Da li smo svjesni koliko puta su nas naše emocije obmanule, zavarale, stvarale nam lažnu sliku o nekome ili nečemu, bile projekcija naših vlastitih skrivenih želja. Emocije i misli su hrana za naš um, koji ne bi mogao preživjeti ako ga redovito ne bi hranili baš isto kao što hranimo i svoje fizičko tijelo adekvatnom hranom. Um neprekidno hranimo željama, mislima i emocijama te on tako preživljava.
Emocije su samo razvijene misli, one nastaju nakon što želja (poriv) koja dolazi iz dubine preraste u misao o željenom objektu, te se na kraju razvija i emocija kojom se privezujemo za željeni objekt. Kada ne bi bilo emocije, ne bi bilo niti vezivanja, i bili bismo slobodni. Emocije su proizvod dualne svijesti i one su ljepilo koje spaja subjekt i objekt u jednu čvrstu povezanu cjelinu. Kada to ljepilo čvrsto spoji subjekt sa objektom, nevolja nastaje kada se subjekt i objekt žele odlijepiti. To odljepljivanje je obično jako bolno i trebalo bi biti lekcija koja nas uči da ne koristimo prejaka ljepila jer nikad ne znamo kada će doći trenutak da će se trebati odlijepiti, pa ukoliko je ljepilo bilo jače, i bol odljepljivanja će adekvatno biti jača.
Psihologija i psihoterapija, gotovo da se i ne bave ničim drugim nego samo emocijama i svime što je s njima u vezi. Blaženi mir se ne stiče kroz emocije, već čišćenjem, prvo od negativnih emotivnih naboja pa onda i od pozitivnih, jer i jedni i drugi su lanci koji vežu, jedni željezni drugi zlatni.
Da ne bude zabune, svi smo mi emotivna bića ali razlikujemo se između ostaloga i po čistoći emotivnog tijela. I sveci posjeduju emocije ali su one pročišćene od sebičnih zahtjeva, i svode se samo na čistu ljubav i suosječajnost. I oni mogu zaplakati, ali i trenutno se naljutiti, ali ta "ljutnja" ostavlja trag kao kada bi prstom povukli po vodi, za razliku od nepročišćenih duša, gdje bi ljutnja kod njih ostavila trag kao da si povukao trag nečim oštrim po metalu, ta impresija bi kod njih uhvatila dubok trag i korjen, te rodila još mnogokakvim nepoželjnimm posljedicama.
Konflikt je stanje uma koji se nalazi u "škripcu" između dvije ili više mogućnosti. Konflikt je uobičajeno stanje dualnog uma koji živi i kreće se u moru parova suprotnosti i bezbrojnih kombinacija i mogućnosti koje se neprekidno rađaju u tom beskrajnom moru
različitosti. Um je vrlo često u dvojbi što odabrati od silnih mogućnosti koje ima na raspolaganju, i kada odabere opet živi u strahu da li je dobro odabrao, da li je to to, ili je možda ipak trebalo odabrati ono drugo, i tako misao na misao bez konca i kraja. Strah je negdje u osnovi uma.
Suprotno tome strahu je ljubav koja je poput svjetla koje osvjetljava mrak koji je strah. Ljubav i prihvaćanje nas izdižu iznad konflikta, sukoba, straha. Ona se ne bori, nije u sukobu ni sa čim, ona je iznad svakog konflikta koji je proizvod uma, dok je ljubav "proizvod" Srca. Ljubav nadilazi konflikt, ona se ne bavi time da ga riješi jer on je nerješiv na razini racionalnog, analitičkog, diskurzivnog uma. Ona se diže iznad konflikta na viši plan postojanja, na razinu ne-dvojstva, na razinu jedinstva, gdje nema mjesta konfliktu, jer nema analitičkog suprotstavljanja i sukoba između više mogućnosti.
Ako i riješimo neki konflikt, obično se to desi kada otpadne neka druga mogućnost, pa ostaje u igri samo jedna i tu nema konflikta. Ako racionalnim putem želimo pomiriti konflikte, to će teško ići, jer uglavnom se ne mogu pomiriti na horizontalnoj razini, odnosno uvijek će to mirenje rezultirati nekim kompromisom koji opet nije nešto što bi nam dalo potpuno zadovoljstvo.
Što više radimo na pročišćavanju i kontroli vlastitog uma, bit će sve manje konflikata, jer smjer prema svijesti jednote i mirenju parova suprotnosti u jednu nedjeljivu cjelinu je smjer kojim nadilazimo dualnu svijest koja konflikte stvara.
Možda će čitava problematika konflikta biti jasnija na jednom vlastitom primjeru. Dok sam bio pentekostalac, doživljavao sam velike milosti kroz molitvu i druženje sa sestrama i braćom pentekostalcima. Osjećao sam duhovnu snagu i Evanđelje mi je bilo svakodnevna hrana. Međutim konflikt je u meni bio na racionalnom planu jer su pentekostalci isključivi, dok je moj pristup bio univerzalan, naime ja sam vjerovao da se svatko tko iskreno traži Boga može spasiti i na drugim Božjim putevima. Tako, nisam mogao osjetiti potpuno zadovoljstvo u druženju s njima jer je uvijek u zraku bio taj podsvjesni konflikt, različitog doživljavanja puta spasenja i objašnjavanja Novoga Zavjeta.
Tako me je taj podsvjesni konflikt, koji je često izbijao i na površinu svijesti, snažnije ili slabije se izražavajući, odveo u Dansku gdje sam upoznao Swamija i bio iniciran. Sada se pojavio novi konflikt, jer sam kod Swamija doživio nešto vrlo snažno, on sam je bio utjelovljenje istine koju je objavljivao, ali dolazi iz hinduizma. Tada sam imao taj konflikt kršćanske i hinduističke forme i religioznih simbola.
Srce mi se paralo na dvije strane, jedna strana je vukla Swamiju a druga k pentekostalcima. Morao sam se odlučiti za jedan put i tako je prevagnula Univerzalna Religija koju je propovijedao Swami, ali pentekostalci su mi i dalje bili u srcu. Čak su se i molili puno za mene, vjerujući da sam na krivom putu, i te molitve su dopirale do mene u snovima tako što sa osjećao neodoljivu privlačnost da im se opet vratim i ponovo osjetim tu emotivnu toplinu druženja u atmosferi kršćanske ljubavi. To je sve bilo teško proživljavati. Emotivno sam bio rastrzan između dvije snažne struje.
To je trajalo tako dugo dok jednostavno nisam uvidio da taj konflikt nikad neću rješiti racionalnim razmišljanjem, jer na razini razlika u doktrinama nije bilo pomirenja. Tek sa molitvom da me Bog izdigne iznad te mučne situacije, desilo se to da mi je ljubav prema pentekostalcima i prema Swamiju došla na razinu prihvaćanja razlika, emotivnost prema pentekostalcima pretvorila se u razumijevanje da mi ipak tamo nije mjesto jer mi je Bog dao osim emocija i zdravi razum da razmišljam svojim umom a ne njihovim i tako malo po malo sve je došlo na svoje mjesto.
Ljubav kojom sam prihvatio razlike na razini doktrina, digla me iznad te horizontalne razine i približila više istini, a emocije stavila na svoje mjesto, jer su se one željele postaviti na mjesto koje pripada jedino istini.