"...Zmija bijaše lukavija od sve zvjeradi što je stvori Jahve Bog. Ona reče ženi : "Zar vam Je Bog rekao da ne smijete jesti ni s jednog drveta u vrtu?"...Samo za plod stabla što je nasred vrta, rekao je Bog:"Da ga niste jeli ! I ne dirajte u nj da ne umrete!" Na to će zmija ženi:"Ne nećete umrijeti. Nego zna Bog: onoga dana kada budete s njega jeli, otvorit će vam se oči i vi ćete biti kao bogovi koji razlučuju dobro i zlo." Vidje žena da je stablo dobro za jelo, za oči zamamljivo, a za mudrost poželjno: ubere ploda njegova i pojede. Dade i svom mužu koji bijaše s njom, pa je i on jeo. Tada se obadvama otvore oči i upoznaju da su goli."
Post. 3 : 1-8
"...Zatim reče Bog:"Evo čovjek postade kao jedan od nas - znajući dobro i zlo! Da ne bi sada pružio ruku, ubrao sa stabla života, pa pojeo i živio u navijeke!" Zato ga Jahve Bog istjera iz vrta Edenskoga...pa postavi kerubine i plameni mač koji se svjetlucao - da straže nad stazom koja vodi k stablu života."
Post. 3 : 22-24
U ovom simboličnom izvještaju o stvaranju vidimo da je zmija prikazana kao đavo, sotona, dok se Matejevom Evanđelju zmija spominje u kontekstu mudrosti:"Zato budite mudri kao zmije a bezazleni kao golubovi." Krist je upozoravao svoje učenike da budu mudri kao zmije i da se čuvaju ljudi. Vidimo kako zmija ima višeznačnu simboliku. S jedne strane zmiji se pripisuje lukavost, a s druge mudrost. Da li je lukavost mudra i mudrost lukava? Da li je mudrost bezazlena, da li je lukavost bezazlena? Stvar je kuta gledanja. Ako promatramo bezazlenost goluba, ona bi nas asocirala na naivnost, jer bezazlenost vuče na naivnost pa čak i na glupost, ako se radi o odraslima. Ako se pak radi o djeci, onda bezazlenost ostaje samo naivna. Da li je mudrac bezazlen? Svakako, inače ne bi bio to što je. On je spoj mudrosti i bezazlenosti. To je idealan spoj. Dijete dok je malo ne zna za lukavost jer je naivno. Ali odrasli znaju biti lukavi jer više nisu naivni poput djece. Lukavošću se služe za neki svoj vlastiti interes. Lukavost je osobina koja donosi neku korist, ona se rađa iz interesa. A koji interes je imala lukava zmija kad je Evu navela na tzv. "Istočni grijeh"?
Pogledajmo: tu su mudrost Jahve Boga i lukavost zmije. Zmija je bila najlukavija od svih stanovnika u Edenskom vrtu. Mudrost i lukavost. Odakle zmiji lukavost kad ju je stvorio Jahve Bog koji je mudar? Lukavost je, izgleda, kao mudrost ali sa negativnim predznakom. Mogli bi lako zaključiti da nije bilo zmijinog lukavstva , ne bi se čovjeku otvorile oči za spoznaju dobra i zla i svih parova suprotnosti. No Jahve Bog mu je rekao da će umrijeti ako kuša plod sa tog drveta. Da li je čovjek zaista umro, ili je zmija bila u pravu rekavši im da neće umrijeti, već da će im se otvoriti oči te će postati kao bogovi? Izgleda da su u pravu bili i Jahve Bog i zmija, a vidjet ćemo kako. Kad je Jahve Bog vidio da su Adam i Eva prekršili dogovor te kušali plod "za mudrost poželjan", kaznio ih je protjerivanjem iz raja, iz Edena. U Edenu je čovjek živio u Svijesti Jednote s Jahve Bogom, a činom otvaranja očiju, čovjek je pa u dualnu svijest, svijest parova suprotnosti. Taj čin simbolizira rađanje Intelekta koji ima funkciju razlučivanja između dobra i zla kao i svih drugih parova suprotnosti u dualnom relativnom svijetu.
I tako Lucifer sada kao pali anđeo tame simbolizira zloupotrebljeni intelekt. Mudrost se pretvorila u lukavost i prestala biti mudrost. Tako se zloupotrebljeni intelekt sve više odvajao od svog prvotnog Izvora - Boga i padao u sve tamnije i tamnije, u sve gušće i gušće sfere.
Kako se intelekt sve više i više odvajao od Boga, svog Izvora Života, Duha - počeo je sve više duhovno umirati. Vratimo se opet malo na prvog čovjeka Adama. Kako su mu se otvorile oči rađanjem intelekta, on ga je sve više i više zavodio i odvajao od Boga i Svijesti Jednote s Bogom, obmanjujući ga dualnom svjesnošću koja stvara materijalni relativni svijet. Materijalni svijet bez duha, je svijet sjena, smrti i mraka. Zato je Jahve Bog rekao čovjeku da će umrijeti okusi li sporni plod. Dakle vidimo da je čovjek duhovno umro. Čovjek koji je izgubio svijest o Bogu - svom Izvoru Života, duhovno je mrtav čovjek.
Citat iz Evanđelja po Mateju ovo potkrepljuje:
"A drugi mu od njegovih učenika reče:"Gospodine dopusti mi da najprije odem i ukopam svoga oca.""Hajde za mnom u Život-reče mu Isus-a pusti neka mrtvi ukopavaju svoje mrtvace!"
Mt. 8:22
Isus je mrtvima označio tjelesne, materijalne ljude koji su duhovno mrtvi. Tako je čovjek simbolično umro, duhovno je umro, umrla je svijest Jednote, a rodila se dualna svijest. To je bila duhovna smrt.
Čovjek u Edenu je bio duhovan čovjek, čovjek svjestan Boga kao svog Izvora, čovjek u Svijesti Jednote. (Eden - Jedan - Jednota - Monizam).Iz svijesti monizma, čovjek je pao u svijest demonizma, u ego - svijest, ljudsku, đavolsku. Evo Isusovih riječi iz Matejevog Evanđelja da ovo potkrijepimo:
"On se okrenu Petru i reče:"Sotono, idi mi s očiju! Ti si sablazan za me, jer tvoje misli nisu Božje, već ljudske."
Mt. 16:23.
Lucifer kao intelekt, i đavo ili sotona kao ego-svijest, su samo personificirane funkcije uma. O drugim funkcijama uma ćemo govoriti u djelu gdje se obrađuje um.
Kako se sada možemo spasiti, i ponovo vratiti u svijest Jednote nakon "Istočnog grijeha"? Istočnim grijehom, pali smo dakle iz svijesti Jednote, u materijalističku dualnu svijest. Po prvom čovjeku Adamu ušli smo u materijalni svijet parova suprotnosti, a po Kristu - posljednjem Adamu ponovo se vraćamo u duhovni svijet Jednote. Krist je Božja Mudrost - svijest Jednote S Ocem. Bogo-čovjek Isus Krist je Sin Božji i sin čovječji. Kao Isus je sin čovječji a kao Krist je Sin Božji. U Isusu Kristu sjedinjene su dvije prirode - božanska i ljudska i ustvari On je sam u Sebi nepodijeljen, jer je u svijesti Jednote. Sin i Otac su Jedno.
NASTAVAK SLIJEDI !
bglavac
edin.kecanovic
