Virus gripe

Kao što je rečeno u uvodnom odlomku, puno je panike oko pandemije gripe generirano putem medija. Na stranu činjenica što to ide na ruku proizvođačima lijekova i cjepiva, sama etičnost takvih halabuke je dvojbena. Često se priziva sjećanje na slavnu španjolsku groznicu, koja je poharala svijet u doba velikog ratnog siromaštva. Današnji razvijeni svijet je daleko bolje uhranjen i opremljen simptomatskim lijekovima (poput lijekova protiv povišene temperature, protiv kašlja, protuupalne lijekove…) nego u ono doba. Svaka gripa odnosi žrtve, premda smrtni slučajevi od gripe nisu više toliko učestala pojava. No, statistički se takvi smrtni slučajevi zbivaju. Često su i posljedica odveć snažne imunološke reakcije na sam virus, a ne posljedica uništenja tkiva od strane virusa.

Virus gripe je RNA virus vrste Myxovirus influenzae obitelji Orthomyxoviridae. Kao i svi virusi, on se razmnožava u stanicama napadnutog domaćina, izazivajući oštećenje tkiva i upalni proces. Postoje tri glavna tipa, A. B i C, te više podtipova koji su čak i danas u medijima poznati sa skraćenim nazivima H i N. Radi se o skraćenici za dva proteina – H je hemaglutinin i omogućuje ulazak virusa u stanicu, a N je neuraminidaza, protein koji omogućuje izlazak razmnoženih virusa iz stanice. Više je tipova svakih od tih proteina koji se označavaju brojkama. Tako je “ptičja” gripa bila tip H5N1, a sadašnja “svinjska” gripa je tip H1N1, baš kao i španjolska gripa. Imunološki sustav stvara specifičan imunitet samo na jedan tip, stoga ne stvara obranu protiv svih tipova. Ako ima više tipova gripe u sezoni, moguće je dva puta preboljeti gripu. To je činjenica koja vrijedi i za cjepiva, pa se kreiraju specifična cjepiva na određeni tip ili podtip.

Protiv virusa gripe u modernoj medicini se, osim preventivnog cijepljenja, koriste lijekovi koji su inhibitori već spomenute neuraminidaze. Na taj način virus ne može izaći iz stanice i zaraziti druge stanice. Najpoznatiji su oseltamivir (Tamiflu) i zanamivir (Relenza). Oni se nikada ne piju preventivno, no moraju se uzeti u ranoj fazi infekcije. Postoje dvojbe oko smislenosti korištenja ove klase lijekova u širokoj populaciji. Prodaju ovih lijekova potiče stalna pristunost prijetnji pandemijom posljednjih nekoliko godina, a manje stvarna klinička potreba.

Najčešći simptomi gripe su povišena tjelesna temperatura, mijaglije (bolovi u mišićima), umor, te kašalj. U većini slučajeva, simptomi se spontano poboljšavaju nakon nekoliko dana mirovanja. Mnogi rade pogrešku, kljukajući se lijekovima koji su sve prisutniji u medijima, a da za to nema stvarne potrebe. Treba imati na umu da je svaki lijek, pa i oni koje slobodno kupujete u ljekarni, strana tvar za organizam i svako pretjerivanje u dozi ( a to većina ljudi i radi) predstavlja i teret za organizam. Pročitajte stoga nekoliko savjeta oko upotrebe važnijih klasa lijekova koje se koriste kod gripe:

Ø  antipiretici ‐ lijekovi protiv povišene tjelesne temperature. Povišenu tjelesnu temperaturu obično ne treba spuštati antipireticima, jer je to prirodna reakcija tijela s kojom se ubrzava proces izlječenja. Povišena temperatura do 39 °C je normalna, pogotovo kod odraslih osoba. Čak i naizgled bezazleni lijek kao paracetamol i te kako opterećuje enzimske sustave u jetri koji obrađuju i izbacuju strane tvari iz organizma. Antipiretike treba uzimati kada postoji stvarna potreba i večernja temperatura prelazi 39‐39,5 °C. Djeca su osjetljivija, stoga je i granica kada se počinju primjenjivati antipiretici niža.

Ø  antibiotici  –  premda  se  uči  i  u  srednjoškolskom  obrazovanju  kako

antibiotici ne djeluju na viruse, na žalost i mnogi liječnici daju antibiotike preventivno kako ne bi došlo do bakterijske superinfekcije. Naizgled mudar savjet farmakološki upitan je jer je pitanje kada će se desiti bakterijska infekcija, a da i ne spominjemo mogućnost nastanka rezistencije te uništenja prirodne čovjekove flore u probavnom i urogenitalnom sustavu.

Ø  antitusici – lijekovi protiv kašlja. Kao što je već bilo rečeno, antitusici se primjenjuju samo kada je kašalj bolan, grčevit i izrazito učestao. Umjesto njih, pametnije je koristite ekspektoranse i mukolitike.

Ø  vazokonstriktori – lijekovi koji se koriste za suženje krvnih žila u nosu.

Kapi za “otčepljivanje nosa” postali su jedni od nareklamiranijih lijekova na našem tržištu. S farmakološkog aspekta, reklamiranje takvih lijekova trebalo bi biti zabranjeno. Ti lijekovi trebali bi se koristiti samo ograničeno vrijeme (maksimalno do sedam dana, po mogućnosti i kraće) i isključivo ako postoji potreba. Naime, jaka vazokonstrikcija izaziva stanjenje (atrofiju) sluznice, a posljedično se nakon prestanka djelovanja nos ponovo “začepi”(nastaje edem sluznice). Takvi lijekovi izazivaju pojavu neke vrste ovisnosti, koja je vrlo poznata ljekarnicima u praksi. Pacijenti se žale da ne mogu disati bez tih kapi, pa ih to nagoni na višemjesečno uzimanje. Takvo neodgovorno ponašanje prema sebi zahtijeva prestanak uzimanja i razmišljanja o drugačijim rješenjima.