Tema: "Depresija, jako dobro poznat oblik trpljenja"

 
Pretpostavku za bolje razumijevanje ovoga članka valja dodati vlastitoj slici svijeta: mi smo duhovna bića, a kako bismo mogli biti (djelatno, rukotvorno) aktivni, posjedujemo tijelo! Ne dominira materija, nego duh (energija) koji tu materiju nastanjuje.

 
U ovoj raspravi opisujem sigurne i znanstveno prihvaćane spoznaje kao i neznanstvene komentare, ali koji također ili upravo zato dovode do uspješne terapije.
Ono što ću reći o depresijama, ortodoksnom će se liječniku u nekim područjima činiti neznanstvenim/spekulativnim, ali će na određenu odobravanja naići barem u terapeuta koji razmišlja povezano/holistički.
 

 

S holističkoga se gledišta, depresije može smatrati predstadijem tjelesnih poremećaja, te se jedno 'piskaralo'  mora doista potruditi kako bi udovoljilo i jednima i drugima. Jedni znaju i ne žele odviše  često slušati ono što već znaju. Drugi se ljute i ne žele slušati nešto što se protivi njihovu znanju jer uživaju ugled zbog svoje profesionalne djelatnosti, iako im također predbacuju zbog njihove racionalne profesionalnosti. Međutim, znanstveno obrazovani ljudi ne bi smjeli zaboraviti kako se mnogo toga još uvijek ne može racionalno dokučiti, ali se empatijomintuicijom i većom senzibilnošću itekako može otvoriti pristup "u onaj osunčani prostor u kojemu je sve navijek poznato".
 

 

Prisjetimo se ovih pojmova: " Akaša zapisi" (Kniga života - pamćenje svijeta), "Upanišad",kolektivno nesvjesno, C.G. Jung i morfogenetsko područje, dr. Rupert Sheldrake.
 

 

Sve tri alegorije izražavaju neku bezvremensku, nematerijalnu razinu iz koje svi mi, napose osobe obdarene snažnijom sklonosti medija, možemo crpiti dodatni potencijal znanja. To je razina na kojoj je već sada i za sva vremena, dakle zauvijek, poznato sve što je ikada ranije mišljeno; a kako bismo stvar racionalno još otežali, kao i ono buduće, što će tek biti mišljeno.
 

 

Zahvaljujući svojoj povezanosti s kolektivnim nesvjesnim, možemo naslutiti tko upravo zove ili što će se posve nepredvidivo dogoditi sutra. Štoviše, čak i znanje koje će intelektu biti dostupno tek u budućnosti, možemo dobiti sada i ovdje. Ovo teoretsko polazište omogućuje uvid u mnoge nerazumljive, ali ipak prirodne i prihvatljive procese.
 

 

Riječ je o povezanostima/znanju/spoznajama o kojima se zapravo ne može ništa znati, ali koje ipak stoje na raspolaganju svima 'zainteresiranima', onima koji za njima 'žude', a posebno mudracima. Nazivam mudracima sve one koji su poniranjem u sebe (meditacijom) ili još preciznije žudnjom za mudrošću, sebi zaslužili/otvorili pristup.

 

(Preuzeto iz knjige: Duhovnost i depresija)

 

...nastavlja se...