Pišu: dr. sc. Gordana Buljan Flander, psiholog i psihoteraput
Ivana Ćosić, prof. psihologije
Poliklinika za zaštitu djece grada Zagreba

Vjerojatno svaki roditelj držeći svoje novorođenče u rukama pokušava zamisliti kakvo će biti kada odraste, no ta se slika tada čini vrlo dalekom. Međutim, djeca brzo rastu i dječak ili djevojčica koji su još donedavno išli u vrtić i sisali palac, sada se pokušavaju izboriti za sebe, iznijeti svoje mišljenje i stavove.

Adolescencija je razdoblje odrastanja, prijelaz iz djetinjstva u svijet odraslih i taj prijelaz često nije jednostavan i lagan niti za samog adolescenta niti za njegove roditelje.

Većina roditelja teško prihvaća činjenicu da njihovo dijete više ne želi izlaziti i ljetovati s njima, ne dozvoljava da ga roditelji ljube pred drugima. Dijete postaje drsko i odgovara, prijatelji mu postaju najvažniji dio života ili se povlači u osamu i izolira od svih. Roditelji često kažu: " On/ona se promijenio/ - la preko noći".

Vrijeme adolescencije obuhvaća razdoblje od 11. do 21. godine života, a uobičajeno se razlikuje rana, srednja i kasna adolescencija.

Adolescencija je razdoblje "bura i oluja", popraćena nizom promjena na tijelu adolescenta i brzim promjenama raspoloženja, konfliktima i sukobima s okolinom, ispitivanjem granica, buntovništvom i istraživanjem svijeta.

Vjeruje se da razdoblje adolescencije završava postizanjem socijalne i emocionalne zrelosti i financijske neovisnosti. Ovaj prijelaz iz djetinjstva k ranoj zreloj dobi obuhvaća čitav niz promjena: bioloških, kognitivnih, socijalnih i emocionalnih, popraćenih nizom novih potreba, interesa i problema koji dijete do tada nisu zaokupljali.

Mnoge knjige, filmovi, serije za mlade, pjesme i drugi izvori opisuju i naglašavaju probleme adolescenata te promjene i procese s kojima se obitelji susreću tijekom ovog razdoblja. Važno je da roditelji, stručnjaci koji rade s djecom, pa i sami mladi, budu svjesni tih promjena i mogućih opasnosti s kojima se suočavaju. Ovo naglašavanje problema u ponašanju može stvoriti pogrešan dojam da su adolescenti u ozbiljnoj opasnosti.

Rezultati mnogih istraživanja s područja razvojne psihologije pokazuju da je većina adolescenata psihološki zdrava i uspješno prođe kroz razdoblje adolescencije. Neki će reći da je adolescencija najljepše i najintenzivnije razdoblje koje otvara puno mogućnosti, dok će drugi smatrati adolescenciju "najmučnijim" razdobljem života i velikim izvorom frustracije.

Važno je naglasiti da adolescencija nije ni više ni manje burno razdoblje života nego bilo koja druga faza u razvoju čovjeka. Početak adolescencije obilježen je pubertetom, nizom promjena koje završavaju postizanjem spolne zrelosti i sposobnošću reprodukcije. Brzina kojom adolescenti prolaze pubertet razlikuje se jednako kao i dob u kojoj ulaze u pubertet. Nekoj djeci treba samo godina i pol da završe pubertet, dok drugoj treba čak pet godina.

Hormonalne promjene izravno utječu na raspoloženje adolescenata, a njihovo djelovanje očituje se i na psihološkoj razini jer tjelesne promjene i promjene raspoloženja mijenjaju osoban doživljaj vlastitog tijela, sliku o sebi i samopouzdanje.

U ranoj adolescenciji mijenjaju se i navike higijene, koncepti ljepote i atraktivnosti te djeca eksperimentiraju sa svojom slikom (kao npr. šminkanje, bojanje kose, tetovaže, neobične frizure, drugačiji način odijevanja i sl.).

Kao roditelji možemo reagirati na različite načine. Njihovo ponašanje možemo shvatiti kao odraz određene nesigurnosti u vezi tijela i pokušaja traženja mehanizama nošenja s novonastalim promjenama. Ako krenemo u neprestane prepirke i sukobe oko naušnica, načina odijevanja ili frizure, narušavamo postignutu povezanost s djecom i uvažavanje njihovih potreba. U takvoj će se situaciji uznemirenost zbog tjelesnih potreba pojačati, a time i potreba za preuveličavanjem. Važno je da roditelji imaju na umu da su djeci potrebne smjernice oko toga što je medicinski zdravo i što je prihvatljivo izražavanje.

