Ako želimo postići kvalitetnu promjenu u životu moramo upoznati emocije.
U praksi realnost je puno drugačija. Veća brojka ljudi nije svjesna svojih emocija jer nema razvijenu svijest o njima. Zbog toga dolazi do iskrivljene slike realnosti. Sam razvoj događa se kroz emocionalno doživljavanje unutarnjeg svijeta, a ne kroz racionalno analiziranje.
Češći je slučaj racionaliziranja života zbog čega dolazi do nerješivih problema koji nisu vidljivi na površini. Postavljanje prema životu da je sve u redu dolazi zbog toga što se život iz analizira na način da tako i izgleda, ali u suštini stvari nije tako. Um je nevjerojatno sposoban stvoriti sliku života kakva njemu odgovara – bez problema, u savršenom redu i skladu. Tada to postaje uzrok pretjeranog potiskivanja i nesuočavanja sa stvarnošću.
Pretjerana racionalna analiza je uvijek povezana sa strahom od suočavanja s vlastitim emocijama.
Nemogućnost komuniciranja s vlastitim emocijama povezana je s dugogodišnjim zanemarivanjem emocija. Prečesto zaobilaženje i odvajanje od onoga što se osjeća dovodi do "emocionalnog invaliditeta". Uzrok potiskivanja emocija može biti višestruk – traume, intenzivni i jaki događaji ili odvajanje na nekom nivou od bitnih osoba u djetinjstvu.
Obično potiskivanje započne u djetinjstvu pa se ta potisnuta masa manifestira kroz cijeli život, osim u slučaju ako se ne razriješi. Kad se nešto potiskuje, uvijek se radi o nesposobnosti suočavanja s tim što se ispoljava. Trenutak u kojem je došlo do potiskivanja emocija uvijek je pretežak i prejak da bi se dijete moglo s njim nositi. Zbog toga i potiskuje.
Potiskivanje emocija prisutno je kod svih. Jedina razlika je u kolikoj mjeri se ono pojavljuje u pojedinačnom slučaju. Ne kontaktiranje s vlastitim emocijama znak je nezrelosti. Emocionalno nezrela osoba nije sposobna uživjeti se u svoje osjećaje i razviti samopoštovanje, a kamo li suosjećati s tuđim osjećajima.
Emocionalna nezrelost nije rijedak slučaj i nju je moguće izliječiti.
Kako?
Komunikacijom sa tijelom i emocijama.
1. Potrebno je uvesti u praksu svakodnevno promatranje vlastitih emocija
2. Kombinirati ju s radom na fizičkom tijelu koji zahtijeva svjesnost istog
– ples, masaže , pilates, streching , plivanje, hodanje, jogging.
Problem kod emocionalne nezrelosti je u reagiranju i prepoznavanju samo one površinske emocije, bez mogućnosti zadiranja u dubinu emocionalne strukture. To znači da je prepoznavanje emocija određeno onom najsnažnijom emocijom, koja će dovesti do burne reakcije i izazivanja većeg sukoba nego što je potrebno. Primjerice, reagiranje ljutnjom može imati kao dubinski uzrok osjećaj odbačenosti ili reagiranje tugom može biti uvjetovano strahom koji se nalazi u dubini priče. U svakom slučaju prvotna emocionalna reakcija ne mora biti isključivo ona prava.
Svatko posjeduje emotivne obrasce s kojima živi gotovo cijeli život, kao i one koji se povremeno javljaju. Puno je teže osvijestiti emotivno stanje u kojem se konstanto živi od onog koje se povremeno javlja. Što je emocija nastala ranije, to ima jače mehanizme obrane kad dođe u svijest. Nije ju moguće zadržati dugo u svijesti jer se digne mehanizam koji će ju vratiti odakle je i došla.
Kako prepoznati nedostatak kontakta s emocijama?
- Postoje teškoće u verbaliziranju emocija
- Očekivanje brzih rješenja usmjerenih na vanjske čimbenike
- Racionalizacije izvanjskih situacija
- Ne imanje svijesti o vlastitim emocijama i uvidima koje one daju
- Teškoće u prepoznavanju sjećanja koja nisu dostupna racionalnoj analizi
- Neprihvaćanje odgovornosti za vlastite emocije
- Nerazlikovanje zrelih od nezrelih emocija
- Izbjegavanje pričanja o emocionalnim doživljajima
...i još...
- prepoznavanje isključivo površinskih emocija
- nesposobnost odvajanja vlastitih emocija od vanjske situacije
- nemogućnost kontakta s dubljim nivoima emocija
- neprepoznavanje uvjerenja koja leži u podlozi određenih emocija
- racionalno doživljavanje svoje unutrašnjosti
Osoba koja je svjesna emocija ima veću mogućnost emocionalnog rasterećenja i emocionalne zrelosti. Ona ne skriva svoje osjećaje pod velom brojnih obrambenih mehanizama.
Emocionalna zrelost je stanje emotivne stabilnosti i odgovornosti. Da bi se postigla potrebno je ostvariti komunikaciju sa tijelom, jer ono predstavlja emocionalni, čisti papir koji upija sve što se u i oko čovjeka događa.