciju »često smatra nužnim elementom za duhovni rast, naprednom fazom duhovne evolucije koja je započela još prije našeg rođenja, a nastavit će se i nakon smrti«, te daje jasan odgovor kojega bi se trebao držati svaki istinski vjernik katolik: »I kozmičko jedinstvo i reinkarnacija nepomirljivi su s kršćanskom vjerom prema kojoj je ljudska osoba iznimno biće koje živi život za koji je potpuno odgovorno: shvaćanje osobe od strane New agea dovodi u sumnju i odgovornost i slobodu«, navodi dokument te prenosi riječi pape Ivana Pavla II. iz njegova apostolskog pisma »Salvifici doloris« - »Spasonosno trpljenje«: Kršćani znaju da »u Kristovu križu nije se samo trpljenjem izvršilo otkupljenje, nego je otkupljena i sama ljudska patnja. Krist je - bez ikakva osobnoga grijeha - uzeo na sebe 'sveukupno zlo grijeha'. Iskustvo toga zla odredilo je neusporedivu mjeru Kristove patnje, koja postade cijenom otkupljenja... Otkupitelj je trpio umjesto čovjeka i za čovjeka. Svaki čovjek sudjeluje u otkupljenju. Svaki je također pozvan da sudjeluje u onoj patnji po kojoj se izvršilo otkupljenje. Pozvan je da sudjeluje u patnji po kojoj je također otkupljena svaka ljudska patnja. Izvršivši djelo otkupljenja po patnji, Krist je ljudsku patnju uzdigao na razinu otkupljenja. Stoga i svaki čovjek u osobnom trpljenju može postati sudionik otkupiteljske Kristove patnje« (br. 19).

Nasuprot takvome razmišljanju, reinkarnacija - onakva kakva dolazi do katoličkih vjernika preko New agea, pa je i Vas navela na pogrešno tumačenje Biblije - povezana je uz pojam uzlazne evolucije sve do postajanja božanskim. »Nasuprot indijskim religijama ili onima koje su iz njih proizašle, New age reinkarnaciju vidi kao napredovanje pojedinačne duše prema savršenijem stanju. Ono što se reinkarnira jest nematerijalno, tj. duhovno; preciznije, to je svijest, ona iskra energije prisutna u pojedincu koja je dio kozmičke ili 'krističke' [dolazi od riječi što je Vi spominjete - 'kri'] energije.« Smrt nije drugo nego prijelaz duše iz jednoga tijelo u drugo, što je protivno katoličkom nauku.

U tom kontekstu, kada govorite o karmi, dovoljno je pogledati »Rječnik odabranih pojmova« dokumenta »Isus Krist donositelj vode žive...« kako bi se vidjelo da se ona ne može tumačiti u kršćanskome kontekstu, jer je ključni pojam hinduizma, jainizma i budizma. U starom vedskom razdoblju označavala je obredni čin (osobito žrtvovanje), po kojem je neka osoba pristupala sreći ili blaženstvu u onostranosti. Oko 6. stoljeća prije Krista - kada su se pojavili jainizam i budizam - karma gubi svoje spasenjsko značenje, te je u učenju samsare postala neprekidni krug ljudskih rađanja i umiranja (hinduizam) ili ponovno rođenje (budizam). U New ageu »zakon karme« - o čemu i Vi pišete - shvaća se često kao »moralna istoznačnica kozmičke evolucije. Karma, dakle, više nema ništa zajedničko sa zlom ili patnjom - iluzijama koje treba iskusiti kao dio 'kozmičke igre' - nego je univerzalni zakon uzroka i posljedice, dio težnje međuovisnog svemira prema moralnoj ravnoteži.«

Zato je dobro da si kršćani svakoga dana osvješćuju da je patnja - kojom je Krist otkupio svakoga čovjeka - kao i ljudska ograničenja dio života i čovjekove stvorenosti. »Smrt i gubitak su izazov, ali i prilika jer napast da se pobjegne u pozapadnjenu preradbu pojma reinkarnacije neoboriv je dokaz postojanja straha od smrti i želje za vječnim životom. Iskorištavamo li maksimalno pružene nam mogućnosti da podsjetimo na ono što nam je u uskrsnuću Isusa Krista Bog obećao? Koliko je iskrena vjera u uskrsnuće tijela što je recitirajući Vjerovanje svake nedjelje kršćani ispovijedaju?«, pitaju autori spomenutoga dokumenta (br. 6. 1) i na taj način svim vjernicima pružaju poticaj da razmisle koliko ozbiljno shvaćaju i žive svoju vjeru.