Velike promjene događaju se i u kognitivnom razvoju. Mišljenje adolescenata postaje apstraktnije i u stanju su zamisliti određene situacije, predvidjeti hipotetske mogućnosti, tražiti logična rješenja i testirati predložene ideje. Imaju sposobnost razmatranja vlastitih planova, zamišljaju različita zanimanja za sebe i u mogućnosti su procijeniti i uspoređivati vjerojatnost ishoda jedne u odnosu na drugu mogućnost. Tako postaju sve ravnopravniji partneri u komunikaciji s odraslima. Na taj način razmišljanje o budućnosti postaje nova odgovornost.

Nadalje, mišljenje adolescenata postaje idealističko: razmišljaju o idealnom svijetu i kako bi se oni uklopili u takav svijet. Za adolescente je karakterističan egocentrizam, usmjerenost na sebe i želja da bude u centru pažnje. Prisutna je i težnja k jedinstvenosti i ideja nepovredivosti, čime je moguće objasniti moguća neodgovorna ponašanja, poput uporaba droga, alkohola, krađe, rizičnih seksualnih ponašanja, brze vožnje i sl.

Važan zadatak adolescencije je postizanje nezavisnosti i samostalnosti, što uključuje emocionalno udaljavanje od roditelja. Kao rezultat želje za potvrđivanjem vlastite ličnosti kod mladih se javlja otpor prema odraslima i njihovim zahtjevima. Tako donedavno mirno i povučeno dijete postaje drsko prema osobama koje su mu predstavljale autoritet, odbacuje zadatke koje je obavljalo u kući, izbjegava obiteljska druženja i izlaske s roditeljima, čime želi dokazati okolini da nije više dijete.

Kao roditelji, uočivši ovu promjenu na djetetu, možemo reagirati na dva načina: popuštati i dozvoljavati mladima da čine što žele ili vršiti pritisak i pokušavati ih prilagoditi vlastitim standardima.

Važno je imati na umu da adolescenti još uvijek nemaju dovoljno znanja i iskustva za donošenje prikladnih odluka u svim vidovima života i potreban im je nadzor. Kako bi pomogli mladima u procesu osamostaljivanja dobro je kontrolu popustiti u onim područjima u kojima je adolescent sposoban donijeti odluku, a mirnim razgovorom usmjeriti ga u području u kojemu pokazuju manju zrelost.

Istovremeno, prijateljstva s vršnjacima postaju sve važnija. Vjeruje se da tijekom adolescencije vršnjaci više utječu na ponašanje adolescenata nego roditelji i mladi će otvorenije razgovarati s vršnjacima o ljubavi i seksualnosti, izlascima, zajedničkim interesima, najintimnijim mislima i osjećajima. Intimna prijateljstva u ranoj adolescenciji daju emocionalnu podršku, pružaju savjete i informacije, a pogoduju i razvoju samopoštovanja. Međutim, roditelji još uvijek više utječu na stavove od vršnjaka i važan su izvor podrške kada je riječ o velikim životnim odlukama (kao izbor zanimanja, odlazak na studij u drugi grad i sl.). Mladi traže odobravanje roditelja, ali ne žele da se prema njima odnose kao prema djeci.

U adolescenciji mladi preispituju svoj identitet. Kroz pitanja "Tko sam ja?" i "Što želim biti?" otkrivaju sebe, preispituju roditeljske stavove i vrijednosti, istražuju nove mogućnosti i interese te stvaraju svoj sustav vrijednosti, novu sliku o sebi i razvijaju intelektualne i socijalne vještine i šire svijet vlastitih interesa. U potrazi za vlastitim identitetom eksperimentiraju s različitim ulogama. Jedan dio mladih manje uspješno prevlada ovaj period i prolazi kroz krizu identiteta koja se može očitovati izoliranjem od roditelja i vršnjaka, osjećajem izgubljenosti, bezizlaznosti, niskog samopoštovanja i otuđenosti te različitim autodestruktivnim ponašanjima.

Kao što smo već naveli, većina mladih uspije uspješno ispuniti zahtjeve i zadatke koje pred njih postavlja razdoblje adolescencije. Međutim, ponekad previranja u ovom životnom periodu mogu biti toliko jaka da je potrebna pomoć izvan obitelji.

