Otvoreni napadač

   Takvi ljudi lako vrijeđaju druge i vrlo su arogantni. Napadaju ne samo vaše ponašanje, nego i vas osobno. Neki od njih su vrlo grubi i vulgarni, pa ih na prvi pogled prepoznajemo. Drugi su suptilniji i vještiji, pa svoje napade "zamotavaju" u stalne, naizgled opravdane, kritike potpomognute isto tako samo naizgled opravdanim argumentima. Zbog takvog stava često zauzimaju šefovske pozicije.

     Oni ne mogu procijeniti kada se treba poslužiti agresijom, a kada ne – na nju su uvijek spremni. Nemaju osjećaj brige za druge ljude i ne vide kakav dojam ostavljaju na njih. Zbog toga postižu svoje ciljeve, ali pritom gube prijatelje. Sve ljude smatraju inferiornijima od sebe, a one koji nisu agresivni – podcjenjuju i smatraju slabićima.

     Njihovo ponašanje kod ljudi izaziva zbunjenost i osjećaj bespomoćnosti, te potrebu za bijegom iz takve situacije.

     Uzrok njihovog ponašanja je snažna potreba da sebi i drugima dokažu kako su uvijek u pravu. Također, ako postignu da drugi ispadnu slabići, sami sebi izgledaju jaki i superiorni.

     Strategija suočavanja s takvim “tenkovima” sastoji se u tomu da se ne smije odustati i pobjeći od njih, niti pobjesniti – jer je to upravo ono na što su navikli i što očekuju. No, treba izbjegavati otvorenu borbu, jer su oni agresivni, vješti pa vas mogu i “pregaziti”.

     Čak i ako ih uspijete pobijediti, poraz ih neće izliječiti, nego će im potaknuti želju za osvetom. Oni ne odustaju, nego samo pojačavaju svoje napore. Nikad se ne povlače i ne boje skandala. Ako ih pobijedite, bit će još opasniji jer su navikli na borbu, vješti su u njoj i imaju mnogo energije.

     Budite spremni i na prijateljski odnos. Ako im se suprotstavite a pritom ih ne napadnete, možda ih pridobijete na svoju stranu. To je naizgled čudan obrat, ali oni mogu zaključiti da ste osoba vrijedna poštovanja, a imaju potrebe biti prihvaćeni od nekoga tko je jak i vrijedan poštovanja.

 

Prikriveni napadač

   Dok su otvoreni napadači češće na šefovskim pozicijama, prikriveni napadači su najčešće podređeni. Njihova je glavna osobina da napadaju podmuklo. Daju usputne primjedbe, prave uvredljive šale na tuđi račun. No, kako to nisu otvoreni napadi, izvana sve izgleda prihvatljivo. Stoga “žrtva” obično ne reagira, kao ni drugi ljudi, no svi se osjećaju loše. Takvi prikriveni napadači – snajperi – uspijevaju u onome što rade, jer njihove žrtve poštuju socijalne norme i ne žele izazivati probleme.

     Ti ljudi žele pobijediti, dokazati ispravnost svojih stavova, a pritom potpuno nadzirati situaciju i ne izložiti se nikakvom riziku. Osjećaju se superiorno, uvijek “znaju” kako treba  riješiti probleme, ali očekuju da to učine drugi. Kada se to ne dogodi, počinju napadati. No, kako ne žele otvorenu konfrontaciju, obično tako čine kada su tu i drugi. To se zove pasivna agresija, koja može prijeći u otvorenu i aktivnu – ako je samo razotkrijete.

     U strategiji suočavanja s takvim osobama ne smijete prihvatiti da budete prikriveno napadnuti – napad treba iznijeti na površinu. Ako vas otvoreno napadne, tražite podršku ostalih kolega. Velika je vjerojatnost da će stati na vašu stranu.  Ako se to dogodi, onda se treba zaustaviti. Prikrivenom se napadaču ne treba osvećivati i govoriti mu kako nije u pravu. Nemojte dopustiti da njegov napad prođe nezapaženo, ali ga nemojte ni otvoreno napadati.

     Vodite računa o problemima o kojem govore. Takvi ljudi često dobro uoče problem, ali to pokazuju na krivi način. Vjerojatnost prikrivenih napada će smanjiti ako na sastancima zaposleni imaju prilike reći sve što ih muči.

 

Eksplozivna osoba

   Kad se suprotstavite takvim osobama – izazvat će eskalaciju bijesa. Padat će teške riječi, oni viču i deru se. Preosjetljivi su i razdražljivi. Pred takvim ponašanjem ljudi se  obično povuku i odustanu.

