Osjećam strah od novog korona virusa

Kako se nositi s tim?

Strah je intenzivan i neugodan osjećaj koji nastaje uslijed opažanja ili očekivanja stvarne ili zamišljene opasnosti ili prijetnje. To je prirodna, našom genetikom određena reakcija. Riječ je o jednoj od primarnih emocija (kao što su to i sreća, tuga, iznenađenje, ljutnja i gađenje), njeno izražavanje nije naučeno i gotovo se u svim kulturama izražava na sličan ili isti način.

Strah ima svoju funkciju. Potiče nas na obranu od onoga što u nama izaziva strah, podiže našu spremnost i pozornost prema onome što ga izaziva. Postoji cijeli raspon intenziteta osjećaja straha, a pretjerani strah i panika spadaju u one koje valja nastojati izbjeći jer nisu korisni. Dapače, vrlo su iscrpljujući i najčešće dovode do pogrešnih odluka i nepromišljenih ponašanja. Pojava novog korona virusa u mnogima od nas izazvala je strah, kod mnogih i vrlo jakog intenziteta (paniku). Kako strah ne bi upravljao nama (što nije poželjno) morali bismo mi naučiti upravljati njime.

Moramo biti svjesni da se svakodnevno koristimo „mentalnim prečicama“ pa tako prije registriramo i pamtimo one informacije koje su ključne za preživljavanje. U tom procesu veću pažnju pridajemo informacijama npr. o broju oboljelih, broju umrlih, širenju virusa i sl., a zanemarujemo one o broju osoba koje imaju lakše simptome, broju ozdravljenih osoba, mjerama koje su se pokazale dobrima i sl. Kad gledamo ili slušamo vijesti važno je da smo toga svjesni i da svoju pažnju nastojimo usmjeriti i na pozitivne informacije.

Također, naša je sklonost u procjenjivanju opasnosti različita i u velikoj ovisnosti o tome je li riječ o nečem novom i nepoznatom. Nove, nepoznate prijetnje skloni smo precjenjivati u odnosu na one moje su nam poznate od prije. Što manje znamo o određenoj prijetnji naš je strah u odnosu na nju veći. U strahu su oči velike, kaže jedna narodna poslovica. To znači da u strahu vidimo i ono čega realno nema što utječe na naše ponašanje. Postajemo nerazumni, impulzivni, hvata nas panika, stvaramo razne pretpostavke, razina samokontrole vrlo nam je niska(ili je nema)…

Kako bismo ovladali strahom, u ovom slučaju od korona virusa
preporučamo:

kontinuirano pratiti provjerene i vjerodostojne izvore informacija (ne pretjerivati, ne činiti to stalno),
osvijestiti svoju stvarnu izloženost riziku (razgovarati o tome s osobom koja je po prirodi racionalna i staložena ili s nekom stručnom osobom ako smo u prilici) jer na taj način smanjujemo mogućnost doživljavanja rizika na nesvjesnoj i instinktivnoj razini i povećavamo mogućnost racionalnijeg i konstruktivnijeg pristupa i reakcije prema mogućoj opasnosti, riziku, izloženosti ili sl.,
osvijestiti svoje osjećaje i podijeliti ih s nekim, svi osjećaji su legatimni i imaju neku svoju svrhu,
razmisliti „što ja mogu učiniti u ovoj situaciji“, kojim to ponašanjima i mjerama opreza mogu doprinijeti smanjenju rizika, zaštititi sebe i svoje bližnje, ponijeti se odgovorno prema sebi i prema drugima,
sve navedene odluke donositi na temelju provjerenih i vjerodostojnih informacija (iz službenih izvora, od strane stručnih osoba, nikako na temelju glasina puštenih preko društvenih mreža i sl. ),
izbjegavati druženje i razgovor s osobama koje su sklone negativizmu, panici, kukanju i sličnim ponašanjima,
ne osuđivati, prosuđivati, pretpostavljati…
biti podržavajuć, čovječan i solidaran,
poticati odgovorno ponašanje (prvenstveno vlastitim primjerom),
biti strpljiv (jer strpljen-spašen);