Stoga treba biti oprezan, doza i savjetovanje s educiranim zdravstvenim osobljem je najbolji put ka onome čemu danas težimo, a to je individualizirana medicina i terapija. Mnoge tvari nam u istom trenutku mogu i pomoći i odmoći.

Kao što postoje dobro opisani slučajevi trovanja lijekovima i to ne u akutnom smislu, već dugotrajnim uzimanjem više različitih vrsta lijekova, tako postoje i slučajevi trovanja biljnim pripravcima.
 
Vjerujući da je sve prirodno i dobro mnogi su skloni pretjeranom konzumiranju ili kombiniranju različitih substanci bez ikakve racionalne podloge. Neki od biljnih proizvoda su kombinacija od desetak i više različitih biljaka, vitamina, minerala, pa njihova upotreba može dovesti do rizika od toksičnosti uslijed bilo koje od tih komponenti ili njihove interakcije.

Alergeni potencijal biljaka je dobro poznat. Djeca su posebno osjetljiva pogotovo kod uvođenja novih prehrambenih sastojaka. Netolerancija na biljne alkaloide očituje se kao dermatitis, rinitis, šištanje u plućima, konjuktivitis, upala grla. Kod male djece može doći i do nespecifičnih reakcija kao iritabilnost, kolike, smanjeni apetit.
 
Neke biljke koje sadrže furokumarine tipa psoralen i hipericin kao npr. kravačac (često se upotrebljava engleski naziv angelica), ruta ili gospina trava mogu izazvati preosjetljivost na svjetlo tj. fotosensitizaciju. Djeca se razlikuju od odraslih u procesima absorpcije i detoksifikacije, a njihov živčani i imunološki sustav koji je još u procesu razvoja čini djecu veoma osjetljivom na štetne učinke biljnih supstanci.


Npr. biljke kao što su krkačina (još pasjakovina), sena ili aloa su poznati katarakti tj. mogu izazvati katarakt, a ulje borovice (još kleka) je snažan diuretik, pa kod djece mogu izazvati značajnu dehitrataciju i disbalans elektrolita. Iako kod odraslih teže dolazi do takvih učinaka treba biti oprezan jer mnoge mješavine za čajeve sadrže ove biljke.

Također treba imati na umu da neke biljke imaju pozitivan učinak ako se uzimaju na jedan način, a negativan ako se uzimaju na drugi. Tako inhaliranje eukaliprusovog ulja ili kamfora pozitivno djeluje na dišne puteve, a u slučaju ingestije, pogotovo kod djece može doći do teških grčeva, čak i kome.

Sastojci biljaka koje se koriste u ljekovite svrhe mogu imati i karcinogeni učinak, ali to područje nije adekvatno izučavano. Ipak supstance u nekim biljkama su poznati karcinogeni npr. pirolizidini u gavezu, podbjelu ili staračacu (još dragušac), safarol u biljci sassafras iz porodice lovora kao i aristolohijska kiselina iz divljeg đumbira.

Učinak supstanci biljaka na reproduktivne funkcije kod žena i kod muškaraca je također predmet ispitivanja, ali također ne u adekvatnom obimu. Npr. neka esencijalna ulja su pokazala svojstva transformacija stanica kao i citotoksičnosti u studijama staničnih kultura in vitro. Iako učinam na embrio i fetus nije poznat, moguće je da se neke supstance prenose kroz posteljicu i štetno djeluju na organizam u razvoju. U znanstvenoj literaturi je prikazan slučaj djeteta rođenog s hepato vazo okulzivnom bolesti koje je i umrlo. Razlog tome je bio što je majka tokom cijele trudnoće pila biljni čaj koji je sadržavao senecionin iz starčaca, sencionin je alkaloid iz grupe pirolizidina a povezuje se s oštećenjima vena u jetri.

Životinjske studije potvrdile su i teratogene učinke nekih ljekovitih biljaka npr. iz roda plectranthus fruticosus. Izlučivanje biljnih sastojaka u majčino mlijeko također je predmet istraživanja uslijed lipofilnih svojstava nekih alkaloida i njihovog potencijala koncetriranja u majčinom mlijeku.


Proizvođači i oglašivači biljnih dodataka prehrani često koriste izraze sigurni i prirodni i to upravo da zavedu potrošače. Istraživanja suplemenata koji su reklamirani u popularnim časopisima o zdravlju i kulturi vježbanja, su otkrila da za preko 60% proizvoda nije postojalo niti jedno relevantno toksikološko istraživanje. Poseban su problem proizvodi koji sadrže kafein ili efedru koji se reklamiraju kao prirodan i siguran način da dođete u stanje povišene energije (žargonski; high), i to korisnicima teretana, ali i studentima i učenicima, koji trenutno mogu dovesti do stanja bolje pažnje ili veće izdržljivosti.

Najčešće pitanje koje se postavlja je da li nam biljni pripravci koji su u slobodnoj prodaji kao dodaci prehrani u stvari pomažu. Odgovor je dvojak, iako su u laboratorijskim uvjetima ili na životinjskim modelima neke ljekovite biljke pokazale pozitivan učinak na npr. imuni sistem kao ehinacea ili astralagus, ti se rezultati ne mogu ekstrapolirati na ljude u smislu jasno jednakog učinka. Neke studije na odraslim volonterima u tretiranju prehlade su pokazale pozitivne učinke dok druge nisu pokazale nikakav učinak. Kod djece takve studije još nisu provedene.

Pijete li industrijski proizvedene biljne čajeve, kao i mješavine proizvedene u apotekama od strane iskusnih farmaceuta uglavnom ste sigurni, naravno pod pretpostavkom da ih konzumirate prema preporuci i u umjerenim količinama. Međutim ne treba očekivati mnogo jer ne postoje jasni dokazi o terapeutskom učinku takvih čajeva.


Ako se odlučujete za netestirane mješavine iz neregistriranih izvora rizik je veći. U svakom slučaju potrebno je o svemu izvjestiti svoje liječnike, koji se također moraju upoznati s kulturnim naslijeđem populacije za koju skrbe.



Čak i poznati ljekoviti sastojci koje možete pročitati i na čajevima iz apoteke ili onima koji se mogu kupiti u redovnoj maloprodaji, mogu biti opasni. U tablici su navedeni primjeri sastojaka poznatih ljekovitih biljaka i njihova povezanost s toksičnim učinkom.
 

Korišteni izvori:
Schafner W. Hafelfinger B. Beat E. Ljekovito bilje – kompendij. Leo-commerce d.o.o. 1999. Rijeka.
Šilić Č. Endemične biljke. Svjetlost 1984. Sarajevo.
Jakšić S. Roseg Đ. Uhitil S. Hrana kao otrov ili lijek, istina o prehrani. D-Graf. 1999. Zagrb.
US Environmental protection agency www.epa.gov


Za MojDoktor:
doc.dr.sc. Ksenija Vitale

izvor: www.mojdoktor.hr