     Uzroci tog ponašanja vjerojatno potiču iz djetinjstva. Vjerojatno su još kao djeca naučili da takvim ponašanjem mogu postići što žele. I među  odraslima takvo ponašanje ima uspjeha. Mnogi im ljudi popuštaju, jer žele izbjeći neugodnosti.

     U suočavanju s takvim osobama prvo im dajte vremena da se ispušu. Ako ne prestanu, prekinite ih, a ako treba – i viknite. Pokažite im da ih shvaćate ozbiljno. No, ako to čine pred drugima, prekinite komunikaciju. Recite da ćete razgovarati u četiri oka kad se smire i – izađite.

Ljudi koji se samo žale

    Ti ljudi u svemu uspiju pronaći grešku, na sve se žale. Ništa im nije dovoljno dobro. Oni u stvari daju skrivenu poruku da stvari nisu u redu i da bi netko drugi morao nešto  poduzeti. Posebna vrsta su oni koji se ne žale na vas nego vama – o svemu što im se loše događa i što ne valja. Nakon takvog razgovora s njima, osjećamo se umornima i ne znamo što bismo učinili.

     Ono što im daje moć jest da su djelomice u pravu i stoga se ljudi počinju braniti. Vrlo često ukazuju na realne probleme, ali tako da bi ih druga osoba počela umirivati ili se braniti. Njihova frustracija što problemi nisu riješeni jest stvarna, ali nije konstruktivna. Ipak ih treba razlikovati od ljudi koji zaista imaju opravdane pritužbe. Oni su zainteresirani da se problem riješi, iako ga mogu iznijeti tako da vas to naljuti. Pokušavamo se braniti ili ih umiriti, osjećamo se krivima.

     Takve ljude treba natjerati da počnu rješavati probleme, jer se oni samo žale, a nikad ne žele ništa poduzeti. Saslušajte ih – to je prvi korak. Potrebno im je da se ispušu, bez toga ne mogu nastaviti konstruktivno rješavanje problema. To također smanjuje njihov osjećaj bespomoćnosti koji vodi još većem “kukanju”. Često se pokaže da se samo radi o osobi kojoj je potrebna trenutačna utjeha. No, budite spremni prekinuti ih, jer će inače govoriti beskonačno dugo. Služite se konkretnim odgovorima. Nemojte se ispričavati niti slagati s njima čak ako na trenutak i pomislite da su u pravu. Na taj biste im način pokazali da ste vi krivi i da je uzrok u vama, a to je ono što su i htjeli.

     Izbjegavajte krug “njihov napad – vaša obrana – njihov ponovni napad”. Navedite činjenice bez ispričavanja ili komentara. Dajte im mali zadatak vezan uz problem. Na taj način ostavljate takvu osobu bez poticaja za ponovno “kukanje”, a može se dogoditi da doista i počne rješavati probleme.

		Uzroci takvog ponašanja kriju se u njihovim osjećaju bespo-moćnosti (vjeruju da su drugi moćniji i da samo oni mogu nešto promijeniti), zatim u preskriptivnosti (znaju kako treba biti, ali očekuju da to netko drugi učini) u želji da budu savršeni (svaljuju krivicu na druge – oni su moralno savršeni i bez krivice).

 

Negativisti

    Takav tip ljudi na sugestije odgovara negativistički: da to neće uspjeti, da je teško ili da se ne može. Treba ih razlikovati od opreznih ljudi koji vole razmisliti prije nego što učine ili koji pokušavaju predvidjeti budućnost kako bi izbjegli da se dogodi nešto loše. Za razliku od opreznih ljudi, negativisti postaju ljuti ako ih pokušate uvjeriti da se nešto ipak može učiniti. U stanju su zaraziti pesimizmom, strahom i nesigurnošću sve oko sebe. Naime, svi se osjećamo pomalo nesigurnima kada nam se predoče mogući problemi, pa možemo odustati i od korisnih ideja zbog straha koji takvi ljudi izazovu.

     Negativisti ne sabotiraju namjerno. Oni zaista vjeruju da su prepreke izvan kontrole, da se ništa ne može učiniti i da je bolje odustati. Istovremeno ne vjeruju ni da će drugi učiniti sve što mogu jer im manjka povjerenja u ljude.

     U suočavanju s takvim ljudima ne dopustite da vas uvjere kako se ništa ne može učiniti i kako će sve loše završiti. U takve mreže se lako upecati, jer se svi donekle bojimo i sumnjamo.  Izrazite svoj realistički optimizam – podsjetite na pozitivne ishode iz prošlosti. Ne prepirite se s njima i ne dokazujte da su u krivu. Možda i nisu krivi, a ako jesu, samo gubite vrijeme. Ne žurite s  predlaganjem rješenja. Kad se jednom odluka donese, razmotrite realno opasnosti – što bi se moglo loše dogoditi?

