Lazarev:

O kretanju i hodanju

 

Govorio sam što je zdravlje, to je energija. Osnovna energija dolazi iz ljubavi. Mi dobivamo dva oblika energije: vanjsku – preko hrane, i unutarnju – preko ljubavi; to je osnovna energija koja hrani našu dušu. Ona u principu hrani i našu svijest i naše tijelo. Ako te glavne energije nema – tijelo umire, što god da jedemo, čime god da se hranimo – naše tijelo će umrijeti. To je sve. Znači osnovni problem je dobivanje te najviše energije.

Kada je umro akademik Lihačev, on je umro u 94 godini, novinari su pitali njegove kćeri: „Recite nam u čemu je tajna dugovječnosti vašeg oca?“ Jer, on je više od deset godina živio u konclogorima. Prošao je kroz jezive životne uvjete, u kojima je većina ljudi pomrlo. Zatim represija, rat…. To jest, uvjeti u kojima je živio su bili izuzetno teški, a on u principu, nije ni bolovao. Kako je to moguće? I kćeri su otkrile jednostavnu stvar. One su rekle da se otac nije bavio sportom, nije držao dijete, jeo je uobičajenu hranu, i jedino čime se od drugih razlikovao je bila svakodnevna dvosatna šetnja. To je sve.

Uzgred, povodom šetnje, preporučujem vam da što više hodate, jer nikakve tablete, nikavi lijekovi vašu energiju ne mogu podići i natjerati je da djeluje. A kada hodate, energija se pokrenula. Pokrenula se energija, krenulo je čišćenje, obnavljanje organizma.

 

Potrebno je razumjeti još jednu jednostavnu stvar. Civilizacija koja živi sviješću ne može obuhvatiti veće vremenske periode – samo ih osjećaj može obuhvatiti. Naša civilizacija smatra da je ona lijepa, da se razvija i misli u pojmovima 10, 20 godina. Ali, da se prisjetimo. Koliko dugo ljudi žive na Zemlji? Milijun godina, sto milijuna. Što su naši preci stotine milijuna godina radili? Čime su se bavili čitav život? Glavno što je? KRE-TA-NJE! I pogledajte sada. Ako smo se stotine milijuna godina kretali i davali (trošili) fizičku energiju hodajući – kakav zaključak možemo izvesti? Zaključak je jednostavan. Svi naši organi počinju normalno raditi, i uključuju se tijekom hodanja. Zanači, ako hodanje isključimo, dolazi do gašenja funkcije svih organa. Nervni sistem, perferni, počinje postepeno slabljenje rada bubrega, počinje slabljenje rada jetre, organizam skuplja šljaku, truje se, sastav krvi se mijenja itd, itd. Nastaju kronične bolesti koje se pokušavaju prilagoditi niskoj energiji organizma. Prema tome, sve u svemu, čovjek koji se trudi da daje više energije, on, elemetarno sebi stvara veliku rezervu zdravlja. Zato je hodanje, smatram, neophodno.

Sada se postavlja sljedeće pitanje. Po čemu se hodanje razlikuje od vježbanja u sportskim salama? Jučer sam govorio da je najkorisniji rad, radi koji vas liječi – to je rad koji nema nikakav cilj. Tada je vaša radost – radost davanja energije. Ako što više radite imate veću plaću, tada se ne radujete energiji koju dajete, već novcu koji dobijate. I tada se vi ne povezujete s glavnim principom Univerzum, već sa sporednim (djelimičnim) materijalnim. I to već predstavlja smanjenje vaše energije, interesa. Zato rad koji polazi samo iz osjećaja radosti, bez nagrade, taj rad predstavlja zadovoljstvo.

I ja sam shvatio: nikada ne gledaj katove po kojima hodaš (penješ se). Idi i raduj se. Radosti nema – prestani. Isto je tako i s hodanjem. Ako ste uključili štopericu i rekli: Dobro, danas ću hodati dva kilometra, a sutra dva i sto metara“ i krenuli, cijelo zadovoljstvo je nestalo.

– S.N. Lazarev

(Moskva, seminar, 30.11.2008.)