Svjesno živjeti, ili svjesno spavati, pitanje je sad, (ili nikad), moj dobri anđele,kojem se krila polako suše na vjetrometini raznoraznih puhača stakla, koji nikad pravo zlato neće znati napraviti,nego samo i opet samo komad mutnog stakla, u kojem će samo dobiti nejasan obris vlastitog lika..Šapćeš mi,da većina duša svjesno izabire san..amneziju svoje vlastite postojanosti, koja je gurnuta duboko u sfere razumske ideologije totalnog besmisla, koja tako trezveno zvuči, a u biti opija,kao Tajnoviti Hypnos,Bog koji oduzima volju, a ostavlja lažnu svijest, koja od ljudi-duša, prepunih spoznaje krajnjega bitka, stvara spavajuće mašine..U umu se stalno vrte naučene fraze i riječi..Zabranjeno je čak i pomisliti da je to sve samo nametnuti san..Pa cijeli život, i niz života,živimo u spavajućoj arci koja se ljuljuška nakon potopljenih istinski vrijednih spoznaja, koje se svjesno i okrutno brišu iz sjećanja..Kažu..um treba održati čistim, zdravim, bez primjese ikakvoga mirisa onoga što u njega nije usađeno..A sve je sklop nečega što je davno davno prerađeno i prespojeno, sve da bi nam i dalje omogućilo miran i nesmetan san..Vjeruj, zato što je rečeno da vjeruješ..Ne pitaj u što, u tvojem umu je odgovor, ne pitaj srce, ono te želi probuditi, spojiti sa dušom..Vjeruj u ono u šta svi vjeruju, voli onako kako svi vole, hodaj kako svi hodaju, ne ispituj previše..Ma..na sve će ti um dati odgovor..I postajemo planet hodajućih spavača,gdje samo nekolicina budnih na straži čeka da pojačanje dođe, "konjica" izdaleka, za sve koji spavaju, to su jahači apokalipse..Kad sve svi probude, gdje će svijet nestati? I kao vrhunac zdravog zaključka..Duša je negdje u umu..tamo je traži..srce? varljivo, slabo, meko..A u biti..sve je to vrhunac laži..Ljubav u srcu jedino može živjeti, a um je želi zarobiti..Kako probuditi tu pagansku predivnu spoznaju, da se treba vratiti na početak,i zaiskriti čistom spoznajom najdivnije ljubavi koja ipak, još ne spava? Svim mastima i maskama premazani su ti silni liječnici duša i učitelji zdrave pameti..I što reći? Da spavaju i oni? Ili uopće ni nisu stvoreni od srca, nego samo hologrami koji se tope pred dodirom stvarnosti? Možda..U svakom slučaju,vrijeme sna je pri kraju..trebamo ipak svjesno ljubiti,a ne svjesno sanjati..a svjesno jedino, ako voljno prihvatimo vlastiti izbor našeg života i naše ljubavi..Neka tako bude..