Svaki puta, jutro me dočeka pitanjima, donešenim odlukama, ostankom ili prestankom, stati ili nastaviti...

Recimo, da me jutro još svježe i mamurno, obaspe svim mogućim mislima od prošle večeri..

Misli su itekako moćne..

Kad stvoriš svoj svemir, i zaustaviš se u stvorenom, uživajući i paradirajući svojim kreacijama, misleći o tome, kao krajnjem svom postignuću, tada si daleko, daleko odmakao od prave istine: tvoj svemir se može i treba mijenjati, svakog trenutka, on je tvoja slika, tvoje platno, koje uvijek možeš mijenjati, učiniti ga ljepšim, pojačati zvijezdama sjaj, osim jednoga sunca, dodati mu tisuću novih sunaca, sve je otvoreno..

I tek tada se pomičemo, ustajemo, nasmiješimo, i ponovo otvorimo srce, za koje smo sami sebi rekli, da nikada više neće biti otvoreno..

Kada mislimo da smo izgubili svaku priliku, opet se pojavi neki nevidljivi večernji nebesnik, i šapne:

"pusti i otpusti..Nije važno što ti svijet ne daje priliku. Svijet počinje od tebe. Daj sebi ponovo priliku, i svijet će kroz tebe opet oživjeti.."

Pronađoh predivnu pjesmu, sa jednog bloga. Doduše na brzinu sam je prevela sa engleskog, ne zamjerite ako ima koja pogreška:

 

"Upotrijebi svoju magiju čuda, koja ti je darovana,

 osluhni glazbu, daj si priliku,

SADA je trenutak u kojem živiš.

Tvoja duša zna

svoje plesne korake.

 

Rijeke plove kroz tvoje snove,

nebo dijeli sa tobom svoju slavu

Ništa nije stvarno

kao što se čini

Nema niti jednog prostora

gdje tvoj strah

ili briga

trebaju stanovati..

Snovolovka čuva loše uspomene

godina za godinom prođe.

Raširila sam svoju zavezanu vrpcu tajni

i shvatila: nisam sama.

Zlatne zrake sunčeve

pokazat će istinu u punoj snazi

bijelo perje, poput snijega

zasut će me mirom, nježnošću, tišinom i tananošću..

Ništa se ne mijenja,

bez razloga,

gdje god možemo

dajmo si priliku.

Vjetrovi će nas tada pokrenuti na pučinu

iz svake luke

gdje smo zastali,

jer,

naša duša zna

svoje plesne korake..."

 

http://thesmilingsoul.com/blog/?paged=2