Vjerovali ili ne: Celulit ’91. - 100 godina celulita
Sve o celilitu i borbi protiv njega
Proljeće je došlo i sve počinje ispočetka. Svake godine u ovo doba, s toplim vremenom i laganijom odjećom koja otkriva više, klijentice vas počinju opsjedati pitanjima o celulitu, o lokalnim zadebljanjima, jastučićima, koži koja je više nalik na narančinu nego na breskvinu koru ... i očekuju od vas sve moguće savjete kako bi spremne dočekale ljeto koje će daleko nemilosrdnije otkriti i ono što proljetne haljine još i mogu sakriti.
Naravno, kome će se sa svojim nevoljama i obratiti nego vama jer upravo vi možete ne samo odgovoriti na većinu njihovih pitanja, nego ih i najbolje savjetovati, pružiti im najdjelotvorniju njegu i pomoći da postanu vitkije.
Što je celulit?
Prije svega, svakako valja podsjetiti da celulit nije bolest nego sekundarna spolna oznaka osobita ženama.
Malo povijesti
Već nekoliko godina ova tema privlači ne samo zanimanje kozmetičarki i njihovih klijentica, nego i liječnika širom svijeta. Teorije se rađaju i ubrzo bivaju srušene još novijima, ništa prihvatljivijima od starih.
Napomenimo, za početak, da naziv celulitis ili celulit, koji je prvi put upotrijebio Hogner 1891. godine, nije primjeren jer ta riječ doslovce znači ″upala stanice″, dok u pojavi o kojoj je riječ nema nikakvih upalnih procesa u potkožnom tkivu.
Dugo se smatralo da je celulit posljedica polimeriziranja mukopolisaharida u vezivnom tkivu što bi, navodno, bilo uzrokom začepljenja i opće skleroze tkiva. Naime, toksini koji se u normalnom stanju organizma otpremaju, postaju ″zarobljeni u mreži″ stanica koje se s vremenom pretvaraju u neprohodnu prašumu.
U tom slučaju s jedne strane dolazi do nakupljanja vode, a s druge strane, do prekomjernog nakupljanja masnoće u adipocitima, tj. masnim stanicama koje u zdravom stanju pospješuju otpuštanje masnoće u krv.
Kasnije, 1976. godine, nova istraživanja otkrila su da: - s endokrino - metaboličkog gledišta, celulitična žena nije nimalo različita od necelulitične; - pri mikroskopskom ispitivanju ustanovljeno je da se celulitično tkivo nimalo ne razlikuje od masnog tkiva; - pod elektronskim mikroskopom je utvrđeno da se niti infrastruktura masnog i celulitnog tkiva nimalo ne razlikuju; - kemijska analiza je otkrila da je sastav masnog i celulitnog tkiva istovjetan, naime oba tkiva sadrže jednako lipida (masnoća), protida (bjelančevina) i vode.
Godine 1978, istraživanja Currija i suradnika provedena u Centru za molekularnu biologiju u Milanu, u okviru kojih su izvedene brojne biopsije celulitnih tkiva, donijela su novu potvrdu činjenice da se stopa mukopolisaharida u celulitnom tkivu ne razlikuje od one u zdravom tkivu, te su nadopunjeni raniji zakIjučci. Dakle, obilježja celulitnog tkiva jesu: - proširenje kapilarnih membrane; - povećanje obujma vezivnih vlakana i kolagenskih venula; - učahurenost adipocita; - biokemijske promjene masnih trigliceridnih kiselina. Celulit je dakle nenormaIna promjena potkožnog tkiva izazvana poremećajem in situ, dakle lokalnog je karaktera.
Celulit ukratko
Normalno stanje
Masne stanice, adipociti, često se poistovjećuju s energijskom zalihom organizma, dakle one imaju sposobnost uskladištenja masnoće, koju djelovanjem enzima oslobađaju u vidu slobodnih masnih kiselina. Taj se proces naziva lipoliza.
Stanice smještene u hipodermi skupljaju se u manje nakupine omeđene potpornim odnosno vezivnim tkivom, slično okancima mreže. Upravo u tom potpornom tkivu nalaze se žilice koje omogućuju izIučivanje staničnog otpada i dovođenje kisika neophodnog za funkcioniranje stanice.
Poremećeno stanje
Kad adipociti uskladište prekomjerne količine masnoće i toksina, tkivo postaje celulitno, odnosno tako nastale masne nakupine, lobule, postaju sve tvrđe i kao vidljiva posljedica se pojavIjuje ono što obično nazivamo ″narančinom korom″.