Obratite pažnju na sljedeće znakove koji mogu ukazivati da Vaše dijete treba pomoć u suočavanju s promjenama i poteškoćama u adolescenciji:

· puno vremena provodi samo i izolirano od obitelji i prijatelja

· dolazi do naglih promjena u školskom uspjehu

· ispoljava drastične promjene raspoloženja ili promjene u ponašanju

· dolazi do promjene u vršnjačkim grupama ili do prekidanja dugogodišnjih prijateljstava

· pokazuje pomanjkanje interesa za hobije, školu ili rekreativne aktivnosti.

Imajte na umu da ovi znakovi ne znače uvijek da je Vaš adolescent u opasnosti. Neke promjene u prijateljstvima su normalne jer mladi ljudi sazrijevaju i traže nove interese.

Povučenije dijete može uživati provodeći vrijeme sam i čitajući. Svaki roditelj najbolje poznaje svoje dijete i može procijeniti kada navedeni znakovi mogu postati zabrinjavajući te potražiti pomoć stručne osobe.

Dakle, tijekom adolescencije mladi ljudi počinju preuzimati rizike i eksperimentirati i kroz takve akcije testiraju granice koje se pred njih postavljaju. Većina roditelja novonastale promjene svoje djece smatra normalnim i uspješno prihvaća osamostaljivanje svog adolescenta. Međutim, ima dosta roditelja koji se teško mire i prihvaćaju promjene i nove potrebe svoga djeteta. Zabrinuti roditelji ne shvaćaju značenje takvog ponašanja i počinju sumnjati u sebe kao roditelja vjerujući kako nisu dobro ispunili svoju roditeljsku ulogu. Neki će roditelji početi vjerovati da ih njihovo dijete više ne treba. Zato je važno razumjeti promjene koje se događaju u ovom razdoblju djetetova života. U tome roditelju može pomoći prisjećanje na vlastito razdoblje adolescencije i svega što se događalo s njima tih godina. Važno je znati da je, unatoč potrebi za samostalnošću, mladima i dalje važna povezanost s roditeljima. Potrebna im je roditeljska podrška i pomoć u istraživanju svijeta i suočavanju s izazovima i stresovima na koje nailaze.

Što kao roditelj mogu učiniti? Iako nema jednostavnog odgovora i recepta kada se riječ o roditeljstvu, navest ćemo neke savjete i strategije koje mogu pomoći uspostaviti i održati dobar odnos roditelj - adolescent:

· Više slušajte, a manje govorite - adolescenti žele i trebaju mogućnost da izraze svoje osjećaje i ideja kako bi započeli preispitivanje obiteljskih vrijednosti i tradicije u svrhu traženja vlastitog identiteta.

· Pokušajte davati što manje savjeta, osim kada adolescent to traži od vas.

· Naučite dijete da svako ponašanje dovodi do određenih posljedica te ga naučite da preuzme odgovornost za svoja djela.

· Dozvolite adolescentu preuzimanje dijela briga i naučite ga da prava i odgovornosti idu jedno s drugim.

· Dozvolite raspravu o kućnim pravilima i dogovorite jasna pravila ponašanja i posljedice, pri čemu uključite i adolescenta u njihovo osmišljavanje. Ukoliko sudjeluju u tom procesu, lakše će ih prihvatiti i poštovati.

· Dajte svom adolescentu mogućnost da se uključi u kućanske poslove, dobije svoja zaduženja te ga uključite u obiteljske rasprave prilikom donošenja odluke. Time postajete uzor svom djetetu i učite ga procesu donošenja odluke.

· Prihvatite odvajanje. Osamostaljivanje vašeg adolescenta ne znači potpuno izoliranje i odvajanje od obitelji.

· Upotrijebite nagrade i pažnju za pozitivna ponašanja kada je to moguće; puno je učinkovitije nego kritika i kazna za negativno ponašanje. Najuspješniji alat u odgoju adolescenata je ljubav, suosjećanje, strpljenje, pohvala, razumijevanje i razgovor.

· Pustite adolescenta da razmišlja o sebi i da ima vrijeme koje mu je potrebno.

· Nedosljednost kod adolescenata je očekivana i normalna. Sjetite se da proživljava zbrku hormonalnih, emocionalnih i fizičkih promjena.

· Educirajte se i naučite što više o razdoblju adolescencije i promjenama koje se događaju ·

Sjetite se svoje adolescencije: promjena raspoloženja, ljutnje na autoritet, strahova i nada.

· Prihvatite svoje osjećaje tijekom teških razdoblja s vašim adolescentom: frustriranost, ljutnju, tugu, obeshrabrenost. Biti dobar roditelj ne znači biti savršen. · Adolescentu je važno da zna da su roditelji sretni i zadovoljni. Ne zaboravite brinuti o sebi i uživajte u životu.