Vrlo često postoji zabluda da je duhovna osoba slaba, što podrazumijeva da nema hrabrosti. Da je izigravanje žrtve plemenito. Tako na emocionalnoj razini često hrabrost povezujemo sa zlom, dok se slabu osobu povezuje s blagošću i dobrotom. Međutim, kukavičluk je jednako loš kao i aktivni čin zla.
Što se događa kad smo slabi, kada se ne suprotstavljamo zlom ponašanju i ne borimo se za istinu? Bilo da šutimo, a svjesni smo da druga osoba nije u pravu, ili da vidimo da neka osoba čini loše drugoj osobi, a da mi ništa ne poduzimamo. Tada podržavamo onu osobu koja čini zlo i dajemo joj poruku da dobro čini. Da se ne bi morali susresti sa svojim strahom da nećemo biti prihvaćeni, mi prodajemo naše poštenje. A to se stalno, na ovaj ili onaj način, događa u međusobnim odnosima i djelovanjima.

Kada primjerice netko u vašem društvu kleveće drugu osobu, vaša šutnja nije dobrota. To je na neki način puno destruktivnije od onoga što čini osoba koja kleveće. Zato što je vidljivo zlo manje opasno od nevidljivog. Onaj koji kleveće pokazuje svoje zlo i tako preuzima mogućnost da bude ukoren i da će morati trpjeti posljedice za svoj čin. Pasivni slušatelj vara dvostruko: prvo on dobiva isto toliko iz klevetanja kao i onaj koji to čini bez posljedica, a usto još ima iluziju kako je bolji od klevetnika (Hitler, crne kronike). Počinitelj zla je uvijek bliže Bogu nego što je to samoispravna, naoko dobra osoba.

Međutim, to stvara osjećaj krivnje i mržnju prema samom sebi. Pasivno zlo je suzdržavanje od djelovanja zbog dobra, a to uvijek podržava ravnodušnost, sebičnost i nesudjelovanje. To sprječava razvoj i promjenu u osobi i njenoj okolini.
Inercija i pasivnost su najveće zlo. Kukavičluk je najveće zlo. Sve dok nismo voljni riskirati i hrabro djelovati, pa makar doveli u pitanje da nas drugi i odbace, nećemo moći dobiti samopouzdanje i samoprihvaćanje. Aktivnost je potrebna i u najmanjim detaljima svakodnevnog života kada ste uključeni u plemeniti proces stvaranja novog društva.

Morat ćemo se aktivno suprotstaviti otporu prema promjenama koje su toliko neophodne u procesu postojanja i življenja u skladu s Božjim zakonima. To mora uključivati voljnost da budete povremeno povrijeđeni, odbačeni ili da ne budete u prednosti. To mora uključivati hrabrost da nešto riskirate ili da žrtvujete sebični cilj. To također uključuje vjeru da je to uistinu u vašem najboljem interesu. A to će donijeti ravnotežu i sklad i vaša živote i vjeru u Božji plan spasenja.