Problem celulita je ciklična pojava. Preopterećene lobule pritišću krvne žilice koje više ne mogu obavljati svoj zadatak dovođenja kisika u tkivo a tako niti svoju ulogu otpremanja toksina. Drugim riječima, celulit je poremećaj fiziologije potkožnog vezivnog tkiva sa slijedećim obilježjima: lokalni suvišak masnoće, gomilanje vode i toksina, a sve to zatvara mreža vezivnih vIakana te nastupa insuficijencija (slabost), nedostatak krvnog i limfnog optoka što dovodi do cirkulacijske staze - potpunog zastoja optoka.
Prva otežavajuća okolnost - zadržavanje vode
Dakle, sve počinje poremećajima normalne mikrocirkulacije, a to uzrokuje zadržavanje vode u tkivu.
Normalno stanje
Mikrocirkulacija krvi, dakle optok krvi u sitnim površinskim žilicama, ima dvostruku ulogu: - dovodi hranjive sastojke i kisik u kožno tkivo; - odvodi otpatke metabolizma i masne kiseline.
Poremećeno stanje
Kapilarna mreža koja dovodi kisik i hranjive sastojke u tkivo više ne obavIja taj svoj zadatak.
Mnogi činioci: nedostatak tjelesne aktivnosti žena koje žive u gradu, pretople kupke, sjedenje prekriženih nogu, nedostatak sna i neuravnoteženo stanje organizma zbog uzimanja alkohola i duhana, a mogli bismo ih svrstati pod zajednički nazivnik ″način života″ glavni su uzročnici ove smetnje.
Sve to ima za posljedicu proširenje kapilara koje propuštaju previše vode u tkiva te dolazi do gomilanja vode u staničnoj okolini. Mikrocirkulacija je dakle ometena, otpaci metabolizma ne mogu se njome otpremati pa se voda trajno zadržava.
Druga otežavajuća okolnost – skladištenje masnoća
Loše prokrvljeno vezivno tkivo gubi na osobinama te adipociti počinju gomilati pretjerane količine lipida u obliku triglicerida.
Normalno stanje
Adipociti, stanice specijalizirane za uravnotežavanje zalihe lipida u vezivnom tkivu, ″rezervoari energije organizma″, lipide prerađuju u hranjive energetske spojeve.
Poremećeno stanje
Vezivno tkivo zahvaćeno sklerotičnim promjenama zbija kolagenska vlakna koja se iz potpornja tkiva pretvaraju u nepropusne prepreke.
Te promjene odvijaju se u tri faze:
u prvoj fazi adipociti se skupIjaju u veće ili manje kolonije; potom slijedi faza povećanja obujma tih nakupina, što za posljedicu ima poremećaje u strukturi tkiva; u posljednjoj fazi, adipociti bivaju potpuno "zarobljeni" vezivnim vIaknima tako da postaju sve manje sposobni prerađivati lipide u energiju. Nakupine se pretvaraju u tvrde čvoriće, nodule, i vezivno tkivo se razgrađuje.
Uloga mikrocirkulacije
U hipodermi, najdonjem sloju kože, koja se stručno naziva i adipoznom supkutanom panikulom, nalaze se, kako smo vidjeli, adipociti (masne stanice) te vrlo razvijen i složen sustav krvnih žila.
U toj zoni, dugo smatranoj pukim skladištem masnoće, danas su otkrivene bogate metaboličke aktivnosti u kojima glavnu ulogu igra mikrocirkulacija krvi.
Naime, poznato nam je da velike krvne žile tvore vrlo razvedeni sustav koji završava mnoštvom sitnih kapilara čiji je zadatak hraniti i dovoditi kisik u okolna tkiva te tako održavati postojanu temperaturu kože.
Međutim, pod utjecajem izvjesnih činilaca (pogrešnog načina prehrane i života - mnogo sjedenja), događa se da se mikrocirkulacija ne odvija kako treba, kapilare se šire, voda se nakuplja u međustaničju te se stvara celulit.
Sustav stvaranja i rastvaranja masnih zaliha
Adipociti su skladište masnoća u vidu triglicerida koje organizam koristi kao ″gorivo″ na isti način kao i šećere. Kad organizam osjeti potrebu za energijom, otpočinje složeni proces koji završava otpuštanjem masnoća u krvotok u obliku slobodnih masnih kiselina.
