Prosječan stanovnik planete nam Zemlje mogao bi pomisliti kako je znanost jedna homogena zajednica mudrih, prosvjećenih, visokoobrazovanih, pristojnih, humanističkih nastrojenih i nadasve neovisnih ljudi koja nove ideje dočekuje sa zdravim interesom, kao i zdravim oprezom.

Unatoč emocionalno nabijenim citatima kojima nas se nemilice zasipaju i s kojima se svaki iole human i inteligentan čovjek mora složiti: Ne znam, koje će se oružje rabiti u trećem svjetskom ratu, ali sam siguran da će se u četvrtom ratovati praćkama i kamenjem ...

Puno je teže razbiti predrasudu nego atom (Albert Einstein). jedan dio znanstvenika (osim unutar svoje uske specijalizacije) nimalo se po svojoj zadrtosti, predrasudama i primitivnosti te nedostatku otvorenosti uma ne razlikuje od običnog, „znanošću neprosvjetljenog“ čovjeka. Takav ne prihvaća tuđe mišljenje i ne dopušta da se o znanosti priča na drukčiji način od onog dobro poznatog. On o nepoznatoj temi neće reći: „Ovo je zanimljivo!“ i dublje se upustiti u istraživanje nepoznate teme. Premda će se (teoretski) nazvati nadasve modernim, što bi trebalo značiti i otvorenim za novo, u stvarnom životu izvadit će iz rukava neprovjerenu informaciju iz pete ruke i ispucati rafal poput vojnika: „Borg je rekao... Odbij!“ Po njemu znanost pokriva sve aspekte života i ono što znanost ne može objasniti i na što nema odgovora nije vrijedno i istinito.

Znanost na svojim plećima zapravo iznose oni znanstvenici, koji svojom ogromnom upornošću i plivanjem protiv struje utječu na kakav-takav napredak ljudske vrste, unatoč znanstvenom mainstreamu (ponekad tek za dlaku različitom od razjarene rulje u amfiteatru starog Rima).

Povijest znanosti prepuna je žalosnih priča o znanstvenicima koji su za života bili odbacivani, demonizirani, ismijavani, maltretirani te shodno tome završavali siromašni, izluđeni, bolesni i degradirani.

Primjer 1.

Sredinom 19. st. dr. Semmelweiss uvidio je da je babinja groznica zarazna bolest i da se njena učestalost može drastično smanjiti uvođenjem higijenskih mjera pranja ruku medicinskog osoblja. Nakon te spoznaje, Semmelweis je odmah odredio stroge mjere čistoće i uveo obvezno pranje ruku otopinom klornog vapna prije svakog vaginalnog pregleda. Nakon uvođenja te mjere u Bečkoj bolnici smrtnost je u roku nekoliko tjedana pala s 12% na 3%. (Izvor: Pliva)

Naivni građanin kugle Zemaljske pomislio bi: „O, fino, liječnici su mu sigurno bili zahvalni na tome!“ Manje poznata je činjenica (naravno, o tome se ne govori!) da Semmelweis kolege liječnike nikako nije mogao uvjeriti u ispravnost svojih postavki. Iscrpljen neprestanim borbama duševno je obolio i 13. kolovoza 1865. umro u Zavodu za umobolne u Doblingu kraj Beča, i to od infekcije koja se razvila kao posljedica ozljede na prstu. (Izvor: Wikipedija) Ukratko,

Semmelweissovte tvrdnje (premda netočne u nekim elementima, ali korisne, na kraju od većeg utjecaja nego što je i mogao zamisliti!) došle su u konflikt s onovremenim znanstvenim i medicinskim znanjem, pa su njegove ideje odbačene jer nije mogao ponuditi njima prihvatljivo objašnjenje za svoje otkriće. Tek 1860. uvodi se sterilizacija (Pasteur), nakon toga dezinfekcija, asepsa, 1880. klasično kirurško pranje ruku, 1890. predlaže se uporabu kirurških rukavica, itd. Itd.

Primjer 2.

