istraživanje Sveučilišta u chicagu i nigeriji

Zapanjujući rezultati dviju studija: ne, tjelesna aktivnost ne liječi pretilost

Tlesna aktivnost od velike je koristi ljudskom tijelu - učvršćuje kosti i mišiće, poboljšava mentalno zdravlje i rapoloženje, uravnotežuje krvni tlak, snižava stupanj kolesterola, smanjuje rizik od kardiovaskularnih bolesti, dijabetesa, karcinoma dojki i debelog crijeva... Kretanje dobro utječe i na mozak.

No, neki stručnjaci sada tvrde da fizička aktivnost nema tako dobar utjecaj na mršavljenje i da ne može biti jedini način liječenja pretilosti.

Iako je mijenjanje prehrambenih navika i pojačana fizička aktivnost najčešće predlagani recept za mršavljenje i preventivna mjera protiv skupljanja viška kilograma, najnovije istraživanje provedeno na sveučilištu Loyola u Chicagu te sveučilišnom centru u Ibadanu u Nigeriji pokazalo je da dijeta ima ključnu ulogu u očuvanju dobre linije.

Tamošnji stručnjaci su proveli istraživanje tijekom kojega su uspoređivali Afroamerikanke koje žive u Chicagu te žene koje žive u ruralnoj Nigeriji. Afroamerikanke su u prosjeku bile teške 83,5, a Nigerijke 57,6 kilograma. No, znanstvenici su se iznenadili kada su utvrdili da velika razlika u težini nije bila posljedica pojačane fizičke aktivnosti Afrikanka.

“Manja fizička aktivnost očito nije jedini i najveći krivac za epidemiju debljine”, kazala je znanstvenica Amy Luke, članica istraživačkog tima.

Utvrđeno je kako je prehrana Nigerijki bogata vlaknima i ugljikohidratima, a siromašna mastima i proteinima životinjskog porijekla, za razliku od chicaške “dijete” koja sadrži između 40 i 45 posto masnoća i visoko prerađenih namirnica.

Ljudi koji vježbaju gube više kalorija, ali to kompenziraju tako što i više jedu, uvjeren je Richard Cooper, koautor studije.

“Rado bismo rekli da fizička aktivnost ima mnogo pozitivnih utjecaja u očuvanju tjelesne težine, ali više je nego očito kako u ovom slučaju ta teorija ne stoji.”

Većina stručnjaka za prehranu osim prehrambenih navika za mršavljenje preporučuje pojačanu tjelesnu aktivnost. No, težina se ne može izgubiti bez ograničenja obroka, poručuje Luke.

Rezultati ove studije razlikuju se od nekih ranije objavljenih koji su isticali važnost tjelesne aktivnosti. Primjerice, studija objavljena u rujnu istaknula je kako je debljanje povezano s genetskom predispozicijom, navodeći primjer Amiša koji ostaju jednako vitki neovisno o tome kolika im je tjelesna aktivnost.

Javorka Luetić

www.slobdnadalmacija.hr