Dakle, proces rastvaranja zaliha masnoća zapravo je lančana reakcija.
Kad se pojavi potreba za energijom, tzv. neuromedijatori, primjerice noradrenalin i adrenalin, podražavaju adipocitne receptore i izazivaju sintezu ciklične AMP molekule. Ta molekula je odgovorna za lipolizu, tj. za preobrazbu triglicerida u slobodne masne kiseline. Intenzitet lipolize ovisi o količini ciklične AMP u adipocitu.
Mnogi testovi pokazuju da adipocit i u slučaju celulita zadržava sposobnost sintetiziranja ciklične AMP, ali da ta funkcija zamire zbog toga što adipocit postaje neosjetIjiv na podražaje neuromedijatora. Ciklična AMP luči se dakle u nedovoljnim količinama i mehanizam razgradnje masnih zaliha postaje praktično neaktivan.
Usporedno se odvija više procesa
Stvaranje celulitnih nodula uvijek izaziva i razaranje okolnog vezivnog tkiva, proces sličan preranom starenju. Takvo tkivo narušene strukture pruža odlično tlo za brzi povratak celulita poslije tretmana. To ujedno pomaže da bolje razumijemo globalni mehanizam nastanka celulita u kojem sudjeluje i međusobno se nadovezuje i pospješuje nekoliko procesa: - stvaranje celulitnih nodula nagomilavanjem triglicerida u veće ili manje, zbijenije ili manje zbijene, više ili manje abnormalne nakupine adipocita, pri čemu te abnormalnosti, odnosno poremećaji strukture, mogu sezati čak do neorganiziranog raspadanja u peroksidirane masnoće.
Adipocitne nakupine zatvara čvrsta vlaknasta ljuska, a to pak za posljedicu ima slijedeće: - poremećaje funkcioniranja povratnog cirkulacijskog sustava te zbog toga zbijanje u snopiće krvnih žilica i živčanih vlakana, što pak uzrokuje i limfni zastoj, koji se očituje oteklinama što sadrže vodu i toksine.
Propadanje okolnog vezivnog tkiva koje učvršćuje kožu, uzrokovano je prvenstveno razgradnjom kolagena i elastina, koje ono sadrži, a taj proces pospješuju slobodni radikali koje proizvodi sam metabolizam.
Vrste celulita
Celulit cirkulacijskog i limfnog porijekla s edemom
Ta, najčešća vrsta celulita nastaje zbog nedostatnosti venske ili arterijske cirkulacije uzrokovane nasljednim činiocima, dugim stajanjem, lošim položajem nogu, preuskim trapericama i sl.
Fibroblasti, stanice ″odgovorne″ za kolagen i elastična vlakna, počinju se zbog takvih poremećaja množiti u pretjeranom broju što izaziva stvaranje mukopolisaharidskih lanaca koji se međusobno povezuju nekom vrstom ″Ijepila″ a stručno se nazivaju ″vezanom vodom″. Što su ti lanci dulji, to se više vode zadržava u tkivu.
Ukoliko steknu oblik pužnice ili se počnu upredati, ti lanci pritišću krvne žilice koje osiguravaju povratnu cirkulaciju. Budući da arteriole i dalje dovode hranjive sastojke, nastupa pravi zastoj stanične probave, mogli bismo reći začepljenje stanica, a to može izazvati lokalne upale. Ova vrsta celulita najčešće se gomila u donjem dijelu tijela, od struka do koljena. PojavIjuje se u bilo kojoj životnoj dobi. Klasični simptomi su: teške i katkad bolne noge, mekani celulit ukoliko lagano pritisnemo naslage pod kožom, ostat će bijeli otisak (kasnije pocrveni).
Otvrdli celulit
U tijelu žene ugrožene ovom vrstom celulita, poslije svake menstruacije zadržava se (i pribraja postojećoj) suvišak vode stvorene porastom količine mukopolisaharida. To obilježje kumuliranja vrlo je značajno. Naime, tokom godina se mukopolisaharidi vežu s drugim tvarima i grade vlaknaste elemente koji se pretvaraju u nodule. Celulit ove vrste je vrlo tvrd, čvrsto prianja o mišiće, naročito se često pojavIjuje na bokovima i na vanjskoj strani bedara (″jahačke hlače″).
