Bijaše to jednom davno, na prvom satu tečaja orijentalnog plesa... Djevojke su tek zakoračile u taj magični svijet, i zatražile odgovor na pitanje – Što mi ovaj ples može donijeti u život?

Svaka je izvukla po jednu kartu, i dobila odgovor kroz glas Boginje. Poruke koje su dobile sada izvlačimo sa prašnjavog tavana, i djelimo sa svima vama, da dobijete mali okus toga što se događa kada zaplešete...

Cornwoman pleše…

U orijentalnom plesu puštamo da nas tijelo vodi, izgled pokreta nije strogo definiran. Svaka žena ima drugačiju građu, pa će se i pokret razlikovati od žene do žene. Tako da nas kroz učenje orijentalnog plesa ne vode oči, već osjećaj u tijelu. Tijelo postaje šef. Tijelo zahtjeva. Naš je zadatak osluhnuti njegove potrebe. I zbog fizičkog napora koji dolazi nakon naporne vježbe, tijelo prvo zahtjeva – hranu! Cornwoman podsjeća na tu osnovnu potrebu, da se našem dragom tijelu daju sve nužne hranjive tvari. Tijelom stvaramo nešto lijepo, plesni pokret. Ples donosi zadovoljstvo, veselje, ushićenost. Cornwoman vidi sve dobrobiti plesa, i želi se pobrinuti i njegovati tijelo koje je sve to omogućilo. Ona mu daje hranu i sluša njegove potrebe. Kroz orijentalni ples ona uči ne nametati svoju volju tijelu, ne požurivati ga, ne forsirati ga. Uči odustati nakratko od svojih ambicija i osjetiti koji je pokret tijelo spremno i voljno izvesti. I prikladno ga nahraniti.

Maeve pleše…

Orijentalni ples je ples ženske snage, pete snažno utiskujemo u pod, «objema nogama čvrsto stojimo na zemlji». Dobro držanje i osjećaj ravnoteže su okvir na koji slažemo plesne ukrase, osmice, shimmije, akcente bokovima. Da tijelo podnese taj iskričavi vatromet pokreta, koji se kaotično izmjenjuje, mora imati stabilnost i veliku snagu. Maeve je ta koja preuzima odgovornost, postavlja kostur plesačici da može iskazati svoju kreativnost. Podsjeća nas na važnost uzemljenosti i stava. Tek kada dobro postavimo tijelo, elementi orijentalnog plesa dolaze do svog punog izražaja. Tijelo se puni stabilnom i jakom energijom zemlje, i Maeve, osjećajući to, može realnije i zrelije sagledati svijet oko sebe. Tako osnažena, lakše se suočava sa posljedicama svojih djela.

Minerva pleše…

Suhair Zaki, jedna od najpoznatiji egipatskih plesačica je navela dvije stvari kao neophodne za orijentalni ples – živahan duh i smisao za humor. Na zapadu se veća važnost daje tehničkoj izvedbi – preciznom, kontroliranom pokretu koji je vježbom doveden do savršenstva. Orijentalni ples opušta Minervu, daje joj priliku da se nasmije, našali, zadirkuje, i sve to na ženstven i zavodljiv način. Minervin svijet čvrstih uvjerenja i krutih pravila na trenutak nestaje, i kroz nepredvidljivu orijentalnu muziku, punu različitih ritmova, može otkriti onaj luckasti i bezbrižan dio sebe. Učenje bilo kakve vještine zahtjeva disciplinu, rad i trud, što je Minervi jako blisko. Ali urođena nestašnost i duhovitost orijentalnog plesa može joj pomoći da svijet počne doživljavati malo manje ozbiljno, s većom dozom humora. A kada se Minerva uspije nasmijati sama sebi, kada uspije biti malo blaža prema sebi, može se riješiti nekih uvjerenja koja su ju do tad kočila da opuštenije ide kroz život. Orijentalna plesačica Minerva je odgovorna, pouzdana i pravedna, ali zna kada je vrijeme da se opusti, našali – sama sa sobom ili s drugima, i da ne bude toliko stroga prema sebi. Minerva kroz orijentalni ples uči smijati se svojim pogreškama.

Morgan Le Faye pleše…

Orijentalna muzika je slojevita. U jednoj pjesmi sudjeluje mnoštvo različitih instrumenata od kojih svaki priča svoju priču. Svi se oni međusobno nadopunjuju, i skladno surađuju. To bogatstvo ritma i melodije plesačici daje i slobodu. Muzika nam diktira pokret, ali orijentalna plesačica može odabrati koji će instrument pratiti, da li će pratiti melodiju ili ritam. Od onoga što joj je nametnuto glazbom, naći će svoj izražaj, što joj godi, što joj odgovara ili joj je potrebno da izrazi u tom trenutku. Plešući na istu pjesmu više puta, Morgan Le Faye može vidjeti i da u istim zadanim okolnostima, u istom ritmu života, ona može pratiti i svoj ritam, uklopiti ga u strujanje muzike koje je ipak izvan njene kontrole. Orijentalnoj muzici ne možemo nametnuti svoj ritam, ali ga zbog njene slojevitosti možemo lako uklopiti. Morgan Le Faye pleše orijentalni ples u svojoj izvornoj formi, kao improvizaciju, i shvaća da je način života koji njena duša traži, koliko god se činio neobičan i neusklađen, moguće ostvariti u ovom svijetu. Shvaća da njen jedinstven izražaj obogaćuje svijet, nadopunjuje ga, i bez nje i njenih osobitosti, svijet ne bi bio isti.

S druge strane, suradnja plesačice i bubnjara može Morgan donijeti baš to iskustvo, nametanja svog ritma. U takvoj improvizaciji, i suradnji, plesačica bubnjaru može svojim pokretima sugerirati što želi plesati, i pustiti njega da prati njene želje i potrebe.

Koristile smo The Goddess Oracle, Amy Sophia Marashinsky & Hrana Janto