Skorbut je opasna bolest koja nastaje zbog nedostatka vitamina C u prehrani. Prije nekoliko stoljeća skorbut je bila smrtonosna bolest, osobito kad se plovilo brodom koji nije bio opskrbljen hranom koja sadrži vitamin C. Skorbut je bio raširen osobito u Europi, Americi i Aziji. Bolest se znatno prorijedila kada je James Cook (1728-1779) zapovjedio da svi brodovi budu opskrbljeni hranom koja ima puno vitamina C. Za prevenciju treba uzimati što više voća i povrća koje sadrže puno vitamina C (citrusno voće, brokula, rajčica...). (Izvor: Wikipedija).

Manje poznat podatak je da je 1535./1536. francuskom istraživaču Jacquesu Cartieru zaglavljenom na rijeci St. Lawrence i desetkovanom skorbutom Indijanac (Irokez) pokazao jednostavan lijek za skorbut. Koru i iglice bijelog bora – bogati vitaminom C - umiješali su u piće, što je dovelo do brzog oporavka.

Cartier piše: „... had all the doctors of Louvain and Montpellier been there, with all the drugs of Alexandria, they could not have done so much in a year as did this tree in eight days... „ (Izvor: fao.org The Voyages of Jacques Cartier, 1536)

Medicinski autoriteti nisu priznali znanje „neukih domorodaca“ pa je moralo proći dvjestotinjak godina prije nego što je medicina otkrila uzrok skorbuta (nedostatak vitamina C). No, „neuki domoroci“ Sjeverne Amerike znali su o tome mnogo, mnogo prije. Naravno, nisu znali o vitaminu C, ali su znali da iglice određenog drveta liječi određene simpotme eksperimentirajući tisućama godina.

Primjer 3.

Akupunkura Po Wikipediji akupunktura još uvijek spada u alternativu (šarlatanstvo), premda je Svjetska zdravstvena organizacija priznala akupunkturu kao službenu metodu 1978. Današnji zapadnjački znanstvenici prihvaćaju da akupunktura zaustavlja bol, ali ne mogu objasniti zašto. Poznato, zar ne? Sva sreća da ima liječnika koji mainstream ne shvaćaju previše ozbiljno, pa recimo kod nas „već“ 1979. dr. Kiseljak završava tečaj akupunkture. Iste se godine otvara ambulanta za akupunkturu, koja ubrzo prerasta u ambulantu za liječenje boli. Treba posebno naglasiti dalekovidnost prim. dr. Kiseljaka koji se problemom boli počeo baviti u vrijeme u kojem su i akupunktura i bol bili neshvaćena područja medicine. Samo upornošću, skromnošću i sistematičnošću u stručnom radu uspio je održati ambulantu koja je bila među prvima u bivšoj državi. Izvor: Opća bolnica Karlovac

Nova istraživanja otkrivaju njezin način djelovanja, koji nam je dugo vremena bio nepoznat. Koristi se u kombinaciji s dijagnostičkim tehnikama u liječenju neuroloških, reumatskih, alergijskih i mnogih drugih bolesti. Iako je dočekana sumnjičavo, njezinih pristaša je iz dana u dan sve više. Kineski medicinari postavljaju dijagnozu na temelju anamneze, te fizičkog pregleda. Pri uvodnom razgovoru s pacijentom su vrlo strpljivi i raspituju se i o zdravlju roditelja, braće i sestara, te predaka. Fizički pregled obuhvaća dijagnosticiranje pulsa na objema rukama pri čemu također razlikuju 12 vrsta (3 duboka i 3 plitka na svakoj ruci); pregled jezika koji svojim oblikom, bojom i mrljama odaje stanje probavnog sustava; pregled očiju tzv. iridologija...

Akupunktura se koristi u Kini najčešće pri anesteziji, pa danas od zapadnih doktora upravo anesteziolozi imaju praksu proučavati tu tehniku. Tamošnji medicinari njome liječe i zarazne bolesti. S vremenom je zamijećeno da pomaže pri mnogobrojnim neurološkim bolestima, kao što su glavobolje (cephalgie), myalgie, multipla skleroza, paralize i dr. Odnedavno se sve češće primjenjuje u liječenju ovisnosti. (Izvor: mojdoktor.hr)

Nema tu nikakvih tajni, osim čovjekovog neznanja. Sve nefizikalne pojave kad se objasne, postaju fizikalne' (Nikola Tesla)