Masne naslage
Masne naslage su uglavnom psihičkog, a ne genetskog, tj. nasljednog porijekla. Posrijedi je salo u pravom smislu te riječi, gomilano godinama.
U ovom slučaju, svjedoci smo više pojava: - potrebe za jelom; - nedostatak tjelesne aktivnosti.
Osoba jede previše, ne bavi se sportom te se mišići opuštaju, probava se remeti pa se gomilaju masne naslage najčešće na bokovima.
Celulit psihosomatskog porijekla
Ova vrsta celulita vrIo često nastaje zbog loše higijene života. Tako često govorimo o ″civilizacijskim bolestima″ podrazumijevajući pod tim umor, stres, depresiju ...
Zbog šoka, uzastopnih i trajno loših raspoloženja ili nervoze, ravnoteža mozga biva znatno narušena. Naime, razmjena između živčanih stanica odvija se vrlo složenim biokemijskim supstancama čiji broj može dosezati i tisuće, a svaka od njih vrlo je samosvojna. Dovoljno je da se samo jedna od tih vrsta razmjene poremeti i nastupit će smetnja, blokada, koja će za posljedicu imati nadimanje, opstipaciju, bulimiju, teškoće s mokrenjem ...
Ovaj oblik celulita ugrožava cijelo tijelo, a katkad je najizraženiji u predjelu trbuha.
Tri glavna stupnja nastanka celulita
I stupanj
Dovođenje vode remeti strukturu adipocita čiji se obujam povećava tako da oni stvaraju veće zalihe masnoće. Pri oslobađanju masnoća, trigliceridi s plazmom stvaraju emulziju pjenaste konzistencije. U tom trenutku se povećava obujam kože.
U prvom stupnju, dojam "narančine kore" na koži, vidljiv je samo kad kožu stisnemo između palca i kažiprsta.
II stupanj
U takvom tkivu prepunom vode, adipociti se lijepe u nehomogene nakupine, a vlakna kolagena se umnožavaju. Obujam kože još se više povećava. Na bočnom svjetlu ili pri napinjanju mišića već se može zamijetiti dojam narančine kore.
III stupanj
S vremenom, vrlo sporo, u tkivima prepunima vode, kolagenska vlakna učahuruju nakupine adipocita i tako nastaju mikronodule koje sadrže od 30 do 100 adipocita. Više mikronodula okuplja se u makronodule.
Upravo takvo prestrukturiranje adipocita bit će uzrok daljnjeg povećavanja obujma kože, jastučastog, podloženog izgleda njezinih vanjskih slojeva, zbog čega će koža izgubiti gipkost i čvrstoću te najčešće postati bolna na pritisak.
Da je celulit dospio u ovaj stadij prepoznat ćemo po tome što je sada "narančina kora" vidljiva pod bilo kakvim osvjetljenjem pa čak i kad mišići nisu napeti.
Neznatne nakupine u stupnju nastajanja – tanak adipozni sloj
Koža je neznatno otvrdla, neravnine na njezinoj površini bit će vidljive samo ako je uštipnemo: - tkivo je gipko i elastično; - kapilarna mreža je jedva vidljiva i pravilna; - koža je gotovo neosjetljiva na dodir.
Uporne novije nakupine, još ne trajnih obilježja adipozni sloj srednje debljine
Otvrdlost i neravnine na koži vidljive su golim okom: - tkiva su donekle neelastična i tvrda; - kapilarna mreža je vrlo vidljiva, ali pravilna; - koža je prilično osjetljiva na pritisak.
Uporne stare, trajne i duboko usađene nakupine – debeo adipozni sloj s popratnim tegobama (teške noge)
Rošavost (nađi izraz) i velike neravnine na koži vrlo su upadljive i golim okom: - tkiva su nabrekla; - tkiva su neelastična, osjećaju se otvrdnuća; - kapilarna mreža je nepravilna, vrlo vidljiva, mramorasto prošarana; - koža je vrlo osjetljiva i bolna na pritisak; - na koži vrlo lako ostaju otisci.
Nekoliko higijenskih mjera
Upozorite svoje klijentice da ne očekuju čuda, naročito ne ukoliko se za vrijeme tretmana ne pridržavaju osnovnih mjera higijene života.