Sveznalice

    Takvi ljudi uvijek “sve znaju najbolje”. Nema područja o kojem oni nemaju štogod reći. Ne podnose suprotna mišljenja, a ne žele ni sugestije ni pitanja. U stanju su braniti svoj stav do iznemoglosti. Oni jednostavno “ne mogu biti u krivu”. U poslu ne ostavljaju mjesta ničijoj kreativnosti, jer oni sve znaju najbolje, pa drugi ljudi naprosto odustanu. Dotle oni ne odustaju od svoga mišljenja ni kada su očito u krivu. Ako su u poziciji da donose odluke, ona će, nakon što stvari krenu loše, okriviti sve druge osim sebe. Ako su sposobni, onda su vrlo produktivni, skloni planiranju, vrlo efikasni i samostalni. Problem nastaje jedino ako donesu krivu odluku.

     Budući da su sveznalice obično u pravu, drugi ljudi osjećaju se zbunjenima, kao da su glupi i nesposobni. Ponašanje sveznalice izaziva otpor, pa ljudi unaprijed odustaju, jer sve što kažu ili učine ionako neće biti dobro.

     Sveznalice imaju jako izraženu potrebu za sigurnošću. Osjećaju da su sigurni jedino kad sve znaju. Ako nije tako, svijet za njih postaje potpuno nepredvidiv i strašan. Kada im se suprotstavljamo, ne suprotstavljamo se samo njihovo mišljenju, nego ugrožavamo najdublji dio njihove ličnosti, jer ono vjeruju da sami upravljaju svojom sudbinom, te da su i uspjeh i  neuspjeh njihova osobna odgovornost i krivnja.

     U suočavanju s takvim ljudima pokušajte ih navesti da razmotre alternativna gledišta, ali bez dovođenja u pitanje njihove stručnosti – jer će to shvatiti kao osobni napad. Dobro se pripremite za razgovor. Svi podaci s kojima baratate moraju biti točni. Otkriju li bilo kakvu grešku, odbacit će vas kao nekompetentne i nesposobne. Slušajte i ukratko ponovite ono što su vam rekli. Inače,  će misliti kako ih niste dobro shvatili. Na taj način ćete sigurno nešto naučiti (je oni zaista mnogo znaju), pokazat ćete ima kako cijenite njihovu mudrost i uvjerit ćete ih kako ste ih shvatili. Postavljajte im pitanja, ali im se nemojte suprotstavljati, jer će to shvatiti osobno. Na taj način pitanje izgleda kao traženje informacije, a ne kao napad na njihovu kompetentnost. Možete tražiti i dodatne informacije, a na taj ćete ih n ačin potaknuti da sami razmotre i drugu stranu. Izbjegavajte biti isto tako sveznalica. Priznajte osobi da je kompetentna za taj problem i recite da ćete razmisliti. 

 

Lažne sveznalice

    Lažne sveznalice govore s velikim autoritetom o nečemu o čemu imaju vrlo malo znanja, a i to je često netočno. Znaju biti vrlo uvjerljivi i teško ih je razlikovati od pravih stručnjaka. Zanimljivo je da često nisu ni svjesni da govore o stvarima o kojima nemaju pojma. Žele da im se svi dive i da ih poštuju. Obično su vrlo radoznali, vole biti u “toku” i o svemu znaju ponešto. Problemi nastaju kada je potrebno pravo stručno znanje. No, oni predstavljaju najmanji problem od svih teških ljudi. Kada nemaju moć, obično izazivaju samo blagu razdražljivost, nestrpljivost ili čuđenje. No, kada su u poziciji moći, mogu izazivati pravu katastrofu. Kada vidite da nisu u pravu i da bi zbog toga mogli doći do probl ema, suočite se s njima u četiri oka. Ako pred drugima pokažete da nisu u pravu, izazvat ćete pravu katastrofu. Skrenite im pozornost na činjenice, ali im to prikažite kao alternativni pogled na stvari. To će im omogućiti da sačuvaju obraz, a njima je to presudno. Kako ne znaju o čemu govore,  u razgovoru će se sigurno pojaviti praznine koje spremno morate sami ispuniti.

Jeste li i vi među njima? 

    I na kraju, prije nego što krenete u suočavanje s teškim ljudima, upitajte se niste li i sami jedan od njih, ili barem na dobrom putu da to postanete? Ako jeste, prvo popričajte sami sa sobom, jer ukoliko vaš sugovornik prepozna stil koji ste preuzeli i zna se suočiti sa napornom osobom, male su vam šanse za uspjeh. 

dr. sc. Saša Petar

Izvor: mail