|
Redovito provođenje vježbi izdržljivosti koristeći vožnju biciklom, plivanje, hodanje rezultira velikim kardiovaskularnim, mišićnim i metaboličkim prilagodbama koje vode povećanju radnih kapaciteta i izdržljivosti, a kod toga i pozitivni učinak na srčanu frekvencije i krvni tlak. Te adaptivne koristi počinju rasti kod vježbanja gdje je srčana frekvencija 60 % maksimalne, 30 minuta, četiri puta godišnje.
Srčani sustav
Glavni čimbenik u povećanom kapacitetu vježbanja s aerobnim vježbama, je povećanje minutnog volumena srca, količine krvi koju srce izbaci u jednoj minuti. Kod mlađih i sredovječnih muškaraca i žena, ovo povećanje minutnog volumena srca igra veću ulogu u povećanju izvedbe vježbanja, nego što ima povećano iskorištavanje kisika u skeletnim mišićima. Kako se maksimalna srčana frekvencija ne mijenja, a može biti čak i manja, u vremenu treninga, za povećanje minutnog volumena jedino je odgovoran veliki udarni volumen, količina krvi koja se izbaci u jednom srčanom udarcu. Minutni volumen srca = udarni volumen x srčana frekvencija. Povećanje udarnog volumena je posljedica hipertrofije lijeve klijetke (sportsko srce) i povećanja kontraktilne sposobnosti srca, vjerojatno posredovanjem autonomnog živčanog sustava.
Skeletni mišići
Skeletni mišići čine više od polovice tjelesne težine kod vitke osobe. Ove mišićne stanice sadrže dvije bjelančevine – aktin i miozin – koje stimulirane živčanim impulsima, u kemijskom međudjelovanju, skraćuju mišićno vlakno.
Postoje dva tipa mišićnih vlakana: tip I., ili sporotrzajna, i tip II. ili brzotrzajna. Sporotrzajna vlakna su efikasnija, jer koriste i masti i ugljikohidrate za energiju i ona su glavna mišićna vlakna koja koriste 70 – 80% VO2 max. (naknadno objašnjenje). Brzotrzajna vlakna, su nasuprot, manje efikasna i koriste uglavnom glikogen kao gorivo, a sudjeluju u sprinterskim aktivnostima gdje se sportaš približava 100% svojih sposobnosti. Iako omjer sporo i brzotrzajnih vlakana uglavnom ovisi o genetskim čimbenicima, ovaj omjer može se postupno mijenjati (često godinama), s tekućim programom treninga.
Dok se vozi bicikl, tijelo je u dobrom, rasteretnom položaju sjedeći u sedlu, pa suprotno od trčanja, nema stresa na zglobove nogu, što dovodi do smanjenja ozljeda prenaprezanja.
Potrošnja kisika
Potrošnja kisika u mišićima, izražena kao VO2, govori o količini kisika koji se potrošio za stanični metabolizam i proizvodnju energije kroz određeno vremensko razdoblje. Maksimalna potrošnja kisika,VO2 max. je osobna gornja granica aerobnog, o kisiku, ovisnog metabolizma. Ona ovisi o nekoliko čimbenika koji uključuju kapacitet pluća, srčanu frekvenciju, broj crvenih krvnih zrnaca i njihov sadržaj kisika odnosno hemoglobina, i sposobnost mišića za preuzimanje kisika iz krvi. Povećana sposobnost radnog mišića za preuzimanje kisika iz krvi, je zajedno s povećanjem minutnog volumena srca, glavni čimbenik u povećanju VO2 max. kod treniranja. Povećana sposobnost mišića za prihvat kisika iz krvi je rezultat povećanja broja i veličine mitohondrija i povećanja aktivnosti metaboličkih enzima u mišićnim stanicama, te povećanja broja kapilara koje opskrbljuju mišićne stanice. Ukupan rezultat je povećanje količine kisika koji se preuzme iz krvi, u jednom prolazu kroz mišić (arterijsko-venska razlika kisika). Kada je naprezanje veće od VO2 max., stanični zahtjevi za energijom prestižu sposobnost kardiovaskularnog sustava za isporuku kisika, počinje kisik neovisna ili anaerobna prizvodnja energije. To nije samo manje učinkovito, s mnogo bržim gubitkom pričuva mišićnog glikogena, nego i rezultira stvaranjem laktične kiseline i drugih kiselih metabolita, koji konačno ograničavaju učinak zbog umora i pojave bola u mišićima, čak ako i adekvatne pričuve glikogena ostanu. Razgradnja laktične kiseline, nakon što kisik opet postane dostupan, je odgovorna za “dug kisika” ili fazu oporavka, koja slijedi anaerobne vježbe.
Sve navedeno čini svakodnevni život kvalitetnijim i značajno smanjuje rizike kardiovaskularnih bolesti, danas ubojice broj jedan. Treba također napomenuti osjećaj zadovoljstva nakon fizičkog treninga. Taj osjećaj nije samo mentalni, nedodirljiv, nego se javlja zbog otpuštanja određenih molekula u mozgu, endorfina, čija su meta opioidni receptori na centrima ugode u mozgu, u limbičkom sustavu i mezencefalonu.
I na kraju, ali ne i manje važno, vožnja biciklom je sjajan način gubitka tjelesne težine. To također smanjuje rizik od kardiovaskularnih bolesti i istovremeno se dobiva emocija dobrog osjećanja uzrokovana gubitkom suvišnih kilograma i bolje tjelesne figure.
|
bglavac
edin.kecanovic
