KOJA SE KOLIĈINA SOKA MOŽE SIGURNO UZIMATI?

Jednostavno onoliko koliko netko moţe popiti bez da se prisiljava. Opće pravilo je da treba popiti najmanje pola litre dnevno da bi se pokazali neki rezultati

, a poţeljno je popiti od jedne do tri litre. Moramo imati na umu da što god više popijemo soka prije će se ispoljiti i rezultati. Kada se je prvi put govorilo o sokovima tada je bilo sugerirano da se piju u malim koliĉinama. Ovo je bez sumnje zbog toga jer tada na trţištu nije bilo aparata kojima bi se mogla napraviti veća koliĉina soka. Danas se moţe kupiti elektriĉni triturator i hidrauliĉki kućni sokovnik za prešanje, koji je i te kako efikasan. Mi još nismo pronašli da se pomoću ruĉnog sokovnika u potpunosti mogu odvojiti svi vitalni elementi iz povrća, jer se tu samo djelomiĉno cijepaju vlakna ali se ne trituiraju (ne odvajaju se u potpunosti).

Trituiranje je fundamentalno pravilo otkriveno u Norwalk labaratoriji za nauĉno istraţivanje

kemije hrane u odvajanju i propagiranju ovih vitalnih elemenata. Centrifugalne i druge sliĉne mašine su korisne kada nije potrebna vrhunska kvaliteta soka

. Nadalje takve mašine nisu tako skupe kao triturator i hidrauliĉna presa. Princip centrifugalnog tipa sokovnika se zasniva na brzoj rotirajućoj ploĉi sa oštrom površinom za gratanje sa strana i na dnu. Pošto se ploĉa vrti velikom brzinom ona grata i tako usitnjava povrće koje se sakuplja na filter sa strane ploĉe kroz koji se sok cijedi, a vlakna se odstranjuju. Naravno, da je na fiziĉki i mehaniĉki naĉin nemoguće odvojiti SAV sok centrifugalnim djelovanjem, ali općenito taj sok je dobar i ne smije se mnogo ĉuvati prije nego li se popije. Iako to nije savršena metoda ekstrakcije soka ipak imamo velike dobrobiti od pijenja takvih sokova. Nakon svega prirodna svojstva vode u takvim sokovima jeste ORGANSKA voda i kao takva ima veliku vrijednost. Sadrţina vitamina i minerala u takvim sokovima je veoma korisna. Kada govorimo o VODI prirodno je da se upitamo odakle ona potjeĉe, da li je to izvorska voda ili iz vodovoda ili je to kišnica. Neki se ljudi poĉnu ĉuditi kada ĉuju da postoje dvije vrste vode: vitalna ORGANSKA i ANORGANSKA voda. Priroda je stvorila bilje tako da ono moţe kao laboratorija pretvarati anorgansku vodu iz rijeka i kišnicu u atome koji sadrţe ţivot u obliku organske vode. Voda iz vodovoda ne samo što nije organska već su atomi koje ona sadrţi mineralni elementi potpuno odvojeni od ţivotnog principa. Skoro da i nema grada koji ne zagaĊuje vodu za pijenje sa anorganskim klorom i drugim kemikalijama ĉineći je tako nepodobnom za ljudsku ili ţivotinjsku upotrebu. Vode iz rijeka, jezera, izvora te kišnica su isto tako anorganske. Jedini izvor iz kojeg se dobiva vitalna organska voda jeste bilje - naše povrće i voće, a posebno sokovi koji su od njega napravljeni. Takvi sokovi moraju biti sirovi da bi zadrţali svoju vitalnu organsku kvalitetu i zbog toga se ne smiju kuhati, preraĊivati‚ konzervirati ili pasterizirati. Kada se takvi sokovi kuhaju, preraĊuju, konzerviraju ili pasteriziraju onda se uništavaju svi enzimi, a atomi se pretvaraju u mrtve anorganske atome, ovo vaţi i za H2O (vodu) kao i za mineralne i kemijske atome koje sadrţi takav sok. Pretvaranje povrća u tekućinu ili u polutekuću kašu bez odstranjivanja celuloze je od male vrijednosti sa toĉke gledišta o sokovima. Svrha pijenja sokova je da našem tijelu omogućimo da asimilira sve moguće vitalne elemente koje sadrţi povrće i voće na najbrţi mogući naĉin bez da se opterećuju probavni organi sa radom koji oni trebaju obaviti zbog prisustva kašaste celuloze. Pijenje ispravno napravljenih sokova će tijelu omogućiti da ih asimilira za petnaest do dvadeset minuta, dok će za kašasti sok sa celulozom trebati dva ili tri sata. Ako su sokovi ispravno iscjeĊeni bilo procesom trituiranja i mljevenjem i centrifugiranjem tada takav sok sadrţi sve vitalne organske mineralne tvari i soli. Stavljanjem kaše u platno i stiskanjem ga filtrirati u hidrauliĉnoj presi isto dobivamo potpuni sok.