Savjeta se valja pridržavati od najmlađe dobi: - odreći se dugih kupki toplijih od 34ºC; - usvojiti naviku tuširanja što hladnijom vodom koja će zatezati tkiva i pospješivati cirkulaciju; - izbjegavati saunu i tursko kupatilo; - na praznicima, kupati se u hladnoj vodi, u moru ili rijeci; - izbjegavati bolne masaže i snažno gnječenje koje s vremenom izaziva istezanje kože; daleko će korisnija biti blaga masaža koja opušta; - izbjegavati nagla mršavljenja i debljanja jer će koža tako biti prinuđena ponašati se poput harmonike, a to na kraju neminovno urađa njezinim istezanjem i opuštanjem; - ne nositi tijesnu odjeću jer ona onemogućava prirodno gibanje kože i izaziva njezino omekšavanje; - nakon dugog i uzastopnog sjedenja nastojati provesti što je više vremena u hodanju; - pokušati što češće, a to je bar vrlo dostupna vježba, pješice silaziti i uspinjati se stepenicama; - izbjegavati preopterećenost, umor, stres i pretjerivanja bilo koje vrste; - nastojati se kloniti loših raspoloženja i dosade, tražiti prilike ze opuštanje; - održati dobar san; - voditi uravnotežen život, ne pretjerivati niti sa sportom niti s nekretanjem i sjedenjem; - voditi računa o radu bubrega i crijeva; - održavati redovitu probavu.
Savjeti za vitkost
- tuširati se hladnom vodom koristeći proizvode koji otiru površinski sloj kože, dakle izvode blagi peeling, jer se tako povećava propusnost kože za sredstva njege koja će zbog toga i bolje djelovati; - ne preskakati obroke: dnevno uvijek treba uzimati tri obroka bogata protidima među kojima najvažnije mjesto zauzima zajutrak; - piti 1,5 do 2 litre čiste vode svakog dana, uz dijetu siromašnu masnoćama i ugljikohidratima; - odreći se alkohola, duhana, šećera, što je više moguće izbjegavati životinjske masnoće i brašnaste namirnice; - povećati količinu ribe i povrća bogatog vlaknima u prehrani; - hraniti se zdravo, prirodno, uravnoteženo, lagano, bez mnogo soli, s mnogo vitamina C, jesti polako i opušteno; - usvojiti naviku gimnasticiranja, naročito izvoditi vježbe za gipkost, u ležećem položaju, te što više hodati. Ove aktivnosti poboljšavaju opskrbu kisikom; - izvoditi vježbe disanja, naravno naučiti pravilno disati.
Porijeklo lokalnih naslaga
Što se zapravo događa
Posrijedi je gomilanje vode i toksina na što se nadovezuje povećanje obujma adipoznih stanica. Posljedica je gubitak gipkosti kože, a zbog toga nastupaju i poremećaji krvotoka.
- Povećanje obujma adipoznih stanica - Gomilanje vode i toksina
▼ ▼ ▼
- Poremećaji krvotoka - Smanjivanje razmjene na razini limfnog optoka i žila
▼ ▼ ▼
- Gubljenje gipkosti kože - Smanjenje razmjene na razini krvotoka i krvnih žila
Ove pojave, budući da se nadovezuju jedna na drugu i međusobno pospješuju, dovode organizam u situaciju svojevrsnog zatvorenog kruga sa sve težim posljedicama.
Nedostatnost, tj. deficijencija krvotoka, lokalno uzrokuje sniženje vanjske temperature kože, koža dakle postaje hladnija nego je normalno.
Uzroci
O uzrocima ovih pojava izrečeno je mnogo pretpostavki, sve su dakako vjerodostojne, ako ne i izvjesne: - preobilna te posebice neuravnotežena prehrana s previše masnoća, škroba, šećera, alkohola, duhana i kemikalija, lijekova; - pomanjkanje tjelesne aktivnosti što uzrokuje nedostatak kisika u organizmu; - Ioša respiratorna razmjena, tako malo nas zaista zna disati; - loša cirkulacija još otežana nošenjem pretijesne odjeće, na prvom mjestu traperica, pojaseva i steznika; - loša probava i njezina nužna posljedica, zatvor; - nervoza, nezadovoljavajući afektivni život, psihičke smetnje; - nasljeđe koje se nažalost prenosi ženskom linijom ne preskačući nijedan naraštaj; - hormonski poremećaji česti u pubertetu, trudnoći, menopauzi ili uzrokovani uzimanjem pilula.
Članak je objavljen u časopisu Kozmetika maksima, broj 2/1991.
Pa je shodno tome i celulitu sada 117 godina.
Vaša Zorica Blagaić